Astronomi su, prema novom istraživanju, prvi put uspjeli izravno registrirati radijsko zračenje koje potječe s planeta izvan Sunčeva sustava. Iako bi spominjanje radijskih signala moglo potaknuti nagađanja o izvanzemaljskoj inteligenciji, znanstvenici naglašavaju da ovdje nije riječ o takvom scenariju. Signal bi mogao otkrivati nešto drugo – iznimno snažno magnetsko polje udaljenog planeta. „Znam da se radijski signali često povezuju s potragom za izvanzemaljskom inteligencijom”, rekao je Edo Berger, profesor astronomije na Sveučilištu Harvard. „Ali ovo je nešto sasvim drugo.” U središtu istraživanja nalazi se egzoplanet Beta Pictoris b, udaljen oko 63 svjetlosne godine od Zemlje. Astronomi su u njegovu smjeru zabilježili ponavljajuće izboje radijskog zračenja, a rezultati su predstavljeni u znanstvenom radu koji još nije prošao postupak stručne recenzije. Beta Pictoris b plinoviti je div čija se masa procjenjuje na približno 12 Jupiterovih masa. Jedan je od triju poznatih planeta u sustavu mlade zvijezde Beta Pictoris, koja ima oko 1,75 puta veću masu od Sunca.
Berger, koji djeluje u Centru za astrofiziku Harvard & Smithsonian u Cambridgeu u Massachusettsu, navodi da je opaženo radijsko zračenje najvjerojatnije povezano s procesima koji se odvijaju u izrazito snažnom magnetskom polju planeta. Znanstvenici smatraju da je riječ o pojavi sličnoj polarnoj svjetlosti na Zemlji. Aurora borealis nastaje kada električki nabijene čestice uđu u interakciju s magnetskim poljem planeta, a takvi procesi mogu, osim vidljive svjetlosti, stvarati i radijske valove. „Da bi se radijski valovi mogli protezati sve do frekvencija koje smo mi zabilježili, potrebno je nevjerojatno snažno magnetsko polje”, dodao je Berger, jedan od koautora rada objavljenog 15. rujna na platformi za znanstvene radove arXiv. Magnetsko polje nije svojstvo svih planeta, no ondje gdje postoji ima važnu zaštitnu ulogu. Djeluje poput prirodnog štita koji može ublažiti djelovanje energetskih čestica iz svemira. Zemljino magnetsko polje, primjerice, pomaže u zaštiti atmosfere od Sunčeva vjetra, stalnog toka plazme sastavljenog od električki nabijenih čestica poput protona i elektrona.
Prema procjeni istraživačkog tima, magnetsko polje Beta Pictorisa b višestruko nadmašuje snagu magnetskog polja najvećeg planeta Sunčeva sustava. „Magnetsko polje ovog planeta najmanje je 200 puta snažnije od Jupiterova magnetskog polja”, rekao je Berger govoreći o Beta Pictorisu b. Jupiter je i sam poznat po iznimno snažnom magnetskom polju. Podaci NASA-e pokazuju da ono stvara golemu magnetosferu, područje kojim dominira njegov magnetski utjecaj i koje se ubraja među najveće strukture te vrste u Sunčevu sustavu. U smjeru Sunca može se protezati na udaljenost do tri milijuna kilometara. Snažno Jupiterovo magnetsko polje povezano je i s njegovim spektakularnim polarnim svjetlostima. U njihovom nastanku sudjeluju nabijene čestice koje izbacuju vulkani na mjesecu Iji, nakon čega ih Jupiterovo magnetsko polje zarobljava u blizini polova. Tijekom Jupiterove rotacije te čestice stvaraju svjetlosne pojave, ali istodobno nastaje i radijsko zračenje. „Dok se te čestice izrazito visoke energije spiralno kreću unutar magnetskog polja, zajedno s polarnom svjetlošću proizvode i radijske valove”, rekao je Berger.
Astronomi takav fenomen nazivaju auroralnim radijskim zračenjem. Ranije je već registriran na Jupiteru i Saturnu, kao i na Suncu, drugim zvijezdama te smeđim patuljcima, hladnim nebeskim tijelima čija se svojstva nalaze između planeta i zvijezda. Upravo signal takvih karakteristika tim Ede Bergera povezuje s planetom Beta Pictoris b. Rezultati upućuju na to da planet raspolaže vrlo snažnim magnetskim poljem koje može pokretati intenzivne polarne svjetlosti i pritom stvarati mjerljivo radijsko zračenje. Istraživanje magnetskih polja egzoplaneta moglo bi znanstvenicima pružiti nove informacije o njihovoj unutarnjoj strukturi, atmosferama i načinu na koji djeluju u svom svemirskom okruženju. „Radijska promatranja mogu nam pružiti potpuno novi pogled na planete izvan našeg sustava”, rekao je Berger. Astronomi su i ranije nailazili na moguće tragove radijskog zračenja egzoplaneta, no takve tvrdnje dosad nisu bile konačno potvrđene. Jedan od najvećih problema bilo je utvrđivanje dolazi li signal doista s planeta ili ga zapravo proizvodi njegova matična zvijezda, piše CNN.
Joseph Callingham, izvanredni profesor na Astronomskom institutu Anton Pannekoek Sveučilišta u Amsterdamu, ističe da upravo ta razlika predstavlja jednu od najvećih vrijednosti novog istraživanja. Callingham nije sudjelovao u studiji. „Ono što je jedinstveno u ovom istraživanju jest činjenica da su uspjeli precizno odrediti da zračenje dolazi sa samog planeta, odvojeno od zvijezde”, napisao je Callingham, koji nije sudjelovao u novom istraživanju. Sustav Beta Pictoris osobito je zanimljiv astronomima i zbog svoje mladosti. Procjenjuje se da je star tek oko 23 milijuna godina, dok je Sunčev sustav nastao prije približno 4,5 milijardi godina. Beta Pictoris b otkriven je 2008. godine. U istom su planetarnom sustavu kasnije pronađena još dva planeta – Beta Pictoris c 2019. godine te Beta Pictoris d 2026. godine. Riječ je o jednom od detaljnije istraženih planetarnih sustava u Mliječnoj stazi. Osim planeta, astronomi su ondje identificirali i 30 kometa te veliki disk prašine i drugog svemirskog materijala oko matične zvijezde.
Taj je disk 2015. godine detaljno snimio NASA-in svemirski teleskop Hubble. Dio materijala unutar njega smatra se ostatkom procesa tijekom kojih su nastajali planeti. Radijski signal otkriven je teleskopskim sustavom MeerKAT u Južnoj Africi, koji se sastoji od 64 međusobno povezane radioteleskopske antene. Berger je priznao da tim nije očekivao takav rezultat, posebice zato što je riječ o sustavu koji astronomi već godinama vrlo detaljno proučavaju. „Moj doktorand Kevin pregledavao je podatke. Jednog je dana došao u moj ured s rezultatima i rekao: ‘Mislim da nećete vjerovati ovome’”, prisjetio se Berger govoreći o Kevinu Ortizu Ceballosu, glavnom autoru studije i doktorandu u Centru za astrofiziku Harvard & Smithsonian. „Ovo je za nas bilo doista neočekivano. Istraživanje smo provodili pomalo kao potragu naslijepo, znajući da bismo izvore mogli otkriti samo ako je magnetsko polje nevjerojatno snažno.”
Takav rezultat posebno je iznenađujući jer su astronomi dosad uglavnom pretpostavljali da bi magnetska polja velikih egzoplaneta trebala biti usporediva s Jupiterovim. Da je to doista slučaj, očekivalo bi se da radijsko zračenje tih planeta bude registrirano na nižim frekvencijama od onih koje su istraživači sada zabilježili kod Beta Pictorisa b. Berger smatra da je upravo odstupanje od uobičajenih pretpostavki omogućilo timu da dođe do otkrića. Signal je, kaže, pronađen zato što su se odlučili krenuti „protiv uvriježenog mišljenja u struci”. Unatoč optimizmu autora, rezultati se i dalje moraju promatrati s određenom dozom opreza. Znanstveni rad još nije prošao stručnu recenziju, proces tijekom kojeg neovisni znanstvenici analiziraju metode, podatke i zaključke prije formalne objave u časopisu. Očekuje se da će taj postupak trajati još nekoliko mjeseci. Berger ipak navodi da je uvjeren u pouzdanost opažanja i kvalitetu prikupljenih podataka, piše CNN.
Tim je, prema njegovim riječima, uspio dovoljno precizno odrediti izvor kako bi odbacio prvotnu mogućnost da radijsko zračenje dolazi sa zvijezde Beta Pictoris, a ne s planeta. „Zabilježili smo ga više puta, na više različitih frekvencija. Svaki je put prisutan”, rekao je. Dio stručnjaka koji nisu sudjelovali u istraživanju smatra da zaključke ipak treba potvrditi dodatnim opažanjima i stručnom provjerom. Jonathan Nichols, profesor sa Sveučilišta Leicester u Engleskoj koji proučava planetarne polarne svjetlosti, smatra da bi potvrda rezultata predstavljala važan iskorak u proučavanju svjetova izvan Sunčeva sustava. „Auroralno radijsko zračenje važno je zato što nam omogućuje razumjeti kako određeni objekt djeluje u interakciji sa svojim neposrednim svemirskim okruženjem”, napisao je u poruci elektroničke pošte. „Omogućuje nam zaključivanje o svojstvima planeta koja na drugi način ne možemo izmjeriti”, objasnio je Nichols govoreći o polarnim svjetlostima, „a što je posebno važno, omogućuje nam da teorije i ideje razvijene na temelju našeg Sunčeva sustava testiramo u mnogo ekstremnijim uvjetima.”
Potvrde li se zaključci studije, to bi moglo značiti da barem neki egzoplaneti imaju magnetska polja daleko snažnija nego što su astronomi dosad pretpostavljali. Callingham smatra da bi takav rezultat imao veliko značenje za razumijevanje fizike planeta izvan Sunčeva sustava. Autori studije već su zatražili dodatno vrijeme na teleskopima kako bi nastavili promatrati Beta Pictoris b. Jedno od glavnih pitanja na koje žele odgovoriti jest zbog čega taj planet uopće ima tako snažno magnetsko polje. „Mislim da će to biti pitanje kojim će se ljudi još dugo baviti”, zaključio je Berger.
Otvori KEKS Pay
Pa? Cak I da su "ulovili" nedvosmislenu porku tipa mi tu zivimo, izgledamo kao I bi" to nista nebi promijenilo jer mi nikad necemo imati tehnologiju da idemo tamo. U najbolje slucaju mozemo poslati poruku "bok, kak ste" pa cekati odgovor 126 godina.