Ljeto je na vrhuncu, vodostaji rijeka i jezera na povijesnim su minimumima, i ne samo u Hrvatskoj, a u parkovima, na ulicama i na pločnicima u gradovima, u vrtovima i okućnicama te šumama već uvelike je, čini se, zavladala jesen. Debeli tepisi požutjelog, osušenog i otpalog lišća šušte pod nogama kao u listopadu ili studenom, a građani su sve zabrinutiji.
Dr. sc. Dinka Matošević, predstojnica Zavoda za zaštitu šuma Hrvatskog šumarskog instituta, kaže kako se trenutačno nalazimo u razdoblju dugotrajne suše s ekstremno visokom temperaturama koje su jedan od najvažnijih čimbenika koji negativno utječu na vitalnost i otpornost drveća. Naglašava kako trenutačna suša nije samo nedostatak oborine tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2026. godine. – Ona traje već nekoliko godina – objašnjava Matošević. Kod jakog i dugotrajnog vodnog stresa smanjuje sposobnost korijena da opskrbljuje krošnju vodom, a kod ekstremne suše kakva je sada prisutna stablo se brani tako da odbacuje listove jer će ostanak listova na granama samo ugroziti stablo.
– Dugotrajna suša tako dovodi do smanjenja prirasta, manjeg stvaranja biomase i slabijeg razvoja krošnje, a u konačnici može dovesti do sušenja dijelova krošnje ili cijelog stabla – priča naša sugovornica. Kada se visoke temperature i nedostatak vode pojavljuju istodobno, kao što je slučaj ove godine, vodni stres drveća je i puno veći. Visoke temperature povećavaju evaporativni zahtjev atmosfere i transpiracijski gubitak vode, pa stablo mora intenzivnije regulirati izmjenu plinova i potrošnju vode. Zbog toga dugotrajna suša može imati kumulativan učinak: smanjuje rast i vitalnost stabala, narušava njihov vodni i ugljični status, povećava osjetljivost na štetnike i patogene te smanjuje sposobnost oporavka od novih stresnih događaja. Posebno je problematično kada se sušni događaji ponavljaju prije nego što se stabla u potpunosti oporave od prethodnog stresa – napominje Matošević. Zna li se da dostupnost vode u tlu ovisi o niz faktora – ekspoziciji, matičnom supstratu tla, dubini humusnog horizonta, strani svijeta, i drugim stanišnim uvjetima – stabla u urbanim područjima imaju bitno lošije uvjete za rast zbog loših stanišnih uvjeta.
– Sjeverne ekspozicije povoljnije su od južnih, što možemo danas vidjeti na Medvednici, gdje je šuma s južne strane potpuno žute boje kao u jesen, zbog veće insolacije, plićeg tla i drukčijih uvjeta od sjeverne strane Medvednice. Stabla s plitkim korijenom osjetljivija su od onih s dubljim korijenom – objašnjava te podsjeća i na još neke pojave u šumarstvu vezane uz klimatske promjene, poput nevremena u srpnju 2023. i u ožujku 2026., kada su srušene i slomljene velike, do sada nezabilježene količine stabala.
– Na tako oštećenim staništima potpuno se mijenja ekosustav i potrebno je uložiti mnogo truda i vremena u njihovu sanaciju. To možemo vidjeti i iz primjera uništene naše najvrjednije hrastove šume u Spačvanskom bazenu ili potpuno srušenih stabala na Cmroku, Zelengaju i Jelenovcu u Zagrebu – napominje ta stručnjakinja za zaštitu šuma. Nedostatak niskih zimskih temperatura i nedostatak snježnog pokrivača omogućuje i širenje šumskih štetnika iz mediteranskog područja u nova, sjevernija područja te udomaćivanje i širenje stranih invazivnih vrsta. Takav primjer nalazimo u širenju borova četnjaka s Mediterana (obala i otoci) u kontinentalna područja jer nema niskih zimskih temperatura koje negativno utječu na njegovu populaciju. – Invazivne strane vrste koje dolaze iz toplijih krajeva i s drugih kontinenata mogu uspješno uspostaviti svoje populacije u Hrvatskoj i učiniti znatne štete, za što imamo već niz primjera i u budućnosti će ih biti sve više – zaključila je Matošević.
Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće i direktor stručnog razvoja, urbanog šumarstva i community rješenja platforme Ekologija.hr, upozorava kako bez promjene odnosa prema urbanom zelenilu hrvatski gradovi gube prirodnu obranu od ekstremnih vrućina. Ovo što se sad događa nije povremena anomalija, nego nova stvarnost. – Ulaganje u stabla ulaganje je u klimatsku otpornost Hrvatske – kaže Poštenjak. S novim valom ekstremnih vrućina sve se više, naime, obistinjuju procjene stručnjaka da se europski kontinent zagrijava dvostruko brže od ostatka svijeta. Prognostički modeli za Hrvatsku jasno pokazuju nastavak porasta ljetnih temperatura, dulje toplinske valove i znatan pad oborina u ključnom razdoblju intenzivne vegetacije (od lipnja do rujna), a u takvim uvjetima stabla postaju jedna od najvažnijih infrastrukturnih komponenti gradova – ali su istodobno i najugroženija.
– Stabla u prosjeku sadrže oko 50% vode, a pri normalnim ljetnim temperaturama do 25 °C jedno prosječno urbano stablo visoko 20 metara troši između 150 i 200 litara vode dnevno. Međutim, pri temperaturama od 35 °C i više, potrošnja drastično skače na 400 do 600 litara, pa i više – osobito na površinama gdje dominiraju asfalt i beton koji zadržavaju i otpuštaju ogromne količine topline – ističe Poštenjak. Kao najvažniju slamku spasa ističe da se otpornost stabla na sušu određuje već u trenutku sadnje. Ako mu ne osiguramo dovoljno kvalitetnog, nesabijenog tla – osuđujemo ga na život u stresu. Znanstvena zajednica već četiri desetljeća potvrđuje da blizina urbanog zelenila smanjuje stres, smanjuje učinak "toplinskih otoka", pročišćava zrak, zadržava oborinske vode te štiti zdravstveni sustav od pritisaka uzrokovanih ekstremnim vrućinama.
– Prave posljedice ovosezonskih suša vidjet ćemo tek na jesen. Svako izgubljeno odraslo stablo znači gubitak besplatnog hlađenja ulica, smanjenje buke i pad vrijednosti nekretnina. Mladom stablu trebaju desetljeća da nadoknadi funkciju jednoga odraslog stabla. Zato ulaganje u dekompakciju tla, pravilnu sadnju i natapanje nije luksuz, nego ključna investicija u sigurnost i održivost naših gradova u godinama koje dolaze – poručio je Poštenjak.
Otvori KEKS Pay
