Situacija u kojoj se 20 posto hrane proizvedene u EU baci ili ne iskoristi, uz štetu od 143 milijarde eura godišnje, nemoralna je i neodrživa! U isto vrijeme, 55 milijuna Europljana si ne može priuštiti kvalitetan obrok barem svaki drugi dan. Komisija poduzima i poduzimat će korake da se to ispravi i tu će nam od koristi biti rad zastupnice Borzan i Europskog parlamenta, kazao je povjerenik Europske komisija za zdravstvo i sigurnost hrane Vytenis Andriukaitis na stručnom skupu na temu bacanja i sigurnosti hrane koji je u Europskom parlamentu (EP) organizirala zastupnica Biljana Borzan.
Traćenje resursa
Andriukaitis najavljuje kako će EK ispitati koje europske propise treba mijenjati ili doraditi kako bi se uklonile prepreke za povećanje doniranja i smanjenje bacanja hrane. Odredbe o oznakama datuma “upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do“, primjerice, razlikuje manje od polovice građana, što znatno pridonosi bacanju hrane u domaćinstvima.
Borzan, koja je izvjestiteljica EP-a za pitanja bacanja i sigurnosti hrane, kaže kako EU, kao jedna od najnaprednijih i najbogatijih zajednica na svijetu, ima moralnu i političku obvezu smanjiti goleme količine hrane koja se baci svake godine. Prema procjenama, u EU se godišnje baci 88 milijuna tona hrane, pri čemu se 53 posto odnosi na kućanstva, 19 posto na prerađivače, 12 posto na restorane, 10 posto na primarnu proizvodnju poput poljoprivrede i 5 posto na trgovinski sektor. Ispada da se samo na domaćinstva odnosi oko 98 milijardi eura, što u situaciji kad 125 milijuna ljudi prijeti siromaštvo, po stanovniku EU iznosi oko 200 eura godišnje, a kad bi se nastavilo tim tempom, do 2020. bi na smeću završavalo 120 milijuna tona hrane.
– Odbačena hrana predstavlja i traćenje resursa upotrijebljenih za njenu proizvodnju poput vode, tla, radnih sati, struje, goriva i drugih vrijednih i često ograničenih resursa – upozorava Borzan, kojoj su se u inicijativi za smanjenje bacanja hrane pridružili i Udruga poljoprivrednika COPA-COGECA, FoodDrinkEurope, Eurocommerce, udruga potrošača BEUC, Federacija europskih banaka hrane i Europski ured za okoliš. Borzan kaže kako trenutačno 52 europska propisa utječu na bacanje hrane, na pozitivan ili negativan način. Prije spomenute odredbe o označavanju datuma i propisi o plaćanju PDV-a na donacije primjeri su zakona koje treba mijenjati ili doraditi. U isto vrijeme, potrebno je pooštriti neke higijenske propise i regulativu o pružanju informacija o hrani potrošačima.
Sigurnost na prvom mjestu
– Ne smijemo kompromitirati sigurnost da bismo smanjili bacanje hrane – kazala je Borzan.
Plan je, naime, da se do 2030. bacanje hrane smanji 50%, i ne samo kod trgovaca i potrošača nego i u primarnoj proizvodnji i distribuciji. Na upit znače li nedavni slučajevi sa salmonelom u Hrvatskoj da uvozimo smeće iz nekih država članica, Borzan je komentirala kako bi se o kvaliteti dalo raspravljati. No kad je u pitanju sigurnost hrane, ista pravila vrijede za sve članice, ali svaka država može i postrožiti kriterije na vlastitom tržištu. No njih ima i u drugim članicama. I Hrvatska u tome nije iznimka.
>> Iako se PDV na doniranu hranu više ne plaća, ona se i dalje baca
Gledajuci sve oko sebe, u RH i drugdje u EU, iznenandjen sam da samo u tolikoj vrijednosti se baca hrane. Jer ja mislim da se baca i puno vise (nazalost!). Ove 143 milijarde zvuci jezivo puno, ali ako se to sve podjeli po stanovniku i po danu - to ispada 5.8 kn/covjek/danu za cijelu EU. Mislim da se propada/baca i vise!