Prije rata, 1991. godine, u Bosni i Hercegovini živjelo je 4,4 milijuna ljudi, od toga 1,9 milijuna Muslimana, 1,36 milijuna Srba, 760 tisuća Hrvata te 242 tisuće Jugoslavena. Da rata nije bilo, broj stanovnika popeo bi se na 5 milijuna, kažu demografi, a na proljeće, s prvim popisom stanovništva u toj zemlji nakon 22 godine, vidjet će se konačni rezultat srbijanske i srpske agresije na BiH koji će najvidljiviji biti u Republici Srpskoj, gdje su Hrvati i Muslimani, koji su u međuvremenu preimenovani u Bošnjake, gotovo nestali.
Konačni rezultati agresije
Primjerice, 1991. godine, na području Bratunca živjelo je 33 tisuće ljudi, od toga 25 tisuća Bošnjaka. Danas tamo nema više od 6-7 tisuća Bošnjaka. Kad je riječ o posljedicama rata, nikoga neće iznenaditi ni što će popis pokazati da uz Drinu, uz granicu sa Srbijom, više nema puno ljudi, ni u istočnoj Bosni ni u istočnoj Hercegovini. Nikoga neće iznenaditi ni ako broj Hrvata u BiH bude upola manji od onoga prije dva desetljeća, a kako je njihov položaj u BiH i dalje neravnopravan, trend iseljavanja mogao bi biti nastavljen. Postoji, međutim, nešto što je neizvjesno: koliko će pripadnika islamskog vjerskog i kulturnog kruga prihvatiti novo ime nacije u završnoj fazi nastajanja: Bošnjak?
U strahu da će broj ljudi iz tog kruga koji ne žele biti Bošnjaci, nego Muslimani, Bosanci, Bosanci i Hercegovci biti velik, iz islamskih centara kreću reklamne kampanje. Pokazalo se to i u pokusnom popisu obavljenom ovih dana, čak 35 posto Muslimana izjasnilo se kao Bosanci i Hercegovci. U Republici Srpskoj uskoro će, najavljuje glavni imam u Bratuncu Elvir ef. Hodžić, biti postavljene ploče s natpisima Bošnjak, islam, bosanski jezik. Međutim, vjerska odrednica islam mogla bi odvratiti ateiste, pa se cijelom BiH širi poziv prema kojem vjera nije presudna da bi netko bio Bošnjak. Ostaje, dakle, odrednica bosanski jezik. U BiH tako imamo tri jezika, hrvatski, srpski i bosanski, iako su donedavno praktično svi govorili istim jezikom. U bosanski, kažu jezikoslovci, ponovno se u uporabu unosi veći broj turcizama nego što ih se donedavno moglo čuti u govoru, slično kao što su u hrvatski vraćene zaboravljene ili zabranjene riječi. Predrag Matvejević, koji upravo završava knjigu "Brazgotine", svoje zapise iz proteklih 20 burnih godina, kaže kako je upravo pročitao knjigu srpskog pisca Branislava Nušića "Ramazanske večeri" u kojoj Nušić na izvanredan način koristi turcizme.
– Neka svatko u BiH piše i govori svojim jezikom – kaže Matvejević.
U Haaškom sudu to je ipak jedan jezik. Iako na portalu piše "bosanski, hrvatski i srpski", nema prijevoda s jednog na drugi. U međuvremenu, pjevači daju svoj obol ovoj priči o završnom dijeljenju karata u BiH, pa Dino Merlin uživa u reakcijama publike na svoju "Jedna si jedina, Bosna i Hercegovina". Iza pokreta kojim se nekadašnji Muslimani, koji su se tako prvi put smjeli izjasniti 1971. godine, vabe da svi postanu Bošnjaci, ima i natruha želje da Bošnjaci budu i Srbi i Hrvati, slično kao što je neslavno propao pokušaj stvaranja jugoslavenske nacije. Pa se zato citiraju znameniti ljudi iz BiH, među njima i franjevci i jezikoslovci iz proteklih stoljeća koji su o narodu govorili kao o Bošnjacima, što je obuhvaćalo sve, ne samo stanovnike islamske vjeroispovijesti.
Ima li Bošnjaka u Kladuši?
Termin Bošnjaci vraćen je 1993. godine, kad Alija Izetbegović daje podršku deklaraciji koju su donijeli muslimanski intelektualci o vraćanju imena Bošnjak. Tek će popis u travnju 2013. godine pokazati hoće li to ime biti prihvaćeno i među nekadašnjim Muslimanima u Hercegovini ili u Velikoj Kladuši u koju se vratio Fikret Abdić.
"Kao što svaki Englez zna da je Britanac državna, a ne etnička i nacionalna odrednica, tako i svaki Bošnjak treba znati da Bosanac nije njegovo etničko ni nacionalno ime, kao što ni Musliman nije njegov ni etnički ni nacionalni identitet", objašnjavaju u Rijasetu Islamske zajednice u BiH.
Mi smo uvijek rekli da smo Neopredjeljeni.