Ili 18. ili 21. prosinca, razlikuju se podaci o točnom datumu rođenja jednog od najmonstruoznijih ljudi 20. stoljeća. Josif Visarionovič Džugašvili Staljin, rođen je 1878. godine u gruzijskom gradiću Goriju. Umro je na današni dan, 5. ožujka 1953. Uz njegovu smrt vežu se brojne spekulacije. Prema dostupnim izvorima, 28. veljače 1953. Staljin je proveo večer u društvu svog najužeg kruga: Lavrentija Berije, Nikite Hruščova, Georgija Maljenkova i Vjačeslava Molotova. Nakon što su gosti otišli oko 4 sata ujutro 1. ožujka, Staljin se povukao u svoje odaje. Neobična tišina tijekom cijelog sljedećeg dana zabrinula je osoblje, no nitko se nije usudio ući u njegove privatne prostorije bez izričitog poziva. Tek oko 23 sata, kućepaziteljica je pronašla Staljina kako leži na podu, bez svijesti i u teškom stanju.Prošlo je nevjerojatnih trinaest sati prije nego što su liječnici stigli do Staljina, 2. ožujka ujutro. Pronađen je paraliziran na desnoj strani tijela, s visokim krvnim tlakom. Liječnici su primijenili razne tretmane, uključujući i pijavice, ali bez uspjeha. Staljin je umro 5. ožujka 1953. u 21:50. Službeno izvješće o obdukciji navodi da je Staljin preminuo od posljedica moždanog udara, uzrokovanog visokim krvnim tlakom i aterosklerozom. Međutim, izvješće također spominje "brojne krvarenja u srčanom mišiću, sluznici želuca i crijeva", što potiče sumnje u trovanje.
U mladosti je bio poznat pod nadimkom Koba, prema junaku gruzijskog romana, što je odražavalo njegove rane revolucionarne ambicije. Nakon školovanja u pravoslavnom sjemeništu u Tbilisiju, pridružio se boljševičkom pokretu gdje je postupno gradio svoj put prema vrhu partijske hijerarhije. Iako ga je Lenjin prvotno podržavao, njihov odnos se s vremenom pogoršao. U svom "političkom testamentu" Lenjin je upozorio partiju na Staljinovu brutalnost i preporučio njegovo smjenjivanje s pozicije generalnog sekretara. Međutim, Staljin je uspio prikriti ovaj dokument od javnosti i učvrstiti svoju moć. Kroz brutalne čistke, prisilni rad i masovna ubojstva, ovaj sovjetski diktator odgovoran je za smrt između 6 i 20 milijuna ljudi tijekom svoje vladavine od 1920-ih do 1953. godine.
Staljinov teror započeo je postupno nakon Lenjinove smrti 1924. godine. Kao glavni tajnik Komunističke partije, prvo je eliminirao svoje političke protivnike unutar partije. Njegovi glavni suparnici - Trocki, Zinovjev i Kamenjev - bili su prvi na udaru. Trocki je protjeran iz zemlje, dok su ostali kasnije pogubljeni nakon montiranih sudskih procesa. Jedan od najstrašnijih zločina Staljinovog režima bio je Gladomor, odnosno Holodomor, namjerno izazvan glad u Ukrajini 1932.-1933. godine. Staljin je naredio prisilnu kolektivizaciju poljoprivrede i konfiskaciju žita od ukrajinskih seljaka, što je rezultiralo smrću između 3,5 i 7 milijuna ljudi. Seljacima je bilo zabranjeno napuštati svoja sela u potrazi za hranom, a oni koji su pokušali sakriti žito bili su brutalno kažnjavani. Glad je korištena kao oružje za slamanje ukrajinskog nacionalnog pokreta i otpora kolektivizaciji. Preživjeli svjedoci opisuju kako su ljudi bili prisiljeni jesti sve što bi pronašli, uključujući koru drveća, travu, insekte, pa čak i kućne ljubimce, često riskirajući trovanje ili teške bolesti. Obitelji su se raspadale pod teretom gladi, s roditeljima koji su morali donositi nezamislive odluke o raspodjeli oskudne hrane među djecom, ponekad birajući koje dijete će preživjeti. Sela su se pretvarala u sablasna mjesta, s praznim kućama i tihim ulicama, gdje su tišinu povremeno prekidali jecaji gladnih i umirućih. Ljudi su očajnički kopali po poljima u potrazi za zaboravljenim gomoljima ili jestivim korijenjem, često se boreći s drugim gladnima za svaki pronađeni komadić hrane. U ekstremnim slučajevima zabilježeni su i slučajevi kanibalizma.
No, prava razina Staljinovog terora pokazala se tijekom tzv. Velike čistke (1936.-1938.). U tom razdoblju, NKVD (tajna policija) provodila je masovna uhićenja, mučenja i pogubljenja. Staljin je osobno potpisivao liste za pogubljenje, ponekad i stotine imena odjednom. Na marginama dokumenata često je ostavljao zloguke bilješke poput "pretući" ili "eliminirati". Prema arhivskim dokumentima, samo tijekom 1937. i 1938. godine pogubljeno je najmanje 681.692 ljudi.
Posebno brutalan bio je njegov odnos prema određenim etničkim skupinama. Poljaci, koji su činili samo 0,4% stanovništva SSSR-a, činili su čak 12,5% žrtava Velike čistke. Staljin je naredio deportacije cijelih naroda, uključujući Čečene, Krimske Tatare i Volške Nijemce. Mnogi su umrli tijekom transporta ili u progonstvu.
Gulag, sustav sovjetskih radnih logora, postao je sinonim za Staljinov teror. Milijuni ljudi poslani su u ove logore gdje su radili u neljudskim uvjetima. Zatvorenici su dobivali minimalne obroke, često samo 300-400 grama crnog kruha dnevno i rijetku juhu, radili su na temperaturama ispod nule i često umirali od iscrpljenosti. Radni dan trajao je i do 14 sati, a zatvorenici su morali ispunjavati nemoguće radne norme u rudnicima, šumama i na građevinskim projektima. Spavali su u prenapučenim barakama na drvenim krevetima, često bez grijanja usred sibirske zime. Higijenski uvjeti bili su užasni, što je dovodilo do širenja bolesti poput tifusa i dizenterije. Prema službenim podacima, samo u logorima umrlo je više od 116.000 ljudi, iako su stvarne brojke vjerojatno mnogo veće.
Staljinova paranoja nije štedjela ni njegove najbliže suradnike. Naredio je pogubljenje mnogih visokih vojnih časnika, uključujući maršala Tuhačevskog. Čak je i šef NKVD-a Jagoda, koji je provodio prve čistke, kasnije sam postao žrtva terora i pogubljen je. Njegov nasljednik Ježov doživio je istu sudbinu. Staljinove metode uključivale su i sofisticirani sustav denuncijacija. Građani su poticani da prijavljuju "neprijatelje naroda", što je često značilo da su susjedi prokazivali susjede, a djeca roditelje. NKVD je koristio brutalne metode ispitivanja, uključujući mučenje, prijetnje članovima obitelji i psihološko zlostavljanje, kako bi iznudio priznanja.
Staljin je umro 5. ožujka 1953. godine nakon što je doživio moždani udar u svojoj dači blizu Moskve. Pronađen je na podu svoje sobe, gdje je ležao satima prije nego što je netko od osoblja skupio hrabrost ući i provjeriti što se događa. Iako su liječnici pozvani, zbog straha od njegove reakcije ako preživi, nisu se usudili odmah intervenirati. Nakon nekoliko dana agonije, preminuo je u 21:50 sati. Za sobom je ostavio duboko traumatizirano društvo i sustav terora koji će još godinama utjecati na živote milijuna ljudi.
Staljinov teror ostavio je neizbrisiv trag i na kulturnom planu. Umjetnici, pisci i intelektualci bili su pod stalnim nadzorom i pritiskom da stvaraju djela koja slave režim. Mnogi su završili u gulazima ili bili pogubljeni zbog "antirevolucionarnog djelovanja". Procjenjuje se da je više od 2000 umjetnika i pisaca nestalo tijekom njegovog režima. Cenzura je bila sveprisutna, a umjetnička sloboda praktički nije postojala. Knjige su se preuređivale kako bi se izbrisali tragovi "nepodobnih" osoba, a fotografije su se retuširale da bi se uklonili politički protivnici koji su pali u nemilost. Ovakva sustavna manipulacija poviješću i kulturom stvorila je atmosferu straha i nepovjerenja koja je obilježila cijelu jednu generaciju sovjetskih građana.
FOTO Pogledajte kako Zelenski napušta Bijelu kuću nakon neviđene svađe s Donaldom Trumpom
Otvori KEKS Pay
Rusija je despotija autoritarnih vlastodržaca od kada postoji, s izuzetkom Gorbačova koji nevjerojatna iznimka u galeriji diktatora raznih boja. Iz Azije demokracija nije potekla i još je dugo tamo biti neće