Dvije kuće, jedna uz drugu, na objema piše: "Na prodaju". Vidi ih se s glavne ceste kada se prolazi kroz Lug. Malo je to naselje u Baranji, u sklopu Općine Bilje, ali svega petnaest kilometara udaljeno od Osijeka. Zimski je dan, magla se ni u podne, činilo se, na namjerava podići. Okovala je baranjsku ravnicu, ionako uspavanu tek minulim blagdanskim danima, pa tek rijetki mještani provire na nekoliko minuta iza dvorišne ograde ili se biciklom vraćaju iz obližnje trgovine.
– Dosta je dugo to prazno. Pomrli su starci, prodaje se i jedno i drugo. Jedno je nekad davno bila adventistička crkva, ali ju je gospođa prepravila u stambeni prostor, uvela je vodu, napravila sanitarni čvor... – priča nam Josip Molnar kojega smo zatekli dok je stajao pred kućom i promatrao tko prolazi ulicom. Rođeni je Baranjac, a nikada ne bi, kaže, zamijenio selo za grad. Vlasnik je obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
– Ima nekih koji doseljavaju iz grada u Lug, ali ne znam koliko je kuća na prodaju. No, čim uđete u selo, vidi se da ih ima. Koji su minusi života na selu? Ja ne želim o tome pričati. Čitava je državna organizacija u minusu. Mnogi odlaze u inozemstvo, ali mnogi se i vraćaju. Učenici i studenti odu u grad na školovanje pa se i ne vrate. No, više se umire nego što se iseljava, zato su kuće prazne i na prodaju – dodaje.
Po posljednjem popisu stanovništva, iz 2021. godine, Lug broji 602 duše. Najmanje je to u posljednjih 150 godina. Vrhunac je ovo mjesto dosegnulo 1931., kada je ondje živjelo 1736 žitelja. Domovinski rat dočekalo je u Lugu 1036 stanovnika, a od tada do danas ta se brojka doslovno prepolovila.
Nešto dalje, u selu Grabovac, slična je slika. Štoviše, što se zalazi dublje u Baranju, sve je više kuća na prodaju. U oči nam upada pristojno sređena katnica, na prvi pogled izgleda kao nova. Telefonski broj ispisan na velikom natpisu "Za prodaju" upućuje da vlasnik živi u Švicarskoj. Spuštene su rolete. Dugo tu, kažu nam mještani, nikoga nema. Preminuli su supružnici koji su je sagradili, kuću je naslijedila, ako se ne varaju, njihova kći. A ona živi u inozemstvu.
– Koliko sam čuo, bilo je zainteresiranih za kupnju, ali mislim da nasljednici traže puno novca za nju. Pokojni su vlasnici živjeli vani pa se u jednom trenutku vratili i tada renovirali kuću. Krasno je uređena i okućnica, ali kažem, čini mi se da dosta traže – govori nam Stjepan Švelinger. Naselje Grabovac u okrilju je Općine Čeminac, a zlatno je doba, barem po broju stanovnika, proživljavao u prvoj polovici proteklog stoljeća. Najviše ih je zabilježeno 1961. godine, ukupno 1393. Iste godine i završava duže razdoblje rasta stanovništva. Na posljednjem je popisu stanovništva izbrojano 736 mještana Grabovca.
– I u susjednoj je ulici jedna kuća na prodaju, ali čini mi se da su je malo precijenili. Traže gotovo kao da je u gradu, a ipak je to selo. Odrastao sam u Grabovcu, za vrijeme progonstva živjeli smo u Svetom Ivanu Zelini, predivno je tamo, imali smo priliku i ostati, ali nismo mogli, vuklo nas je da se vratimo u Baranju. Vratili smo se odmah nakon reintegracije, 1998. godine. Iako, da smo tada znali ono što danas znamo, pitanje je bismo li se vratili – iskreno će on.
Radio je u Belju, a već je dvadeset godina u mirovini. Kada smo ga sreli, vozio se biciklom i uz njega gurao još jedan. Zaputio se, kaže, do autobusnog stajališta pred suprugu koja se taman vraća iz bolnice iz Osijeka. Supruga hoda uz pomoć štapa. Nije im daleko do grada, kažu, ni do Osijeka ni do Belog Manastira.
– Do Osijeka je nekih 18 kilometara, često idemo, kad god nešto trebamo, nije problem – nastavlja Stjepan, dok sjeda ponovno na bicikl i, u društvu supruge, pedalira prema svojoj kući. Iako će on reći kako su kuće u njegovu susjedstvu možda ipak skupe, cijene su im i dalje prihvatljive u odnosu na iznose koje dostižu nekretnine u većim gradovima, pa makar oni bili i samo 15-ak kilometara udaljeni od seoskih sredina.
Cijene stanova u cijeloj Hrvatskoj već duže vrijeme divljaju, a posebice u većim gradovima. Dokazuje to i tržište nekretnina u Osijeku. Primjerice, za stan od 65 četvornih metara u osječkom naselju Donji grad, koji je prije pet godina procijenjen na nešto više od 50.000 eura, moglo bi se danas tražiti barem 20.000 više. I vjerojatno ne bi dugo čekao na novog vlasnika. Prosječna cijena kvadrata stana u Osijeku još je proljetos premašila 2000 eura, a za pojedine se, luksuznije nekretnine traži(l)o i 2300 eura po četvornom metru.
– Cijene su nekretnina, po mom mišljenju, dosegnule vrhunac i mislim da će se sada lagano stabilizirati. Ne vjerujem da će puno padati, ali ni rasti. Urbane su zone definitivno privlačnije građanima, skloniji su im zbog, primjerice, ambicija u poslu, ili djece, radi dostupnosti različitih aktivnosti. Život je mlađim ljudima jednostavno zanimljiviji u gradovima. Sela su, opet, jedna alternativa obiteljima, a glavni je motiv cijena. U selima je još uvijek dosta velika ponuda kuća koje su znatno povoljnije, u usporedbi s kućama u gradovima. Tako je i uža okolica Osijeka i dalje pristupačnija od samoga Osijeka pa je to tržišna niša u kojoj se može naći kvalitetnu nekretninu i riješiti sve potrebe jedne obitelji, a za neku razumnu svotu – započinje Krunoslav Šabić, vlasnik agencije Tasman nekretnine.
– Gradove uglavnom naseljavaju mlađi ljudi koji imaju obitelj i nužnu potrebu da negdje rade, ostvaraju svoje ambicije i, u konačnici, prehranjuju obitelj. U selima i u malim sredinama nema takve budućnosti, i to je nešto što se događa na svjetskoj razini, ne samo kod nas. Ide se, definitivno, i na varijante da kupuju nekretnine na periferiji urbanih zona i tako si puno povoljnije rješavaju krov nad glavom. Kuća na periferiji Osijeka može se naći i za 40 posto nižu cijenu nego u središtu grada ili popularnim kvartovima i lijepim ulicama u blizini škola... – dodaje naš sugovornik.
U prigradskim su naseljima, infrastrukturno dobro opremljenima i povezanima sa samim Osijekom, cijene također visoke, ali i dalje je osjetna razlika u cijeni u odnosu na "srce" grada. Po cijelome Osijeku, pak, niču urbane vile, i to već posljednjih pet, pa i više godina. Riječ je uglavnom o zgradama s tri stana, od 100-tinjak kvadrata. Ima li i dalje potražnje za tako velikim stanovima?
– Ima. Uglavnom su to obiteljske nekretnine, ne grade se više toliko privatne kuće pa su obiteljima alternativa upravo stanovi u urbanim vilama. Potražnja i dalje postoji, ali je ponuda veća nego prije pa kupci mogu birati, imaju svoje potrebe i želje, a onaj tko to bude prepoznao, bolje će prodati svoju nekretninu. Onaj tko ne prepozna, teško će je prodati, to je kao i u svakoj industriji, više je faktora o kojima ovisi kako će se koji proizvod prodavati. U ponudi su različiti objekti, neki su praktični, neki nisu. Prikaza radi, ima stanova od 120 kvadrata koji imaju isti broj soba kao i oni od 70 kvadrata. Dakle, nemaju ništa veći broj soba pa je ta razlika u površini onda čisti luksuz koji je jako teško prodati. Jer, jako puno to košta i teško je to plaćati – ističe Šabić. Tko si uopće može priuštiti stanove od 200.000 eura?
– Kupuju ih obitelji, parovi zajedno dižu kredite, pomognu roditelji, proda se možda neka naslijeđena nekretnina, starija kuća, a i to su krediti na 30 godina pa se to sve skupa malo razvodni. Recimo, neka je rata kredita 1200 eura mjesečno, a supružnici zarađuju po 1500 eura na mjesec, dakle ukupno 3000 eura, velik je to iznos rate, ali se još uvijek može isfinancirati. Sve se poduplalo pa, nažalost, i cijene kvadrata. Kava je 15 kuna. Novac je u svim segmentima izgubio vrijednost, ali nažalost, plaće ne prate te skokove, iako su i one rasle – zaključuje on.
Briješće je osječko prigradsko naselje, a tamo se jedna kuća prodaje za 38.000 eura. Udaljena je sedam kilometara od središta Osijeka. Kako je navedeno, prostire se na 119 kvadrata, s balkonom od 40 metara četvornih, četiri sobe, blagovaonicom, kupaonicom, garažom, dvije šupe na prostoru od 700 kvadrata. "Na glavnoj je cesti, traži nešto obnove cijena beton, s tim da može osobno vozilo do 3000 eura, a ostatak od 35.000 u gotovini. Molim samo ozbiljne ponude jer cijena je više nego korektna za nekretninu na području Osijeka. Tko hoće vilu za te novce, neka si kupi 12 kvadrata stana. Prodaje se hitno", piše u oglasu.
"Kuća od 260 kvadrata stambenog prostora, 40 kvadrata podruma, na zemljištu od 1670 metara četvornih, legalizirana, priključak struje,vode i kanalizacije, zidana širokim blokovima, građa po narudžbi deblja od standardne, u mirnoj ulici, blizu svih sadržaja. Cijena 43.000 eura", piše u drugom oglasu, za nekretninu u baranjskoj Dardi. Slično je i u drugim županijama u kontinentalnoj Hrvatskoj. Kuću u Ostrovu nedaleko od Vinkovaca može se kupiti za 25.000 eura. Površina joj je 130 kvadrata, dok je zemljište oko 2000 kvadrata. Sastoji se od tri spavaće sobe, hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i kupaonice. U cijeloj kući je parket, a u dvorištu se nalaze nusprostorije u kojima je ljetna kuhinja. U stražnjem dijelu dvorišta nalaze se garaža, pušnica i svinjci, navedeno je u opisu.
"Prodajem kuću koja se sastoji od hodnika, dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, blagovaonice, kuhinje, špajze te kupaonice. Uz kuću dolazi štagalj, štala, svinjci te zatim ljetna kuhinja i podrum. Ima nešto malo zemlje za baščicu i voćnjak. Kuća se nalazi u Ferdinandovcu, 17 kilometara od Đurđevca, jako mirno mjesto u prirodi. Blizina Drave 1,5 kilometar. Može prodaja i s namještajem. Hitno. Cijena nije fiksna", stoji u jednom oglasu na internetu. Cijena je 25.000 eura. Kuća izvana nije ožbukana, no unutrašnjost djeluje uređeno.
Vratimo se u Osijek. Za kuću od 50 kvadrata u već spomenutom i za život poželjnom Donjem gradu potrebno je izbrojiti 90.000 eura. Ima dvorište, garažu i radionicu, a plac se proteže na 344 kvadrata. Riječ je o dvosobnoj prizemnici, a istaknuto je kako je potrebna adaptacija. Grijanje je na plinske peći. "U sklopu prizemnice u dvorištu je i manja radionica koja se sastoji iz dvije prostorije, kupaonice i hodnika, može se adaptirati u manji dvorišni stan", piše u oglasu. U istom naselju na prodaju se nudi i dvosoban stan u prizemlju urbane vile, a za 57 metara četvornih vlasnik traži 134.900 eura. Vila je izgrađena 2011. godine, ima dvorište i vlastiti parking. Stan je useljiv za šest do osam mjeseci od potpisivanja kupoprodajnog ugovora. Osječanka Dora i njezin partner u potrazi su za kućom već gotovo godinu dana. Trenutačna joj je adresa u osječkom prigradskom naselju Josipovac, a Osijek i okolica u fokusu su joj i pri kupnji vlastite nekretnine. Radi u gradu.
– Ne želim na selo zbog prijevoza i lošije povezanosti s gradom, nije to toliko problem zbog mene, nego zbog djece danas-sutra – kaže ova 26-godišnjakinja.
– U Petrijevcima se može kupiti solidna kuća za osjetno manje novca nego u Josipovcu. Nađe se za 70.000 ili 80.000 eura, ali treba ih adaptirati. No, kuće u koje se može odmah useliti ipak su skuplje, 130.000 ili 140.000 eura. I dalje je to daleko povoljnije nego u samom Osijeku, gdje nisam vidjela ništa ispod 170.000 eura što ne bi zahtijevalo ozbiljnije preinake – dodaje Dora. Inače, Petrijevci su prvo selo iza osječkog prigradskog naselja Josipovac, prema Valpovu. Čeka ih kredit na 30 godina, oboje imaju prosječne plaće.
– Iskreno, ni ne znam koliku plaću moraš imati da bi si mogao kupiti pristojnu kuću u kojoj ne trebaš ništa dirati. Nismo još ni išli u banku, prvo želimo naći kuću, a planirali smo za nju izdvojiti 140 do 150 tisuća eura. Ne znam hoće li cijene nekretnina ikada početi padati – kaže nam ona.
>> FOTO Ovo su najljepša i najpoznatija sela u Hrvatskoj, možete li ih prepoznati po samo jednoj fotografiji?
– Koliko sam okvirno računala, neka je 140.000 eura kredit, mjesečna je rata oko 650 eura na trideset godina – navodi. Preračuna li se to u nekadašnje kune, radi lakše usporedbe i prikaza, dolazimo do iznosa od približno 5000 kuna mjesečno. Velik je to novac...
– Bez obzira na sve, i dalje ne razmišljamo o odlasku na selo – dodaje.
Za mlade obitelji odlazak na selo nerijetko nije opcija i zbog nedostatka vrtića ili jaslica, ali i manjka slobodnih aktivnosti za djecu, zbog čega se onda moraju vozikati do grada više puta na tjedan kako bi odvezli djecu na trening. Ako su mladi roditelji još i zaposleni u gradu, nerijetko takav životni ritam zahtijeva i dva automobila, što u konačnici povisuje troškove. Kristijan je odrastao u već spomenutim Petrijevcima. Taman pred pandemiju, i prije cjenovnog skoka, s obitelji je doselio u Osijek.
– Imali smo zaista sreće s kupnjom stana pa nam je mjesečna rata gotovo jednaka iznosu koji smo trošili na gorivo dok smo živjeli u Petrijevcima. Naime, supruzi i meni nisu se poklapale smjene na poslu pa smo konstantno vozili dva automobila, a do grada smo odlazili svaki dan, nekada i po dva, pa čak i tri puta dnevno, ovisno i o djetetovim aktivnostima. Dolaskom u grad život u nekim segmentima zaista je postao jednostavniji, no ja bih, iskreno, volio da mi dijete bezbrižno odrasta na selu, kao što sam i ja. Sve, zapravo, ima svojih prednosti i mana, kako život na selu tako i život u gradu – rezimira on.
Ne znam zašto bi si svi morali priuštiti nove stanove odmah čim krenu u ozbiljni život. Uviejk su postojale razlike i uviejk je bilo da jedni mogu a drugi malo manje. I polako. Ne… danas se mora odmah sve imati,, nema čekanja. Novi stan, novi auto, skijanje, more, markirana odjeća, najnoviji telefon… sve i odmah. Prije ili kasnije se to reflektira i na društvo i čovjeka a onda i na djecu.. dozivljavamo to svski dan. Polako ljudi.