Dayton je od BiH napravio 'državu čudovište’ i ja sam se morao nositi s
tim. Dayton je BiH dao mir, ali u tom je procesu pretvorena u
čudovište. Ovo nije kritika Daytona.
Ne mislim da se mir mogao dogovoriti među zaraćenim stranama bez
kompromisa u pregovorima. Većina bi se radije odlučila za prljavi mir,
a ne za nastavak rata. Kako bilo, sada sam se morao nositi s tim
čudovištem stvorenim u Daytonu. Dva entiteta, Federacija u kojoj
zajednički žive Bošnjaci i Hrvati i Republika Srpska gdje su dominantni
Srbi, a svaki entitet opet ima karakteristike države.
Procijenio sam da je jedan od mojih prvih zadataka uvjeriti Srbe u RS
da nemaju državu, nego da su samo dio BiH i da nemaju budućnosti u
Europi ili bilo gdje drugdje dok to ne priznaju”, piše Paddy Ashdown,
bivši visoki predstavnik u BiH, u svojoj knjizi “Mačevi i plugovi –
Donoseći mir u 21. stoljeće”, koja je izašla iz tiska prije nekoliko
dana.
“U ožujku 2001. britanski premijer Tony Blair pozvao me u svoj ured
kako bi mi ponudio mjesto visokog predstavnika u BiH. Nakon tog
razgovora pristao sam ići u BiH, na mjesto koje mi je i prije bilo
ponuđeno. Kao i ostale stvari, BiH je u moj život došla posve slučajno.
Načinio sam mnogo pogrešaka u ovom poslu, naučio mnogo lekcija i stekao
mnogo prijatelja”, piše Ashdown opisujući svoj mandat u BiH. Objašnjava
kako je bio iznenađen kaosom u međunarodnoj zajednici kad je došao u
BiH, a upravo takvom međunarodnom zajednicom on je trebao koordinirati.
Podijeljena i zbunjena
“Moj problem bio je međunarodna zajednica, uvidio sam kako je
podijeljena i zbunjena. Ako sam želio uspjeti u svojim planovima, morao
sam je ujediniti”, piše Ashdown. S timom od četvero ljudi, svojih
tadašnjih suradnika, Ashdown je radio na velikom planu aktivnosti u
BiH. U tom planu, kako objašnjava usredotočili su se na izgradnju
države, a cijeli proces nazvan je “bosnizacija”.
“Moj najveći neprijatelj je bilo vrijeme, kojeg BiH nije imala za
gubljenje. Odmah sam se morao baciti na posao”, piše Ashdown. S timom
je posebno radio i na izgradnji medijske strategije koja se oslanjala
na najjače medije u BiH, a ne na one, kako je istaknuo, koje je
međunarodna zajednica pazila. U ulomcima iz privatnog dnevnika opisuje
detalje koji su ga posebno dirnuli u BiH.
“Ponedjeljak je, 31. ožujka 2003. Danas je veliki dan. Nebo
azurnoplave boje najavljuje toplo vrijeme. Iz Sarajeva letimo u
Srebrenicu pridružiti se skupini od 20.000 ljudi koji su došli na pokop
svojih najmilijih. Na rubu sam suza, dirnut ne ostacima tijela ubijenih
koja su bila poredana ispred nas nego dostojanstvom živih”, piše u svom
dnevniku Ashdown prenoseći atmosferu tog dana u Srebrenici.
Posebno opisuje govor Sulejmana Tihića kao pun gorčine i politike koja
se nije uklapala u atmosferu punu dostojanstva te nije naišao na dobar
prijam. Ashdown je svojom knjigom pokušao pokazati da mu je posebno
bilo važno približiti se običnim ljudima.
Knjigu tako posvećuje Ahmetu Sitkiću kao i milijunima poput njega koji
su, kako ističe, platili cijenu “naših pogrešaka”. Ahmet Sitkić je
povratnik u Višegrad. Kod njega je Ashdown sa suprugom Jane proveo
cijeli dan – 21. lipnja 2006. – koji će ostati zapamćen u njegovu
životu. Poglavlje knjige posvećuje ozbiljnim političkim i ekonomskim
problemima u BiH, a posebice suzbijanju kriminala i korupcije.
Tajni plan
“Guverner centralne banke BiH i ja napravili smo tajni plan uvođenja
eura u BiH do kraja 2002. Sve je moralo biti urađeno u maksimalnoj
tajnosti”, piše Ashdown predočavajući plan uvođenja eura u BiH koji je
srušen. “Peter Nicholl i ja tajno smo 26. lipnja i otputovali u
Frankfurt kako bismo se susreli s guvernerom Europske centralne banke
Wimom Duisenbergerom i od njega dobili podršku za uvođenje eura u BiH.
Na iznenađenje, to se nije dogodilo”, piše Ashdown. “Naš plan podržali
su Solana, Paten kao i Blair, no protiv je bio Berlin i Pariz. Znao sam
da je problem u tome što se Njemačka suočavala s izborima, a kancelar
Schru00F6der nije želio probleme.
U tome je imao i podršku Francuske. Bio sam spreman otići i u Berlin i
u Pariz, ali rečeno mi je kako neće promijeniti svoj stav. Vratio sam
se u Sarajevo utučen i razočaran”, piše Ashdown. Kao poseban prioritet
u svom mandatu Ashdown je spomenuo i Mostar te planove na ujedinjenju
podijeljenog grada.
“Rano 19. studenoga 2002. Carla del Ponte posjetila je Sarajevo i
donijeli smo odluku da se gradi mini Haag, zatvor u Sarajevu, koji će
koštati 25 milijuna dolara”, piše Ashodwn. Zanimljiv je osvrt u knjizi
o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću. Ashdown piše kako je razočaran
podrškom pojedinaca ratnim zločincima, a Mladića naziva “neromantičnim
hajdukom” koji je imao podršku u kriminalnoj mreži.
Detalji iz knjige 'Mačevi i plugovi – Donoseći mir u 21. stoljeće' P. Ashdowna
