Istina je da 17 bivših europskih povjerenika prima prosječno 96.000 eura godišnje od Europske komisije “kako bi im se pomoglo da se snađu na burzi rada”. Tim je riječima glasnogovornik EK Michael Mann na današnjem redovitom podnevnom briefingu potvrdio pisanje Financial Timesa Deutschland. To je priznanje toliko zapanjilo bruxelleske dopisnike, upoznate sa činjenicom da većina bivših povjerenika danas radi na drugim unosnim radnim mjestima, da je uslijedio čitav sat pitanja i potpitanja.
Odgovore se može sažeti u ovo: zaposlili se oni negdje drugdje ili ne, bivši povjerenici, u skladu s uredbom Vijeća EU, pune tri godine nakon istjeka mandata, imaju pravo na 53 posto svoje povjereničke plaće, koja iznosi 20.278 eura mjesečno! Samo u slučaju da na novome radnome mjestu zarađuju toliko da bi zbroj nove plaće i "poputbine" bio veći od plaće europskoga povjerenika, EK-ov će im se dodatak za odgovarajući iznos umanjiti.
Obveza im je samo obavijestiti EK da su našli novo radno mjesto. No, bivši njemački povjerenik Günter Verheugen počeo je još u travnju raditi za lobističku tvrtku koju je osnovao, da bi o tome tek ovaj mjesec, nakon što su ga glasila “provalila”, izvijestio bivšega poslodavca. Mogu mu, međutim, staviti soli na rep jer nije predviđena nikakva kazna.
Kao lobist radi i bivši povjerenik za ribarstvo i pomorstvo, Maltežanin Joe Borg. Savez za lobističku jasnoću i etične propise (ALTER) objavio je, pak, da prelazak bivših povjerenika u lobiste predstavlja “nedopustivo kršenje propisa”.
Neoliberal Charlie McCreevy - Irac koji je bio zadužen za unutarnje tržište a okrivljuju ga da je, zbog promicanja krajnje deregulacije kriv što se EU nije na vrijeme suprotstavila novčarskim špekulacijama koje su potopile svjetsko gospodarstvo - danas je član nadzornog odbora Ryanaira.
U sukobu interesa su Poljakinja Danuta Hübner i Belgijac Louis Michel, koji su povjereničku fotelju zamijenili eurozastupničkim mandatom. Oni su istodobno na plaći dviju ustanova, EK-a i Europskoga parlamenta, od kojih bi potonja trebala nadzirati prvu.
Je li, pak, mudro da visoki dužnosnici, poput litavske predsjednice Dalije Grybauskaite ili talijanskoga ministra vanjskih poslova Franca Frattinija, uz državne plaće primaju i EK-ov dodatak, političko je pitanje, na koje će najbolje odgovoriti birači u njihovim zemljama.
Ovaj clanak najbolje objasnjava nerazumna zalaganja vlade i opozicije za ulazak u EU. SVI nasi \"politicari\" ( lijevi i desni bez izuzetka ) se zalazu za EU jer znaju dobro koje su tamo place ( 20 000 E + ), a bez ikakve odgovornosti bilo kome. Svi oni su spremni da nas posalju ne samo u EU , nego i na Mars ako treba za te place. Pored toga, glasajuci u EU za ovo ili ono ( podmazani lovom lobija ) nemaju nikakve odgovornosti prema izbornoj bazi u HR nego su odgovorni jedino onim lobistima kiji su ih i platili da tako glasaju. EU je projekat Europske politicke elite te i sluzi interesima te iste elite, a ne interesima obicnih gradjana.