Aktivisti za zaštitu ljudskih prava u ponedjeljak su upozorili na izostanak političke volje za sastavljanje regionalnog popisa žrtava ratova devedesetih, a s hrvatske strane posebno prozvali Memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata jer ne objavljuje podatke sa svoga popisa žrtava rata.
"Hrvatski Memorijalno-dokumentacijski centar prije godinu dana je najavio da će objaviti imena 13.500 žrtava hrvatske nacionalnosti i oko 7000 žrtava drugih nacionalnosti iz njihove baze podataka. No, to se nije dogodilo", upozorila je mirovna aktivistica iz Beograda Nataša Kandić na regionalnom okupljanju aktivista za zaštitu ljudskih prava koje je održano u Zagrebu uoči početka predsjedanja Hrvatske Vijećem EU-a.
Istaknula je da Regionalna inicijativa za utvrđivanje činjenica o ratnim žrtvama (REKOM) od 2006. godine bezuspješno pokušava napraviti zajednički popis žrtava zbog političkog otpora da se objedine podaci o okolnostima smrti i imenima oko 130.000 žrtava ratova iz 90-ih s područja bivše Jugoslavije.
Kandić: Projekt REKOM-a doživio politički neuspjeh
Kandić je istaknula da je REKOM stvorio solidan temelj za regionalni popis žrtava, no projekt je doživio politički neuspjeh.
"Javno priznanje žrtava ne mogu provesti nevladine organizacije i civilno društvo, jer je to zadaća država", poručila je te navela primjer hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović do koje Inicijativa nije uspjela nijednom doći, s obrazloženjem da je predsjednica prezauzeta i da imenovanje žrtava nije tema iz njezina djelokruga.
"Ni od drugih hrvatskih političara nismo dobili odgovor o razlozima zašto ne žele sudjelovati u procesu koji bi konačno na ovim prostorima stvorio registar s imenima žrtava rata", istaknula je Kandić koja smatra da je predsjedanja Hrvatske EU-om prilika da Hrvatska stavi regionalnu suradnju o utvrđivanju žrtava i procesuiranju ratnih zločina među svoje prioritete.
I Vesna Teršelič, voditeljica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću, ocijenila je da u 2019. nije postignut nikakav napredak u dokumentiranju žrtava rata zbog izostanka političke volje za pristup dokumentima Memorijalno-dokumentacijskog centra, koji prikuplja dokumentaciju i ima pristup svim službenim dokumentima.
"Tu se prelamaju sve naše memorijske bitke. Ne znamo okončati ni Drugi svjetski niti Domovinski rat i objaviti činjenice koje bi pridonijele izgradnji povjerenja u Hrvatskoj i ostalim postjugoslavenskim zemljama", istaknula je.
Crnčec za izostanak suradnje optužio Srbiju
Forum tranzicijske pravde okupio je u Zagrebu predstavnike institucija Europske komisije, pravnike i aktiviste, a hrvatske institucije predstavljao je pomoćnik ministra pravosuđa Ivan Crnčec, koji se složio da regionalna suradnja nije dobra, no on je za to optužio Srbiju.
Ustvrdio je kako je Hrvatska unatrag dvije godine bezuspješno pokušavala pokrenuti suradnju sa Srbijom. Kao primjer je naveo da je u Hrvatskoj bilo pokrenuto oko 3600 postupaka procesuiranja ratnih zločina, podignuto oko 2100 optužnica i oko 640 osoba je osuđeno. S druge strane, kaže Crnčec, te brojke u Srbiji su mizerne i ne pokazuju trend povećanja.
"U Srbiji ni dan danas nema nikakvog procesuiranja po zapovjednoj odgovornosti, što su i Hrvatska i BiH uspjele provesti", istaknuo je.
Osvrnuo se i na razmjene popisa osumnjičenika za počinjenje ratnih zločina između Hrvatske i Srbije, navodeći kako je hrvatsko državno odvjetništvo dostavilo srpskoj strani 1534 imena, a zauzvrat je dobilo 86 imena, od kojih je 43 bilo s optužnice vojnog tužiteljstva za podrivanje ustavnog poretka SFRJ.
"Ne žele nam dostaviti druge predmete koje je pokrenulo vojno tužiteljstvo. Treba puno raditi na regionalnoj suradnji, ali mora postojati minimum želje i s druge strane", poručio je.
Na njegovo izlaganje nadovezala se Kandić, prozvavši ga da nije objasnio "zašto Hrvatska odbija sudjelovati u objedinjavanju i provjeri podataka o ratnim žrtvama, te zašto ne želi priznati da i srpski državljani Hrvatske, koji su izgubili život u ratu, imaju pravo sudjelovati u javnom pamćenju o ratnim žrtvama".
Puhovski: Hrvatskoj je od sudbine nestalih važnija ideologija
Politički analitičar Žarko Puhovski upozorio je kako političari sabotiraju namjeru civilnog društva da žrtve identificira i "dopusti im da umru kako bi živi mogli živjeti dalje", a uzrok je tome to što nije došlo do suštinske promjene režima.
"Danas imamo predsjednika Srbije koji je bio naoružani četnik i nikada se zbog toga nije ispričao", kazao je. S druge strane, kaže, imamo predsjednicu Hrvatske koja u kandidaturi za novi mandat osuđenog ratnog zločinca tretira kao narodnog junaka, te atmosferu u Hrvatskoj u kojoj je zabranjeno javno reći da je Haški sud presudio da je Franjo Tuđman bio dio "zločinačke skupine orijentirane na uništenje BiH".
Iako su režimi formalno drugačiji od onih u 90-im, njihova legitimacija i opravdanje je isto, ustvrdio je.
"Oni iz vlasti i dalje žele da se prvo postavi pitanje tko je prvi počeo rat. Iako je sudbina nestalih jako važno pitanje, hrvatska državna tijela i dobar dio društva neće pristati na traženje nestalih ako to podrazumijeva nadnacionalnu suradnju jer im je od sudbine nestalih važnija ideologija", tvrdi Puhovski.
Kad Puhovski već naziva generala Praljka ratnim zločincem a Tuđmana sudionikom zločinačkog poduvata, zašto se ne založi da se objave podaci koliko su tijekom muslimansko-hrvatskog građanskog rata u BiH Muslimani ubili hrvatski civila i nratnih zarobljenika i obratno, pa ćeno, pa će se vidjeti tko je tu stvarno počinio zločinački poduhvat i kakva je ta haška presuda zapravo bolesna perverzija koju nitko normalan i pismen nikad neće priznati. Jedini zločinački poduhvat u tom ratu krenuo je od Alije Izetbegovića i mudžahedina.