Luka Ritz umro je dvanaest dana nakon što je brutalno napadnut.
Precizan razlog smrti stoji u patohistološkom nalazu, no nema dvojbe da
je smrt nastupila zbog strašnih udaraca koje je Luka zadobio cipelama
po glavi. Umro je kod kuće, pred očima svoje majke Suzane. Ipak, mnogi
su se u protekla tri i pol mjeseca, koliko se tragalo za njegovim
napadačima, pitali: je li se Luki moglo pomoći, je li mogao biti
spašen, je li bilo propusta u zdravstvenoj službi, u bolnici gdje je u
noći s 31. svibnja na 1. lipnja prevezen pretučeni Luka?
Prema dostupnim informacijama, pokušali smo rekonstruirati što se
događalo s Lukom u dvanaest dana, od noći kada je hitnom pomoći
prevezen na Rebro do noći u kojoj je umro.
Prvi pregled
Luka je hospitaliziran na Klinici za neurokirurgiju na zagrebačkom
Rebru, gdje je liječnički obrađen i odmah je učinjen CT glave. Nalaz
CT-a bio je uredan, ali je mladić ostao u bolnici na tzv. opservaciji
odnosno promatranju. Naime, osam, deset čak i dvanaest sati nakog
udarca u glavi može nastati hematom koji pritišće mozak, zbog čega
dolazi do oticanja mozga. Luka je zadržan na bolničkom promatranju tri,
četiri dana te je potom otpušten na kućnu njegu. Majka je bila uz njega
praktično 24 sata kako bi na svaki sumnjivi poremećaj roditelji odmah
mogli reagirati.
Luka se žalio na glavobolju, zbog čega su ga roditelji odveli na još
jedan, kontrolni CT glave koji nije, kao prvi, obavljen na Rebru, već u
drugoj zdravstvenoj ustanovi. Kako doznajemo, nalaz i drugog CT-a glave
bio je potpuno uredan što je kod roditelja odagnalo svaku sumnju da se
nešto loše događa s Lukinim zdravljem.
No, na žalost, život je otišao u drugome smjeru. Samo dan nakon
pretrage, samo dan nakon što je nalaz ukazivao na to da je sve u redu,
12. lipnja – Luka je preminuo. Rano ujutro ustao je kako bi otišao do
toaleta. Majci koja je bila uz njega rekao je da mu ne treba pomoć.
Luki je, međutim, odjednom pozlilo, pao je... Otac Reno počeo je odmah
reanimaciju... U obitelji – šok, tuga, bol...
Nakon smrti Luku je upoznala cijela Hrvatska. Luka je imao visoko
razvijenu svijest o dobrom, o lošem, za tako mladu osobu bio je i
nevjerojatno socijalno osjetljiv. A sa samo sedamnaest godina odlučio
je biti donor organa.
“Srce mu i dalje kuca”
Smrt ga je, nažalost, roditeljima i prijateljima oduzela samo dva
mjeseca nakon osamnaestog rođendana. Poštujući želju sina jedinca,
majka Suzana i otac Reno Ritz dopustili su eksplantaciju organa. Luka
je tako spasio mnogo života. I kako nam je rekla njegova majka: – Kad
sam čula da su svi organi uspješno presađeni, samo sam pomislila:
Lukino srce i dalje kuca.
REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA NAKON NAPADA
Dan prije smrti CT glave pokazao da je Luki dobro
