U Škotsku se preselila prije 14 godina – na dvije godine. Suprug je dobio postdoktorsku poziciju, a dvije su se godine, kako to često biva, nekako pretvorile u puno dulje razdoblje. Danas Martina Berger Bedić kaže da se osjeća poput Patricka Swayzeja u filmu "Duh", zaglavljena između dva svijeta. Upravo je iz te pozicije, između Hrvatske i Škotske, s vremenom počela drukčije gledati i na ono što Hrvatska može ponuditi turistima. Nakon što je godinama radila kao učiteljica joge, početkom ove godine u Edinburghu završila je edukaciju za turističkog vodiča, tijekom koje se posebno susrela s trendovima koji naglasak stavljaju na autentičnost, lokalna iskustva i održivi turizam. U Edinburghu sada razvija turu kroz grad "očima Hrvatice", povezujući škotske i slavenske običaje, folklor i tradiciju liječenja biljem, a posvetila se i još jednoj ideji, odnosno dovođenju malih grupa britanskih turista u Hrvatsku. S njom smo razgovarali o tome što je nakon 14 godina u Škotskoj naučila o britanskom pogledu na Hrvatsku, što Škoti rade bolje kada svoje lokalne priče pretvaraju u turističku ponudu te zašto budućnost vidi u manjim grupama i kvalitetnijem turizmu.
Kako je nastala ideja o organiziranju putovanja za britanske turiste u Hrvatsku i kada ste shvatili da postoji zanimanje za takvu vrstu putovanja?
Ideja postoji već godinama. Dosta brzo nakon što smo preselili u Škotsku postalo je jasno da je ono što bi mi u Hrvatskoj mogli ponuditi u ogromnom nerazmjeru s onim što se nudi. No to se definitivno mijenja, što me uistinu veseli, jer iskreno vjerujem da možemo Hrvatsku uvrstiti u turizam koji se ne temelji isključivo na suncu i moru. Kad živiš u zemlji koja se uspjela izboriti za to da postane svjetska turistička destinacija unatoč činjenici da im vremenske prilike većinu vremena ne idu u korist, da nemaju more, osim ako niste Wim Hoff, i da, budimo iskreni, zbog pomanjkanja sunčeve svjetlosti čak ni organska hrana nije pretjerano ukusna, jedino logično pitanje koje se nameće jest zašto to ne bismo mogli i mi. Početkom godine u Edinburghu sam završila tečaj za turističkog vodiča. Nekoliko modula bilo je posvećeno isključivo trendovima u turizmu za koje sam odmah shvatila kako se podudaraju s onime što sam i sama primijetila, a to je da se stvara određena zasićenost masovnim turizmom, kao i da plaža i more jednostavno više nisu dovoljni kao ponuda. Naglasak je na pojmovima autentično i lokalno, a masovno se zamjenjuje održivim, regenerativnim turizmom. Fokus je na takozvanom "slow travel" principu, koji gostima omogućuje dublje upoznavanje zemlje i njezine kulture putem osobnih iskustava, uz istodobno stvaranje prilika za doprinos lokalnoj zajednici.
Kako će ture izgledati, koje će dijelove Hrvatske obuhvatiti i kome su namijenjene?
Za početak ćemo se usmjeriti na zadarsku regiju, koja se također nastoji pozicionirati na tržištu originalnom ponudom lokaliteta pod sloganom "Zadar Region – Say YES! to everything". Moj poslovni suradnik veći dio godine provodi u Starigradu Paklenici i poznaje taj kraj i ljude. Dodatni plus je naravno odlična povezanost nekolicine aerodroma u Ujedinjenom Kraljevstvu sa zadarskim aerodromom kao i činjenica da letove imamo već od travnja pa do sredine listopada. Tura je namijenjena gostima koji žele upoznati našu zemlju i običaje iz prve ruke. Računamo s time da umjesto razgledavanja zidina i nabrajanja povijesnih datuma i činjenica, koje ionako svatko može pronaći na internetu u sekundi, naši gosti iskustveno otkriju više o nekim običajima.
Najavili ste ribolov s lokalnim ribarima, posjete OPG-ovima, pripremu kruha ispod peke i druga slična iskustva. Zašto smatrate da je danas gostu važno da takve običaje i sam iskusi?
Sigurno postoje turisti koji istinski uživaju u znamenitostima, i postoji određeni broj ljudi koji će zapamtiti sve što im vodič kaže. No vjerujem da u današnje vrijeme postaje ključno doživjeti nešto svim osjetilima. Jer kada zapamtiš nešto u čemu si uživao, znatno su veće šanse da ćeš to ili htjeti ponoviti ili da ćeš to preporučiti drugima. Primjerice Edinburgh je, između ostalog, poznat kao grad Harryja Pottera. Mnogi kafići nude "magične napitke", no u jednom ih možeš sam pripremati. I jedno i drugo je odlično, no koga god da odvedemo tamo, radije će se vratiti u ovaj gdje na drvenom pladnju dobiješ epruvete, čaše u obliku lubanje, različite napitke i sam slažeš. Mala je razlika u cijeni, a dobiješ cijelo iskustvo, ne samo gotov proizvod.
Kako pronalazite lokalne ljude, OPG-ove i iskustva koja uključujete u ture?
Neke putem osobnog poznanstva, a neke prema preporuci. Prije ljeta smo obišli nekoliko OPG-ova, povezali se s ljudima, vidjeli što se nudi i jesu li zainteresirani za suradnju. Vjerujemo da je važno i da se mi domaćini osjećamo ugodno jedni s drugima i da vjerujemo u ovu ideju. Nadam se da će u budućnosti biti više tura pa i više mogućnosti za suradnje.
Zašto su važne male grupe i koliko veličina grupe mijenja način na koji turist može upoznati neku zemlju?
Atmosfera je automatski intimnija i to radi veliku razliku. Mala grupa omogućuje nam da svaki gost dobije našu punu pozornost. Ako smo u posjetu OPG-u, nećemo goste dovesti u situaciju da stoje u redovima. U takvim manjim grupama lakše je i gostima uspostaviti odnos s domaćinima, bilo da je riječ o ribaru ili vlasniku obiteljske farme. Ne može se u velikoj grupi postići da svi steknu iskustvo iz prve ruke, jer to jednostavno nije logistički moguće. A upravo će u konačnici razliku činiti to iskustvo, razgovori s domaćinima, pitanja na koja svatko dobije odgovor...
Kako je Hrvatska danas percipirana u Velikoj Britaniji?
Popularni smo kao ljetna destinacija i kao destinacija za krstarenja. Sviđaju im se naše sunce i hrana kao i činjenica da u moru možeš ostati dulje od pola minute. Znaju za naše nogometaše, znaju da smo imali rat, nekad se potegne pitanje koliko je Hrvatska sigurna tako da Eurostatovo nedavno istraživanje koje nas je svrstalo u najsigurnije zemlje EU treba treba na sva zvona koristiti u svrhu promocije. Što se tiče predodžbi i predrasuda, s obzirom na to da mi djeca ovdje pohađaju školu, svjesna sam koliko malo, zapravo gotovo ništa, ovdje uče o drugim zemljama. Zadnji put kad su spominjali ove krajeve u školi, bilo je da ih "poduče" da je Prvi svjetski rat započeo jer je Gavrilo Princip jeo sendvič. Zato me nimalo ne čudi kada mi ljudi, nakon što se vrate s odmora u Hrvatskoj, oduševljeno pričaju o našoj zemlji, jer otkriju da uz nevjerojatne prirodne ljepote ima bogatu tradiciju i povijest.
Postoji li nešto što mi u Hrvatskoj smatramo sasvim običnim dijelom svakodnevice, a primijetili ste da je Britancima posebno zanimljivo ili neobično?
Osim trosatnog ispijanja kave koja je 1/6 onoga na što su tu navikli kad naruče kavu za van, nekoliko mi je ljudi spomenulo sušenje rublja vani. Ovdje ćete uglavnom vidjeti milijun reklama za proizvode koji omogućavaju da rublje miriši kao da se sušilo vani. U stanovima se uvijek suši unutra, eventualno ako imate kuću suši se u dvorištu koje ne smije biti okrenuto na ulicu. Pomalo je šokantan i broj ljudi koji kod nas puše, kao i činjenica da je u većini kafića i dalje dopušteno pušenje.
Škotska nema ni našu klimu ni Jadran, a ipak privlači turiste tijekom cijele godine. Što ste ondje vidjeli a da bismo to mogli primijeniti u Hrvatskoj?
Ukratko – sve. Hrvatska ima, primjerice, lokacije s ljekovitim blatom duž obale. Da ovdje imaju takvo vrijeme i ljekovito blato, to bi se već pretvorilo u wellness lokaciju, uz glamping, organizirane odmore... Soba u Balmoralu u kojoj je J. K. Rowling pisala "Harryja Pottera" rezervirana je godinama unaprijed. Što je sa sobom 204 u hotelu Zagreb u Zadru iz koje se Alfred Hitchcock divio zalasku sunca? Koliko ljudi zna za Hrvatsku pustinju, za englesko groblje na otoku Visu, za to da se na krunidbi kraljice Elizabete II. posluživao naš traminac iz Iločkih podruma, za najstariju sačuvana nogometnu loptu u Županji? Mogu vam s točnom preciznošću reći kako bi Škoti tretirali takvo blago. Moj je osjećaj da se ovdje svaki potencijal maksimalno iskoristi dok mi u tome još uvijek kaskamo.
Često se ističe potreba da se hrvatski turizam odmakne od masovnosti i usmjeri prema kvaliteti i održivosti. U kojoj mjeri mala i lokalna iskustva mogu pridonijeti tom zaokretu?
Ako ih podupre turistička zajednica i ako održe kvalitetu, u velikoj mjeri. Vjerujem da je manji broj turista koji su spremni platiti ekskluzivitet i kvalitetu naspram masovnog najbolji put za turističke destinacije. A ključno je i to što takav oblik turizma ujedno spontano pridonosi očuvanju okoliša i zajednice.
Što biste željeli da gost nakon tjedan dana u Hrvatskoj kaže o našoj zemlji?
Prvom prilikom se vraćam jer želim još!
Otvori KEKS Pay
