Prije 17 godina bilo je dobro vrijeme za bijeg iz Zagreba u Samobor. Pridonijela je tome i "urbanizacija" moje rodne Trešnjevke, gdje su počinjeni i najznačajniji urbocidi, a tada još maleni Samobor sa svojim smirenim tempom činio se kao mjesto povratka vremeplovom među susjede koji se još poznaju, gdje nema redova ni gužvi i gdje je zrak čist. Zagreb i dalje volim, premda je ta ljubav, posebice u zadnje četiri godine sve bolnija, a Samobor, koji je postao useljenički grad, isto u zadnje četiri godine počinje poprimati izgled onog Bandićeva "urbanizma". Gdje se nove četvrtaste zgrade trpaju između obiteljskih kuća.
Glasovat ću i za najveću lopinu ako dotični može maknuti Tomaševića i njegovu družinu s vlasti u Zagrebu. Mogu podnijeti krađu, mogu podnijeti neodvoženje smeća i nekošenje trave, ali ne mogu podnijeti slavljenje ulaska "osloboditelja" u Zagreb u svibnju '45., svakogodišnje naricanje nad sudbinom obitelji Zec te poticanje zamjene stanovništva i dovlačenje legalnih i ilegalnih migranata u Zagreb, a i u ostatak RH.