Zabrinjava me globalna ležernost jer činjenica je da se gađaju nuklearni potencijali – upozorava vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić, nakon što su Izraelci pod okriljem noći izveli seriju kirurški preciznih koordiniranih zračnih napada duboko u iranski teritorij na više od 100 meta, uključujući i nuklearni kompleks Natanz, središnje postrojenje za obogaćivanje urana u Iranu. Premda prema prvim informacijama, pojačana radijacija nije zabilježena, što očigledno znači da nuklearni pogon nije oštećen, u razgovoru za Večernji list ističe da ga iznimno iznenađuje što se u izvještajima i reakcijama o tome premalo ili nimalo govori.
- Ono što je bitno i što svi zanemaruju i što je meni prilično problematično, jest taj činjenica napada na nuklearno postrojenje. Imajući u vidu da kao čovječanstvo, ako ništa, znamo kako je to izgledalo u Černobilu ili kolika je katastrofa bila Fukushima, mi ne pričamo o tome da se raketira nuklearni pogon. Zapravo je možda i najviše frapantno da ne govorimo o opasnosti, prije svega za Iran, ali i za ostatak svijeta. Mi smo svi imali posljedice od Černobila u Europi, kada je riječ o pojačanoj stopi pojavnosti raka.
Moram priznati da me strahovito frapira što ljudi uopće o tome ne razmišljaju, da to nije ključna tema kad se spominje udar Izraela na Iran, tim više što godinama nije tajna da se sprema takav napad. Premda se čini da je najslabije prošao upravo napad na nuklearna postrojenja koji je trebao biti ključan, za razliku od uspješne likvidacije tamošnjih vojnih zapovjednika i znanstvenika, iznenađuje šutnja o temi koja je po mom sudu najvažnija – energičan je Denis Avdagić koji je, kako otkriva, bio jedan od analitičara koji je vjerovao da se takav napad nikada neće dogoditi, premda je sve ukazivalo na upravo viđeni scenarij.
- To uopće nije tajna. Izraelci su izvodili zračne vježbe, pa čak i u suradnji sa NATO članicama, ne samo sa Sjedinjenim Američkim Državama, već recimo i s Grčkom. Ovo je napad, barem za sada tako izgleda, u formi vojnog-nuklearnog liderskog potencijala. U tom smislu se ovaj napad može usporediti s onim što su napravili Hezbollahu što je, naravno, bilo jednako frapantno, u omjeru koji se dogodio, pri čemu trebamo svi biti svjesni da ovo nije gotovo ni s jedne ni s druge strane, tek počinje – upozorava analitičar.
No, kako je Izrael najavio da će napad trajati dva tjedna, a Iran najavio "veliku osvetu", ključno je pitanje koji su mogući daljnji scenariji u sukobu Izraela i Irana? - To nije jednostavno pitanje, no barem preostaje nada da se sukob neće neće preliti u globalnom smislu, u smislu Europe, u mogućnosti napada na objekte koje koriste židovske zajednice kao što su židovski centri ili sinagoge i veleposlanstva. U tom smislu, vjerujem da je već svugdje podignuta pripravnost i da se o tome itekako razmišlja.
Što se tiče daljnje dinamike sukoba, znamo da su iranski dronovi na putu prema Izraelu, i možemo pretpostaviti da će to biti kombinirani napad, da će biti ispaljeni i dalekometni projektili koji, naravno, nisu istovremeno u pogonu sa dronovima. Dronovima trebaju sati da dođu do izraelskog teritorija, ovim projektilima ni blizu toliko puno. Međutim, mi još nemamo informaciju koliko su ti iranski raketni potencijali oštećeni – navodi Denis Avdagić, dodajući da treba vidjeti i u kojoj snazi i mogućnosti je Hezbollah da "pomogne" Iranu, te da ne treba zanemariti ni jemenske Hute, koji su već kao posrednička snaga Irana remetili brodski transport.
Premda se Bijela kuća javno ograđuje od ove vojne akcije, bilo bi pomalo naivno misliti da je u ovoj akciji nemaju svoje prste, kaže Avdagić. - Ako ništa drugo, pratili smo u zadnje vrijeme američko dostavljanje zračnog streljiva Iranu. Već se tu vidjelo da se nešto događa i bilo bi još naivnije misliti da napadu nije prethodila američka obavještajna potpora. No, isto tako, bilo je jasno da će Amerikanci negirati svoje sudjelovanje u ovom napadu zato što su lokacija američkih snaga na Bliskom istoku i diplomatski objekti daleko ranjiviji nego sami Izrael u potencijalnom protuudaru Irana.
Zato je, mislim, posve logično da će američka strana negirati svoje sudjelovanje, a istodobno, u slučaju napada Irana na spomenute američke lokacije, jasno je da će uslijediti i odgovor američkih snaga. Zato bi bilo puno mudrije za Iran da u ovom trenutku ipak ne uključuje direktno Sjedinjene Američke Države u sukob, jer već ovaj prvi udar je bio jako bolan za njih – smatra naš sugovornik.
Potom dodaje kako je ovaj sukob blisko, uzročno-posljedično povezano i sa sudbinom Benjamina Netanyahua, čija je vlada umalo srušena, stoga neprekidno traži, i to je vidljivo, pogodan trenutak u kojem će raspisati prijevremene izbore. - Gledate li to iz pozicije izraelskog društva, ondje zasigurno nitko ne žali za Iranom, no svi se pitaju što dalje i to je ono što ne pomaže Netanyahuu. Istodobno, postavlja se pitanje kako je moguće da taj ukupni sigurnosno-obavještajni izraelski aparat praktički nokautira Hezbolah, pa sad praktički nokautira Iran, a da je pritom moguće ono što se dogodilo u smislu napada Hezbollaha koji je bio zapanjujući – podsjeća analitičar, kojeg naposljetku pitamo kolika je, prema njegovu sudu, moguća opasnost od eskalacije totalnog rata na Bliskom istoku, kao i globalno rasplamsavanje tog sukoba?
- Ne bih išao toliko daleko. Jednostavno, zašto bi Iran širio sukob s Izraelom na arapske zemlje? Ne vidim ni realnu spremnost arapskih zemalja da idu u totalni rat, uostalom, i Amerikanci su rekli: "Mi nismo u tome sudjelovali, nemojte nas". Naravno, sve ovisi o Iranu i vrlo je teško dokučiti je li krajnji, najcrnji scenarij onaj u kojem će Iran svima proglasi rat, no rekao bih da nije. Ali da budemo da budemo posve jasni: u svijetu u kojem živimo, koji je postao jako sumoran i mračan, i u kojem se događaju stvari koje nismo mogli zamisliti se, i koje se, nažalost, odvijaju u nekom obliku, nijedan scenarij nije isključen, ali mislim da ipak postoje neke crvene linije koje se još neće prijeći – zaključio je vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
Otvori KEKS Pay
Baš su interesantni ti kvazi vanjsko politički analitičari. Koliko ih samo ima, koje škole su završili Zanima me živo kako se to postaje. Svako lupa svoju stručnu analizu. Povraća mi se već od toga. Eto sad nas ovaj uči ii o nuklearnoj fizici i uspoređuje centrifugiranje sa Černobilom. I ja mogu biti analitičar i svatko može. Gdje je onda njihova prednost kad mlate svako svoju teoriju. Koliko analitičara toliko teorija. Zamajavaju nas ko da smo mi glupi. Imamo svoje mišljenje ali ga ne iznosimo javno. Pitajte nas obične ljude i siguran sam da nećemo podbaciti, možda čak budemo i bliže istini.