Smrt mitropolita crnogorske Srpske pravoslavne crkve (SPC) Amfilohija Radovića predstavlja velik udarac prosrpskom i proruskom bloku u toj podijeljenoj zemlji, i to u najkritičnijem trenutku, uoči formiranja nove vlade, koja je na neki način rezultat višegodišnjih Amfilohijevih nastojanja. Naime, upravo je Amfilohije, koji je danas ujutro umro u Podgorici u 83. godini od posljedica koronavirusa, stajao iza višemjesečnih prosvjeda protiv crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, tzv. litija, na čijem je valu prosrpska opozicija i pobijedila na parlamentarnim izborima. Mitropolit Amfilohije bio je i arhitekt stvaranja prosrpskog koalicijskog saveza.
Guslao s rezervistima
Pobjeda prosrpskog bloka predstavlja Amfilohijev najveći politički uspjeh, a riječ je o crkvenom čovjeku koji se nikad nije držao podalje od politike. Štoviše, upravo je Amfilohije bio jedan od najglasnijih zagovornika velikosrpskog nacionalizma pa je tako 1991. hrabrio napadače na Dubrovnik i dubrovačko primorje, gdje je obilazio crnogorske rezerviste kojima je uz gusle i zapjevao.
Amfilohije je rođen 1938. godine u Donjoj Morači u Crnoj Gori. Studirao je teologiju i klasičnu filologiju u Beogradu, a zaredio se nakon što je doktorirao. Bio je poliglot: govorio je grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski. Bio je drugi čovjek u hijerarhiji SPC-a, a zaslužan je za obnovu pravoslavlja u Crnoj Gori i povećanje broja Srba, što će se tek potvrditi na predstojećem popisu stanovništva.
Kao što je upravo Srpska pravoslavna crkva devedesetih uporno odbacivala sve mirovne ponude, ostajući zarobljena u militantnom nacionalizmu, tako je i Amfilohije do kraja ustrajavao na velikosrpskom konceptu i kada je riječ o Crnoj Gori i o Kosovu, zbog kojeg se sukobio i s Aleksandrom Vučićem.
Iako se oštro protivio prozapadnom kursu Crne Gore i ulasku u NATO savez, zanimljivo je da je Amfilohije u krucijalnom trenutku, u vrijeme sukoba Đukanovića i Momira Bulatovića 1997., stao na Đukanovićevu stranu. Premda se protivio crnogorskoj državnosti, a nije priznavao ni crnogorsku naciju, Amfilohije je odigrao smirujućuulogu i nakon referenduma o neovisnosti Crne Gore.
Iako, dakle, odnosi Amfilohija i Đukanovića nipošto nisu bili jednoznačni i jednostavni, njih se dvojica na kraju žestoko sukobljavaju zbog kontroverznog zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim država od vjerskih zajednica zahtijeva pisani dokaz o vlasništvu nad imovinom koju koriste. SPC se odbija registrirati u Crnoj Gori, a razloge za to odbijanje najupečatljivije je objasnio upravo mitropolit Amfilohije: “Traže od nas da se registriramo. Na tu sam temu rekao premijeru: ja vas trebam registrirati, a ne vi mene. Ova je mitropolija stvorila Crnu Goru i dala joj ime.”
Okupio klerikalnu koaliciju
Kako Đukanović nije odustajao od zakona, Amfilohije je uoči prošlih izbora okupio prosrpsku klerikalnu koaliciju. Kada je formiranje nove vlade zapelo, Amfilohije je ponovno okupio njezine čelnike, i to u manastiru Ostrog – što je jedinstven primjer u europskim okvirima – dajući Krivokapiću potporu kao budućem premijeru s obzirom na to da se prosrpsko krilo u redovima nove vladajuće većine tome usprotivilo. SPC i mitropolit Amfilohije ponašali su se kao izborni pobjednici, što su de facto i bili, iako se postizborni proces nije odvijao u skladu s njihovim očekivanjima. Naime, čelnici buduće vlade u međuvremenu su odustali od svih ključnih prosrpskih točaka svog programa: napuštanja NATO-a, povlačenja priznanja Kosova i odustajanja od EU, dovodeći tako u pitanje i Amfilohijevu političku ostavštinu.
Znamo ga mi u Dubrovniku , ali ne po dobrome.