– Damira smo svuda tražili, i policija, interventna i pomorska, i ekipe u helikopteru, HGSS sa psima tragačima, vatrogasci, lovci, mještani... Išli smo suprug Osman i ja i k vidovnjaku. Pretražili smo, s našom kćeri i s prijateljima iz Vrtlara gdje radim, svaku stopu u Ivanici i široko uokolo. I ništa nismo uspjeli saznati. Evo, već dvije godine i tri mjeseca. Policija je s nama posljednji put kontaktirala prije godinu – kaže nam Marica Gerin, majka nestalog mladića, u svojoj tuzi i nemoći sretna što se njezina sina netko sjetio nakon mnogo vremena.
Tog utorka, 15. veljače 2011. godine, 29-godišnji Damir Gerin otišao je u crnoj trenirci i žutim tenisicama iz obiteljske kuće u Ivanici, selu na cesti Dubrovnik – Trebinje na bosanskohercegovačkoj strani granice. Policija je poslije ustvrdila da je u Hrvatsku prešao na graničnom prijelazu Gornji Brgat pola sata nakon ponoći. I tu mu se izgubio svaki trag.
Vidjeli tek ujutro
– Muž i ja nismo ni znali da je tu noć krenuo prema Dubrovniku, tek smo ujutro vidjeli da ga nema. Pješice je otišao jer mu je netko ukrao automobil. Imao je društvo u gradu, ali ne znamo s kim se i je li se s ikim trebao naći – priča Marica Gerin. – Nikada prije nije odlazio od kuće, nije bio odsutan nekoliko dana. Sa sestrom je bio blizak i vjerujem da bi joj se javio. Djevojku, koliko znam, nije imao – govori majka.
Nekoliko dana nakon nestanka, Damirov rodni Dubrovnik bio je oblijepljen plakatima s njegovom fotografijom i brojem mobitela uz koji očajna majka još uvijek iščekuje bilo kakvu vijest koja bi mogla pomoći pronalasku njezina sina. Ali, ništa se nije dogodilo. Majka i danas isključuje svaku pomisao da je Damir upao u loše društvo. Policija je spominjala njegovu sklonost dezorijentaciji, ali majka Marica nam kaže:
U progonstvu 12 godina
– Ne znam što im to znači. On je duša od mladića. Ponekad se znalo dogoditi da ga uhvati strah, ali to je razumljivo jer smo na početku rata morali pobjeći u Dubrovnik iz naše spaljene kuće. Prognanici smo bili dvanaest godina, do 2000. godine. Njezin Damir pomagao je ocu Osmanu na uređenju tuđih okućnica i vrtova u Ivanici i okolici. I policija je potvrdila da je riječ o mirnoj i povučenoj osobi. – Pretraživali smo teren od šireg područja graničnog prijelaza do Dubrovnika. Informacije smo prikupljali od obitelji, mještana nastanjenih u Gornjem i Donjem Brgatu, selu Bosanka, području Župe dubrovačke, prijatelja, vozača gradskih autobusa, taksista.., izvijestio nas je MUP.
U potragu za Damirom Gerinom uključile su se i policije Crne Gore i BiH. Posredstvom Interpola provjerena je i informacija da je Gerin u BIH. Ali, u tamošnjim evidencijama boravka njegova imena nigdje nema.
>>Sve o akciji Večernjeg lista čitajte u našem specijalu 'Nađimo nestale'
