Nije se baš lako prisjetiti kada je u Hrvatskoj proveden međunarodni javni natječaj za neki arhitektonski ili urbanistički projekt, a pogotovo da je onda i okončan i izborom najboljeg rada. Kada se to i dogodi, kao u slučaju bloka s Badelom, od svega ne bude ništa ili barem za sada nema znakova da će se projekt ostvariti. Nagradu je na javnom natječaju 2012. dobio studio Pablo Pita Architects iz Porta. Do 2020. donosile su se razne odluke i pisale studije, revidiralo se i odabrano rješenje, rješavali imovinskopravni odnosi, ali od tada do danas taj je blok, barem što se javnosti tiče, pao u zaborav. Grad od njega nije odustao, pa se možemo nadati da će se i ostvariti projekt koji je gotovo jedinstven po tome da su ga izradili stranci. Da oni kod nas ne prolaze dobro, vidjelo se i po sudbini City Plaze, odnosno Hypo centra, što je inicijalno bio projekt proslavljenog američkog arhitekta Thoma Mayna, ali je on od njega odustao jer je investitor svojevoljno mijenjao nacrt kako bi smanjio troškove. Valja spomenuti i natječaj za Zračnu luku "Dr. Franjo Tuđman". Na nj su se javila velika imena svjetske arhitekture, Zaha Hadid i Norman Foster, ali dvojica stranih arhitekata, članova žirija, nisu uspjeli uvjeriti šestoro hrvatskih članova, od kojih troje nisu ni bili arhitekti, da su prijedlozi ovih istaknutih arhitekata bolji od onih domaćih. Ne mogu ulaziti u to tko je bio u pravu, ali mogu slutiti da sama kvaliteta projekata nije bila najvažniji činitelj pri izboru rada koji će biti izveden, a da je Zagreb propustio imati djelo nekog od slavnih svjetskih imena.
Šta nas briga za struku. Ljudima se ne sviđa i točka. Neka arhitekti zajedno sa zabraniteljom Tomaševičem plate stadion i neka ga izgrade