"O, Ljubuško polje drago! Tkano si u bezbroj boja. Dok te grle tri planine, nek' te čuva ljubav moja! Nek' ti njive rode mirom, nek' ti nada vjeru prati: tko s ognjišta tvoga ode nek' se tvome krilu vrati!" – ore se glasovi svojevrsnog hercegovačkog Band Aida, sastavljenog od mladih hercegovačkih glazbenika, ispred povijesne crkve svetog Ante na Humcu, dok im dirigira zagrebački skladatelj Slavko Nedić. "Ja sam tvoja tiha rijeka što s izvora mnogih teče. Crvena sam tvoja zemlja, suri kamen koji peče" – odjekuje glas solo dionice Stjepana Lacha s upravo rekonstruirane tvrđave utemeljitelja Hercegovine hercega Stjepana Kosače iznad Ljubuškoga. "Gradina sam podno koje rađaju se novi ljudi…" – nadovezuje se Mate Miličević na vodopadu Kravica, a Darija Ramljak Stanković sa slapova Čeveljuša dodaje – "staro zvono na vrh brijega što naroda dušu budi." Slijede solo dionice: "Ja sam tvoja oštra drača, sitno zrno divljeg nara./Gospina sam sveta slika što se diže kraj oltara./Jegulja sam tvoja hitra, plodne smokve trpko mlijeko,/zanos vina, miris smilja, glas što dopire daleko", a na prekrasnim lokacijama Klobuka, Veljaka, Vitine… izmjenjuju se Ana Maria Juras, Josipa Bradarić Prusina, Mislav Ramljak te Frama Humac i etno skupina Zbor Didak.
Pjevači pod budnim okom Porinom nagrađenog skladatelja i glazbenog urednika Hrvatskog katoličkog radija upravo snimaju spot za pjesmu "Zemlja roda Hercegova", za koju je tekst napisala Iva Čuvalo, poznata hrvatska pjesnikinja čiji su korijeni iz ljubuškog kraja. Aranžman za pjesmu napravio je Gabrijel Prusina, aranžer iz Mostara, inače specijaliziran za pop, rock i etno glazbu hercegovačkog kraja. A ova pop balada mogla bi već ovoga ljeta postati hit i zaštitni znak ove hercegovačke oaze, pronoseći svijetom priču o posebnosti ovog kraja, koji i ovog ljeta ruši rekorde po broju turista. Pjesma je nastala kao svojevrsna oda Ljubuškom, gradu koji se prostire uz samu hrvatsku granicu između Vrgorca i Metkovića, u zaleđu Jadranskog mora u najpitomijem dijelu Hercegovine, a za uspjeh kojim je ovjenčan prošle godine, a to je Zlatna jabuka Svjetske federacije turističkih novinara i pisaca (FIJET).
Golden Apple FIJET-a smatra se jednom od najprestižnijih nagrada u svijetu turizma, a često se naziva i Oscarom u turizmu jer odaje priznanje destinacijama koje su napravile najveće iskorake u smislenom razvoju turizma, a pritom uspjele očuvati kulturne i prirodne posebnosti uz snažnu predanost održivom i autentičnom turizmu. "Ljubuški je pravi dragulj poznat po svojim prekrasnim slapovima, dubokoj i živopisnoj povijesnoj baštini, snažnom i ponosnom lokalnom kulturnom identitetu te naprednom pristupu održivom turizmu", piše na službenim stranicama FIJET-a u opisu zasluga dobitnika, koje je napisala dr. Sabria Korichi. Nakon pomne selekcije i komisijskog obilaska kandidata te strogog bodovanja, Ljubuški je bio pravo iznenađenje izbora jer nijednoj destinaciji u Bosni i Hercegovini nije do sada pripala ta čast. Stoga je nagradu gradonačelniku Vedranu Markotiću osobno uručio predsjednik ove asocijacije Tunižanin Tijani Haddad, kojeg su dočekali konjanici u srednjovjekovnim odorama postrojbi hercega Stjepana u novouređenom centru za posjetitelje antičkog nalazišta Gračine. Tradicionalni folklorni ansambl KUD Studenčica izveo je bezvremenske tradicijske pjesme, a mladi talenti glazbene škole oduševili su publiku unijevši strast i virtuoznost. Tako je Ljubuški povezao globalnu izvrsnost i tradiciju, moderno i autentično. A to kontinuirano radi i u svojoj turističkoj ponudi…
Tijekom proteklih desetljeća, Hrvatska kao jedna od vodećih europskih turističkih destinacija bila je nekoliko puta dobitnik ove prestižne nagrade. Dubrovnik je osvojio Zlatnu jabuku 1996. i 2015., Split 2005., Vučedol i Ilok 2011., Opatija i Rovinj 2013. te Međimurska županija 2024. Sada se donedavno nepoznati Ljubuški ponosno pridružio ovom uglednom popisu, koji posljednjih godina čine i destinacije poput talijanskog Agrigenta (2021.), Novog Sada i Izmira u Turskoj (2022.), Temišvara u Rumunjskoj (2023.) i dr. Kao što kažu u FIJET-u – željeli smo da upravo ovaj gradić iz Hercegovine doda svoju jedinstvenu priču nasljeđu Zlatne jabuke. Stoga se mnogi pitaju – zašto? Što to Ljubuški nudi i radi drukčije? Što to privlači turiste u Ljubuški, ali i mnoge mlade povratnike i useljenike koji se iz svijeta vraćaju u ovaj pitomi kraj pokraj rijeke Trebižat. Zapravo među useljenicima je i spomenuti mladi glazbenik Stjepan Lach, rođen u Podravini, a koji se – nakon glazbene karijere u Zagrebu – odlučio s obitelji nastaniti baš ovdje pa ga susjedi odmila zovu i najpoznatiji ljubuški zet.
A Ljubuški je, zajedno s drugim gradićima i općinama Zapadnohercegovačke županije, i svijetao primjer demografske obnove. Nekoliko godina zaredom ovdje je pozitivan prirodni prirast. Primjerice, prošlu godinu Zapadnohercegovačka županija završila je sa 140 stanovnika više te 374 sklopljena braka. Dakle, demografske mjere ovdje uspijevaju, a najviše se ulagalo u olakšavanje života mladim obiteljima, od vrtića i škola do podrške u stambenom zbrinjavanju. No važan je – kažu – ambijent, otvorenost životu, ugodnost življenja i susretljivost na svakom koraku – od gradskih službi do srdačnih susjeda.
Gotovo dvadesetak restorana uz rijeku Trebižat ljetnih dana je krcato i za večeru je potrebno rezervirati mjesto ako želite uživati u prirodnom ambijentu uz šum rijeke i prirodno hlađenje. Pored mnogobrojnih turista koji posjećuju Hercegovinu, osobito Mostar, Međugorje i Ljubuški, tu je veliki broj izletnika s jadranske obale, koji ovamo dolaze na večernje izlaske zbog ugođaja, ali i gotovo upola nižih cijena nego u Dalmaciji. A cijene su bile jedan od razloga zašto su mnogobrojni Dalmatinci počeli ulagati u nekretnine u Hercegovini. Neki od njih iznajmljuju vlastite kuće i stanove, a za to vrijeme uživaju s druge strane granice uz daleko manje troškove života. To je povećalo cijene stanova kao i njihovu nedostupnost, iako se puno gradi u svim gradićima zapadne Hercegovine.
U ljubuški kraj doseljavaju se čak i stranci koji nemaju baš nikakve veze s Hercegovinom. Nekoliko njemačkih obitelji živi u novoizgrađenim kućicama s vrtovima nedaleko od rijeke Trebižat jer je – kažu – ovaj kraj idealan (Ljubuški je najsunčaniji grad u BiH pa se i za Božić može sjediti na terasama), dobro je povezan autocestama (u Ljubuškom je čvorište autocesta iz Splita prema Dubrovniku te od Ploča prema Sarajevu, Osijeku i Budimpešti), kvaliteta života je na razini (svako jutro odlaze kupiti svježe voće i povrće kod lokalnih OPG-ova koji imaju svoje štandove duž lokalne ceste), a ljudi su prijateljski nastrojeni. Mnogi od njih radili su u Njemačkoj pa se lakše uspijevaju s njima i sporazumjeti.
Inače, ugodnu klimu svojom snagom oplemenjuje troimena rijeka Tihaljina-Mlade-Trebižat, koja protječe duž pitomog ljubuškog kraja, napajajući njegove njive i polja. Ljubitelji agroturizma tako ovdje mogu doći na svoje i uživati ne samo u nepreglednim plantažama lubenica, vinogradima i maslinicima, već i kušati tradicionalne gastronomske specijalitete od daleko poznatog pršuta i janjetine do ribljih specijaliteta. Poznato je da su Hercegovci vrijedni ljudi, ali često iznenadi koliko je posljednjih godina niknulo novih vinograda, otvoreno vinarija i podruma koji nude vrhunska vina te koliko je zasađeno novih maslinika. Pritom je zanimljivo koliko je sve to globalno relevantno i uspješno u utrci s globalnom konkurencijom, o čemu svjedoče nagrade koje dobivaju Ljubušaci na svim svjetskim kušanjima kako vina tako i maslinova ulja. Naime, malo je poznato da se baš ovdje nalazi najveći maslinik u ovom dijelu Europe. Obitelj Mikulić na parceli od 50 hektara zasadila je više od 7 tisuća stabala maslina. Oblica, istarska bjelica, leccino i druge sorte uspješno rastu na hercegovačkom kršu, na oko 220 m nadmorske visine, s pogledom prema Dalmaciji, a navodnjava se iz prirodnih protoka podzemnih voda s dubine od oko 300 m. Ovaj veliki maslinik nastao je pretvaranjem neplodnog kamenjara u plodnu površinu prije petnaestak godina i često se ističe kao impresivan primjer poljoprivredne revitalizacije u Hercegovini. Naime, nekada je ovaj kraj bio poznat po duhanu te ranom voću i povrću. Duhan je ostao tek egzotični nasad, a rano voće i povrće, osobito rani ljubuški krumpir, osvojio je europsko tržište. Hercegovci se prilagođavaju trendovima i daju svoj obol.
Na ulazu u Ljubuški iz pravca Gruda obnovljena je čuvena Plantaža, odnosno vinogradi koji su desetljećima krasili pogled na grad u vlasništvu nekada čuvene ljubuške vinarije. Koncesije su dobili vodeći ljubuški vinogradari, inače poznati po visokokvalitetnim hercegovačkim vinima od autohtonih sorti s karakterističnom mineralnošću, svježinom i snagom. Najpoznatije su njihove autohtone sorte – žilavka, bijelo vino, svježe, aromatično, s notama citrusa, breskve i mediteranskog bilja, koje se često ističe kao jedno od najboljih bijelih vina regije, te blatina, crno vino, poznato kao puno, robusno, s notama tamnog voća i začina... U novije vrijeme vinogradari su uspješno revitalizirali i tradicionalnu sortu – trnjak, koji je dobio čak i svoj vinski festival. Ljubuški je dio Vinske ceste Hercegovine, koja povezuje Međugorje i Čitluk s Trebinjem, a često se ističe kao jedan od centara kvalitetne enologije u Bosni i Hercegovini. Ovdje će vas dočekati vrhunska vina podruma Begić, Nuić, Škegro, Milas, Sušac, Keža, Majić… Svako ima svoju priču, povijest i posebnost.
Najveća turistička atrakcija ljubuškog kraja nedvojbeno je vodopad Kravica, iako na ovom području ima još nekoliko veličanstvenih vodopada i slapova poput Koćuše u Veljacima ili spomenute Čeveljuše, odnosno Mandića jaza. Prije samo dvadeset godina ovo je mjesto bilo tek skrivena lokalna ljepota bez ikakve prave infrastrukture. Danas se stotine turista spuštaju kamenim stepenicama s parkirališta prema rijeci svjedočeći kako se slapovi Kravice pjenušavo ruše u smaragdnu vodu u širokom vodenom amfiteatru. Ulaganja u staze, ceste, parkiralište, restorane i zaštitu prirode pretvorila su Kravicu u globalnu destinaciju. Prestižni svjetski časopisi uvrštavaju je na popise mjesta koja morate vidjeti barem jednom u životu. Nakon osvježenja kod vodopada, put me vodi do tvrđave hercega Stjepana iznad Ljubuškog. Utvrda utemeljitelja Hercegovine polako dobiva svoj izvorni izgled zahvaljujući temeljitoj rekonstrukciji inspiriranoj šibenskim tvrđavama. Uskoro bi trebala zaživjeti i ljetna pozornica. Pogled s tvrđave oduzima dah – zeleni krajolik seže sve do mora. Inače, prvi Hercegovac (koji je ovaj mediteranski kraj zaokružio i proglasio samostalnim teritorijem) stolovao je u Blagaju iznad Neretve, a u XV. stoljeću odabrao je Ljubuški za svoju novu tvrđavu. Legenda kaže da je herceg Stjepan današnji grad Ljubuški počeo podizati u čast svojoj drugoj supruzi, koju je narod prozvao Ljubuša, rođenoj Firentinki, po čemu je navodno i dobio ime. Ako je to točno, s pravom bismo mogli reći da je Ljubuški grad rođen iz ljubavi...
Nakon tvrđave, odakle posjetitelji uživaju u najljepšim zalazima sunca, ali i polijetanju paraglajdera, čija se uzletna staza nalazi nedaleko od tvrđave na brdu Buturovica, posjetitelji često odlaze do franjevačkog samostana na Humcu, gdje se nalazi najstariji muzej u Bosni i Hercegovini. Tu fratri stoljećima čuvaju Humačku ploču iz 12. stoljeća, pisanu bosančicom, kao jedan od najstarijih spomenika na hrvatskom jeziku. U muzeju turiste dočekuju iznimni antički predmeti kojima obiluje ovaj kraj jer su ovdje stoljećima boravili Rimljani, a u galeriji "Majka i dijete" djela su najvećih hrvatskih umjetnika posvećenih majčinstvu. Tu je i samostanska knjižnica s više od 20.000 knjiga. Tu su i Homerova Odiseja iz 1533. i Ilijada iz 1537. Franjevci su ovdje od 1876. i jasno je zašto ovaj samostan zovu duhovnim i kulturnim srcem kraja. Inače, posvećen je svetom Anti pa je ovdje 13. lipnja jedno od najvećih proštenja u našim krajevima.
Atraktivnosti ljubuške turističke ponude pridonose i mnogobrojne manifestacije poput jazz festivala, koji se održava krajem kolovoza, ili Ljubuški Outdoor festivala, koji krajem svibnja nudi niz sportsko-rekreativnih aktivnosti kojima se povezuje i revitalizira razasuta kulturno-povijesna i prirodna baština duž natjecateljskih ruta. Nudi paragliding natjecanje, trkačke, biciklističke i trail staze duž rijeke Trebižat i njezinih prirodnih bisera – vodopada Kravice i Koćuše. A rute povezuju i nacionalne spomenike kulture, rimski vojni logor na Gračinama i tvrđavu Herceg Stjepana Kosače. Dakle, festival promovira sportski i zdrav način života u prirodnom okruženju.
Dok većina jazz festivala ističe nastupe zvijezda i njihove koncerte, Ljubuški Jazz Fest ističe se kao "festival koji educira i muzicira". Vrhunski glazbeni gosti nastupaju ovdje, ali i intenzivno rade s mladima u sklopu radionica, odnosno investiraju u budućnost jazz scene i mladima daju priliku koju inače nemaju u regiji. Ljubuška glazbena škola stoga je nadaleko prepoznata, a njihov uspjeh bio je jedan od razloga zašto je Tony Mandich, kao bivši dugogodišnji potpredsjednik Atlantic Recordsa, dao svome rodnom gradu veliku glazbenu donaciju koja bi trebala biti temelj novog muzeja popa i rocka. Naime, ovaj američki Hrvat tijekom karijere radio je s najvećim zvijezdama poput The Rolling Stonesa, U2, AC/DC-ja, ABBA-e, Phila Collinsa, Genesisa i mnogi drugih. Za svoje uspjehe s njima dobio je mnogobrojne nagrade, ali i njihove osobne darove. Prije četiri godine donirao je Ljubuškom sve svoje zlatne, platinaste i multiplatinaste nagrade te druge memorabilije dobivene tijekom duge karijere. Cilj je bio potaknuti mlade glazbenike da vjeruju u svoje snove i pokažu da se iz maloga grada može dosegnuti svjetski vrh.
Donedavno je ovaj dio Hercegovine bio gotovo nepoznat široj publici. Tek je fotomonografija Ive Pervana "Hercegovina – zemlja svjetlosti" počela buditi zanimanje. Tada su se prvi koraci ruralnog turizma činili gotovo nemogućima. Ali Ljubušaci su se inspirirali Istrom i učili od najboljih, a pritom su uspjeli zadržati vlastiti put i stil. Uspješno odolijevaju komercijalizaciji i nametnutim globalnim trendovima, čuvajući – kako kažu – dušu. Danas i u malim, donedavno zapuštenim selima ljubuškog kraja vidimo obnovljene kamene kuće s bazenima. Najpoznatija među njima je raskošna kamena vila na Bijači u vlasništvu Marija Stanića, osvajača brončane medalje iz Francuske 1998. Vila je dobila više međunarodnih arhitektonskih nagrada, uključujući prestižnu American Architecture Prize. Putujući ovim krajem shvaćam da se ne radi samo o obnovi kuća. Radi se o povratku autentičnosti. Suvremeni gosti traže mir i nešto što ne mogu pronaći doma. A to im Hercegovina nudi, u svojoj izvornosti i raskošnosti.
Dok lutamo ljubuškim krajem i gledamo koliko se toga promijenilo u posljednjih dvadesetak godina, moramo spomenuti i ljude koji su stajali iza ovog tihog, ali snažnog preobražaja. Velike zasluge svakako pripadaju Vedranu Markotiću, aktualnom gradonačelniku. Još dok je bio direktor Javnog poduzeća Parkovi Ljubuški, počeo je postavljati čvrste temelje turističkog razvoja. Danas, pod njegovim vodstvom, Ljubuški se pretvara u destinaciju koja svojom ponudom i uređenošću budi iskreno poštovanje – ne samo unutar Hercegovine nego i kod dalmatinskih susjeda. Parkovi koje danas uspješno vodi također mladi Nikica Vučić imaju posebnu ulogu u održavanju ljepote i funkcionalnosti parkova, vodovoda, izletišta... Posebno mjesto u cjelokupnom razvoju ima i Nevenko Barbarić, bivši gradonačelnik, a danas zastupnik u Hrvatskom saboru. On je u svoje vrijeme osigurao preduvjete za razvoj i imao jasnu viziju: pretvoriti Ljubuški u pravu hercegovačku oazu – uređenu, gostoljubivu i ponosnu na svoj identitet. Ne smijemo zaboraviti ni Nevenka Hercega, tadašnjeg federalnog ministra turizma i okoliša. On je temeljito promijenio odnos prema turističkom razvoju i zaštiti prirode na razini Federacije BiH. Pokrenuo je procese koji su dobili zamah i koje više ništa nije moglo zaustaviti. Dakle, kako bi rekli naši ljudi – sve se može kad se hoće. A u ovom slučaju – i kad se poštuju znanje i struka, te kad se omogući privatnim poduzetnicima, obrtnicima i stanovnicima kraja da daju vlastiti obol te oslobode kreativnost i inovativnost.
Ljubuški je gospodarsko, političko, kulturno i vjersko središte ovog dijela Hercegovine već stoljećima. Nisu ga samo Rimljani izabrali za boravište svojih legija nego su ga i turski osvajači proglasili sjedištem kadije, a austrougarske vlasti sjedištem kotara. Ovo je kraj zanimljive povijesti i bogate tradicije, ali i iznimne sadašnjosti. Zahvaljujući svome zemljopisnom položaju uz granicu s Dalmacijom i susjedno Međugorje, Ljubuški se danas razvija u jedan od vodećih gospodarskih i turističkih centara ovog dijela Bosne i Hercegovine. Inače, grad Ljubuški s okolnim naseljima proteže se na oko 240 četvornih kilometara, a naseljava ga oko 30 tisuća stanovnika.
Ljubuški, koji je svoje obrise počeo dobivati još u srednjem vijeku, danas je moderan grad s ostacima austrougaraske arhitekture. Oko grada Ljubuškog desetak je naselja, od kojih svako ima svoju posebnu priču i prepoznatljivost. Između njih se nižu polja, vinogradi, brežuljci, kameni putovi i ceste. Lijepi krajobrazi, prekrivenim niskim mediteranskim raslinjem, dračom, jasenom, grabom, hrastom i smrekom, u svako godišnje doba plijene pozornost svojim bojama. Ovdje se još uvijek mogu pronaći autentična hercegovačka sela koja najbolje dočaravaju tradicionalni način života. Šetnjom kroz ljubuška naselja osjetit ćete duh i snagu stanovnika ovoga kraja, koji je svijetu darovao mnogobrojne uglednike na svim područjima ljudskog stvaralaštva.
Jedan od začetnika pismenosti, pisac hrvatske gramatike još u 18. stoljeću bio je fra Lovro Šitović Ljubušak, musliman koji je prešao na katoličku vjeru. Jedan od najvećih hercegovačkih revolucionara u borbi protiv turskog okupatora u 19. stoljeću bio je don Ivan Musić. Jedan od najpoznatijih liječnika travama proslavio se baš u ovom kraju – dr. Sadik Sadiković. Ovaj kraj dao je i slugu Božjega Petra Barbarića, mladog isusovca koji je umro na glasu svetosti u Travniku 1897., a koji bi mogao postati prvi hercegovački blaženik. Njegova rodna kuća i memorijalni centar dočekuju hodočasnike stazom čempresa u slikovitom Klobuku, koji je dobio ime po svome brdu u obliku šešira. Ljubuški je dao i mnogobrojne političke dužnosnike tijekom povijesti, od kojih su neki zauzimali i najveće državne dužnosti u susjednoj Hrvatskoj. Ovo je i grad vrsnih sportaša, o čemu među ostalim svjedoče i uspjesi rukometnog kluba Izviđač, koji se nalazi na vrhu europskih ljestvica i iz kojeg su stasali mnogu hrvatski reprezentativci.
Pretpostavlja se da je ljubuški kraj, s obiljem vode te bogatstvom flore i faune bio nastanjen čak u pretpovijesno doba, o čemu također svjedoče mnogobrojni arheološki nalazi. Prvi poznati stanovnici bili su Iliri, odnosno njihovo pleme Delmata, od kojih su ostale mnogobrojne grobne kamene gomile i utvrđene gradine po padinama i vrhuncima brda. Povijest kaže kako su bili prilično ratoborni te su dugo odlijevali prodoru Rimljana, čije je sjedište bilo u susjednoj Naroni pokraj Metkovića. Da je Ljubuški bio itekako privlačan Rimljanima, vjerno svjedoče ostaci raskošnog vojnog kompleksa Bigeste u Ljubuškom, gdje su boravile rimske legije, a potom umirovljeni časnici, ali i činjenica da su se u ovim krajevima zadržali punih pet stoljeća. Danas je ondje posjetiteljski centar u kojem se možete upoznati s tom bogatom rimskom poviješću. Naime, ovdje su se razvijala rimska poljoprivredna imanja tzv. villae rusticae, gdje su proizvodili hranu, koristeći blagodati ovog sunčanog kraja. Iz prvih stoljeća potječu i ostaci ranokršćanskih bazilika na nekoliko lokacija. O povijesti ovog kraja svjedoče i mnogobrojni stećci, koji su zabilježeni na čak 45 lokacija u ljubuškom kraju.
Ljubuški danas vješto spaja svoju prošlost i sadašnjost gradeći budućnost, u kojoj će zasigurno krupnim koracima nastaviti snažan gospodarski i turistički razvoj, čuvajući bogatstvo tradicije i gotovo djevičansku prirodu. Inače, ovaj kraj naviknut na otvorenost i multikulturalnost, koju je oduvijek smatrao svojim bogatstvom, ostaje otvoren novom i drukčijem. Svoja vrata širom otvara i sve brojnijim investitorima i turistima, koji uz Međugorje, Mostar i dalmatinsku obalu ovdje nalaze odmor za dušu i tijelo te istinske trenutke uživanja – u životu, prirodi, kulturi i gastronomiji. Mnogi kažu da su upravo u ljubuškom kraju doživjeli nezaboravne, gotovo mistične trenutke. Zato ne čudi što su ga prepoznali i turistički novinari koji su vidjeli svijeta i znaju što je dobro, a drukčije.
Otvori KEKS Pay
