Poznati televizijski novinar, urednik i putopisac Goran Milić gostovao je u prepunoj Gradskoj knjižnici u Slavonskom Brodu, gdje je s publikom podijelio iskustva s putovanja po svijetu, ali i razmišljanja o novinarstvu, umjetnoj inteligenciji, tehnološkom napretku te političkim i društvenim odnosima u regiji. Čovjek koji je desetljećima obilazio svijet i razgovarao s ljudima različitih kultura i svjetonazora ni ovoga puta nije ostao samo na turističkim dojmovima. Njegove priče otvorile su pitanja o tome kako se mijenja svijet i koliko smo spremni razumjeti jedni druge.
Tehnologija mijenja svijet
Govoreći o današnjem društvu i politici, primijetio je kako s godinama sve manje pozornosti pridaje dnevnim političkim događajima. – Što sam stariji, sve više mislim da je dnevna politika mamac za narod. Stvari se ipak odvijaju malo sporije, a pogotovo promjene – smatra Milić. Putovanja su ga naučila uspoređivati društva i tražiti razloge zbog kojih se razlikuju. Pritom ističe važnost etike, ali i tehnološkog razvoja, koji iz temelja mijenja način života. Kao primjer navodi Kinu, koja je u posljednjih dvadesetak godina prošla golemu gospodarsku i tehnološku transformaciju te od zemlje koja se borila s glađu postala jedan od vodećih svjetskih proizvođača.
Posebno ga fascinira promjena odnosa prema ljudskom radu. U jednoj kineskoj tvornici aluminija s oko dvije tisuće zaposlenih čak 1800 bili su inženjeri, a samo 200 ekonomisti. Na pitanje zašto im trebaju roboti kada imaju toliko radnika, dobio je odgovor koji mu je ostao u sjećanju. – Što znači da vi 40 godina pravite pokret rukama od točke A do točke B? To je nehumano. Bolje da ih stavimo u zatvor ako ih želimo kazniti. Roboti će to raditi jednako precizno, a ljudi će pronaći drugi posao. Dulje će se školovati, bolje usvajati znanja i biti korisniji i nama i svijetu – prepričao je Milić.
Sličan optimizam pokazuje i kada je riječ o umjetnoj inteligenciji. Ne smatra je prijetnjom koju treba unaprijed odbacivati, nego alatom koji novinarima može otvoriti mogućnosti o kakvima su prije mogli samo sanjati. – Mladi novinari imaju ogromne prednosti kada je riječ o dolasku do informacija. Umjetnu inteligenciju mogu pitati je li netko već objavio određenu informaciju i tako brzo provjeriti imaju li ekskluzivu. Za to bi im prije trebalo pola dana – kaže Milić. I sam je eksperimentirao umjetnom inteligencijom tijekom pisanja knjige, razgovarajući s njom i propitujući njezine odgovore. Zanimljivo mu je bilo kada mu je Gemini priznao da ima ideološki okvir, koji je opisao kao zapadnoskandinavski, dok je u filozofiji, prema vlastitom objašnjenju, blizak Kantu, a u toleranciji budizmu.
Milić je, kaže, otkrio i da kineska umjetna inteligencija na neka pitanja odgovara drukčije, što otvara zanimljiva pitanja o utjecaju kulture i vrijednosti na tehnologiju. – Obožavam umjetnu inteligenciju! Potpisujem Trumpovu izjavu da je AI super. To je zapravo jedino pametno što sam čuo od američkog predsjednika – našalio se. Ipak, koliko god tehnologija napredovala, ne vjeruje da može zamijeniti neposredno iskustvo i susret s ljudima. Upravo zato njegova putovanja danas izgledaju drukčije nego što bi mnogi očekivali. – Sada idem na mjesta koja nećete naći na YouTubeu ili Instagramu. Ulazim u kuće obitelji, pokušavam personalizirati neke stvari. Što će meni slika Metropolitan opere? Izgubim cijeli dan da dobijem dozvolu, odem tamo i napravim izvještaj, a ona bude prazna. Sto puta bolji izvještaj o njoj pronaći ćete na YouTubeu – objašnjava.
Pomirenje ne ide preko noći
Osvrnuo se i na odnose između Hrvatske i Srbije te rezultate izbora u susjednoj zemlji. Smatra da su oni obilježeni dubokom podijeljenošću, ali i specifičnom poviješću međusobnih odnosa. – Odnosi između Srba i Hrvata odnosi su i ljubavi i mržnje. Ali odnosi između Srba i Albanaca nisu ljubav i mržnja, nego samo mržnja – usporedio je.
Podsjetio je da su ratna iskustva još uvijek svježa u sjećanju današnjih generacija te da je pomirenje među narodima koji govore vrlo sličnim jezicima katkada teže nego što se čini. Kao primjer drukčijeg odnosa prema povijesti naveo je Francusku i Njemačku, koje su nakon dugih sukoba uspjele pronaći zajednički jezik, pa čak i zajednički obilježavati stradanja svojih vojnika. – Različiti narodi različito reagiraju, ali povijest se kod nas dulje pamti. Tako da je u Srbiji teško biti prvi koji će promijeniti te odnose – zaključio je Milić.
Otvori KEKS Pay
Suncokret.