Put kojim se stiže do „farofa“ i župne crkve sv. Petra i Pavla u pograničnom Cvetlinu u bednjanskoj općini baš i nije uobičajen! Jer, želi li putnik-namjernik u goste domaćem župniku vlč. Ivanu Hrušku, prethodno se mora zaustaviti na graničnom prijelazu između Hrvatske i Slovenije i graničnoj policiji pokazati isprave pa tek onda nastaviti put do crkve što se izdiže visoko na brdu, tik uza samu granicu s „deželom“.
Prošlih dana u tom tihom kraju neobično je živo, jer u punom su jeku radovi na uređivanju cvetlinske župne crkve u povodu ovogodišnje proslave njene jubilarne 100. obljetnice. Radnici varaždinskog Ninexa postavljaju novi krov i pomlađuju crkveno pročelje, a toranj i zvonik obnovljeni su prethodnih godina. Radovi stoje blizu 400.000 kuna, a obnovom crkve Biskupija Varaždin i Općina Bednja nastoje sve malobrojnijim žiteljima ovoga kraja omogućiti da im se ne ugasi jedna od zadnjih karika stoljećima duge opstojnosti na ovom području. U obnovi zdanja svojim prilozima sudjeluju i vjernici te se tako, uređivanjem crkve, pripremaju za središnje slavlje koje će se održati početkom listopada.
– Na žalost, župa se demografski polako gasi. Ostalo je samo oko 270 obitelji s 900 župljana. Ove godine krstio sam samo dvoje djece i obavio jedno vjenčanje. Iako će ovoga mjeseca svadbena zvona zazvoniti još nekoliko puta, malo nam to znači! Jer riječ je o curama koje su već otišle proć, a ovdje se dolaze samo vjenčati, jer žele vjenčanje u svom rodnom kraju – tužno nas dočekuje župnik Hruško.
Pusto je i oko crkve. Dok je nekad baš tu bilo trgovište i centar mjesta, s trgovinom, neizbježnom birtijom, a radio je i zubar(!), danas ničega od toga više nema.
– Ali zato ima sprovoda. Proljetos sam pokopao već sedam župljana, sve redom muških! Njih je baš zgrabilo ove godine! – odmahuje glavom župnik Hruško. A muški u ovome kraju, točnije, stari dečki, posebna su „priča“, jer po okolnim bregima ima ih više od stotinu, pa bi, poručuje, bilo bolje da se manje zadržavaju u birtijama i više „povrte“ oko cura. Tada bi, valjda, i cvetlinska demografska slika bila vedrija. Optimizam ne pobuđuju ni podaci o broju djece u osnovnoj školi u Cvetlinu, koju pohađa samo 55 učenika, s time da sedmog razreda uopće nema, dok se za ostale razrede nastava većinom održava u kombinacijama. A prije četiri desetljeća tu istu školu pohađalo je 300 đaka!
Najteže stanje je u Brezovoj Gori, gdje je ostalo živjeti samo sedamdesetak mještana, ponajviše ostarjelih kućanstava. U selu je samo jedna obitelj s manjom djecom.
Premještamo klupe da vjernicima na misi ne curi po glavi
– U Brezovoj Gori je strašno. Misu za mještane služim u preuređenu prostoru u nekadašnjoj školskoj zgradi, koja je zatvorena prije tridesetak godina. Prostor je trošan, prokišnjava pa za kiša moramo premještati klupe da ljudima ne curi po glavi. Na žalost, objekt je tako derutan da ga se ne isplati obnavljati – primjećuje vlč. Hruško.
