Usred Zagreba Trg Ante Pavelića

Nakon proglašenja NDH, na području sjeverne Dalmacije oko Knina, južne Like i jugozapadne Bosne srpsko stanovništvo, koje je za Kraljevine Jugoslavije pretežno glasovalo za velikosrpske stranke, krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. podiže ustanak, ali ne protiv okupatora (izuzimajući malobrojne komuniste) već protiv Nezavisne Države Hrvatske, a što su na terenu često manifestirali i protiv hrvatskoga naroda u cjelini. Tako se već 27. srpnja 1941. pod nadzorom srpskih ustanika našla južna Lika uključujući općinu Srb i samo mjesto (iako bez borbe) na području kojih su prije toga bili pobijeni svi tamošnji Hrvati, a nekoliko dana potom uz talijansku potporu uspostavljena je u Srbu i četnička općinska vlast. Ustanici su i u ostalim okolnim mjestima toga i narednih dana pobili tamošnje Hrvate ukoliko isti nisu uspjeli izbjeći prije toga (npr. Boričevac, Gornji Lapac) u mjesta pod nadzorom vlasti NDH. Bez obzira na sve to u Srbu i oko njega taj dan morao se u bivšoj SFR Jugoslaviji slaviti sve do 1990. kao Dan ustanka naroda Hrvatske protiv okupatora. Čitan neznalico zatupljena.

Srpski pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske, u savezu s četnicima, tijekom travanjskog rata 1941. za jedanaest dana trajanja, pobili su u Makedoniji i Srbiji sedamdeset Hrvata: časnika, dočasnika i vojnika. U razdoblju od 7. do 14. travnja 1941. više desetaka nevinihih Hrvata ubijeno je od četničke ruke u okolici Bjelovara, Doboju, Srijemskoj Mitrovici te u selima oko Mostara i Čapljine. Tada su, uz nesmiljena ubojstva, paljene hrvatske kuće. Na planini Prologu, 10. travnja 1941., ubijen je dr. Milan Luetić. 8. travnja 1941., u Gudovcu kod Bjelovara, četnici braća Margaretići, ubili su iz zasjede dva hrvatska vojnika koji su se vraćali kućama. 9 travnja 1941., u selu Kapeli kod Bjelovara, srbijanski poručnik Hergović počinio je nesmiljeni, grozomoran zločin: rasporio je utrobu hrvatske seljanke Mande Filipović te izvadio iz nje dijete od šest mjeseci. U Crikvenici, 10. travnja 1941., tri časnika jugoslavenske kraljevske vojske ubili su Petra Kvaternika, a ranili Josipa Cara. Istoga dana, u Srijemskoj Mitrovici, četnici su izvadili srce hrvatskom radniku Ivanu Rajnoviću pred očima njegove majke. Potom su kanili strijeljati još desetak Hrvata i mjesnoga župnika dr. Franju Račkoga. Nu, od smrti ih je spasio bijeg četnika uslijed iznenadnog dolaska Nijemaca. Četnici su i u samom Zagrebu, 10. travnja 1941., ubili nekoliko hrvatskih vojnika. U Mostaru, 12. travnja 1941., uz još nekoliko Hrvata, od srbijanske ruke je ubijen Zvonko Primorac. U Hercegovini su uslijedili još grozomorniji dani kada su četnički odjeli jugoslavenske kraljevske vojske, 13., 14. i 15. travnja 1941., napali hrvatsko stanovništvo u Čapljini i okolici Mostara (sela Cim i Ilići), pri čemu su neizostavno uništavali hrvatske domove i gospodarske objekte topovskim hitcima i zapaljivim bombama. Istodobno su klali hrvatsko stanovništvo koje nije uspjelo izbjeći četničkom nožu. Zapaljeno je osamdeset pet hrvatskih domova. Uz četničku lozinku: kolji sve po redu - rezultat krvavoga četničkog pira bio je dvadesetpetoro umorenih Hrvata i Hrvatica, među kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge, uključujući i malu djecu.

punkufer@ promašio si temu..mije ovo za tebe jer ne pogađaš suštinu bitne srži..ovdje govorimo o bljuvotini zvanoj NDH .

Srbokomunistička promidžba puna četiri i pol desetljeća probijala je neprestance i napadno uši Hrvatima, tiradama o ustaškim zločinima, koji su najmanje dvadesetorostruko uvećavani, sa smišljenim ciljem da se hrvatskomu narodu nametne kompleks manje vrijednosti, navodne genocidnosti i krivnje. A o brojnim zločinima nad Hrvatima, počinjenima s četničko-komunističke strane tijekom 1941. godine, nije se mogla s jugokomunističke strane čuti ni jedna riječ, kao ni o uzrocima ustaških odmazdi, što su bile plod neprekidnih srpskih zločina nad Hrvatima: od zločina u Odesi u ljeto 1917., pa do srpskih zločina u travanjskome ratu 1941. Čitaj neznalico.

Sve hrvatske žrtve, koje su stradale u mjesecu travnju 1941., uglavnom su pripadale mirnomu civilnom pučanstvu; vrlo mali broj ih je poginuo prilikom razoružavanja jugoslavenske vojske, a gotovo nezanemariv je broj stradalih u izravnoj oružanoj borbi. Dosta Hrvata je ubijeno prije 10. travnja 1941., dok hrvatska država nije bila proglašena, i dok je dr. Vladko Maček, kao legitimni predstavnik hrvatskog naroda, bio lojalni član jugoslavenske vlade. Rečeno upravo govori da su onodobni srpski zločini počinjeni iz srpske mržnje prema hrvatskom narodu. Sve do konca travnja 1941., hrvatskom krivicom nije pala ni jedna srpska civilna žrtva, a vojnih osoba srpske nacionalnosti je poginulo samo nekoliko, vlastitom krivicom tijekom pobune u Dinarskoj diviziji. Čitaj neznalico.

Zločinački četnički naum istrjebljenja hrvatskog stanovništva izvršavali su pojedini četnički zapovjednici na području NDH, netom poslije uspostave NDH, bez uputa \"odozgo\". Četnički vođa, pukovnik Mihailović, poslao je četnicima, 20. prosinca 1941., razrađeni nacrt za \"čišćenje državne teritorije od svih narodnihih manjina i nenacionalnih elemenata.. čišćenje Sandžaka od muslimanskog i Bosne i Hercegovine od muslimanskog i hrvatskog življa\". Čitaj zatucana nepismena neznalico.

Učestvujući u italijanskoj operaciji ALBIA na Biokovu između 29.8. i 3.9.1942. hercegovački četnici pod komandom Petra Baćovića vršili masovni teror nad civilima hrvatske narodnosti u zoni operacije. Baćović opisuje ove aktivnosti u izveštaju Mihailoviću od 5.9.1942.: „...Naknadno dodajem u vezii odlaska naše kaznene ekspedicije u Ljubuški i Imotski, da su naši četnici... između Ljubuškog i Vrgorca, oderali živa tri katolička sveštenika. Naši četnici ubijali su sve muškarce od 15 godina na više. Žene i deca ispod 15 godina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno...“ Učestvujući u talijanskoj operaciji ALFA u dolini Rame hercegovački četnici pod komandom Petra Baćovića su prema izveštajima italijanskog obaveštajca i prema zvaničnicima NDH ubili između 650 i 700 lica hrvatske i muslimanske etničke pripadnosti. 1. i 2. oktobra 1942. grupa četnika pod zapovjedništvom Mane Rokvića (jedan bataljon Dinarske divizije prema talijanskom izvještaju) učestvovala je u, od Italijana organiziranoj akciji odmazde nad civilima u Poljičkom selu Gata i okolnim selima, prilikom čega je, na posebno okrutan način, ubijeno oko 120 civila hrvatske narodnosti. Čitaj šuplja glavo.

punkufer@ moš ti s rat šta oćeš ali da nije bilo PARTIZANA .....

punkufer@ drago mi je što podržavaš partizansku borbu hrvata u 2.sv. ratu ali kakve to ima veze sa temom bljuvotina zvana NDH i najvećim ljigavcem,lopovom i izdajnikom hrvatske,antom pavelićem ???

Ustaški pokret je nastao kao reakcija na velikosrpsku monarhofašističku diktaturu (nabrojio sam ti desetke zločina), a NDH je plod te borbe u tadašnjim povijesnim okolnostima. Savezništvo s Nijemcima i Talijanima je politički pragmatizam. U ideološkome smislu ustaštvo nema nikakve vezee s fašizmom i nacizmom. Strani povjesničari već desetljećima ustaštvo ne svrstavaju u fašističke pokrete nego u \"nacionalno-revolucionarne organizacije\". Velika većina pisaca smatra da je ustaštvo ideologija krajnjeg nacionalizma, a ne fašistički pokret (L. Hory - M. Broszat, Hugh Seton-Watson, J. Rotschild, L. Cohen, R Warwick, S. Fischer-Galati, J. J. Sadkovich i drugi). Između ustaškog, nacionalsocijalističkog i fašističkog pokreta, postoje bitne razlike od kojih su najvažnije sljedeće: - fašizam i nacionalsocijalizam nastaju unutar nacionalnih država, te zagovaraju imperijalističke ciljeve. No, ustaški pokret nastaje unutar višenacionalne države, kao tipičan nacionalnosloboditeljski pokret koji je reakcija na ugnjetavačku politiku jedne (većinske) nacije; - fašizam i nacionalsocijalizam nastali su unutar homogenih nacija s vlastitom državom, a ustaštvo sve svoje ciljeve iscrpljuje u stvaranju države. - nasuprot fašizmu i nacionalsocijalizmu, ustaštvo ima bitno različit odnos prema religiji i Crkvi: ustaštvo nema poganskih ili ateističkih elemenata, niti zagovara stvaranje \"nadčovjeka\" ili nekoga novog božanstva. Dakle ustaštvo je autohtoni, hrvatski nacionalistički pokret, kojemu je jedina svrha i zadaća uspostava neovisne hrvatske države u okolnostima četničke i komunističke pobune te svjetskog rata (!). Navedene razlike između ustaštva, fašizma i nacionalsocijalizma, zapravo su kompilacija spoznaja i zaključaka poznatih stranih povjesničara, politologa i sociologa. SVE o čemu pišem je stvarnost života u NDH i dokazuje da je to način i oblik borbe TVOG naroda za slobodu koji je od strane neprijatelja TVOG naroda sotoniziran i ocrnjen. Ali u svojoj zatucanosti ti to ne možeš pojmiti zato jer si neobrazovan, neinformiran, nenačitan i indoktriniran budalaštinama iz partizanskih filmova. Ti čak ni ne razumiješ ovo što sam napisao, zar ne? Ništa ti ne znaš o povijesti Hrvata. Ništa.

Da nije bilo partizana... Po iskazima svjedoka u takozvanom dvorištu Pedagoške akademije u Savskoj 77 u Zagrebu partizani su u svibnju \'45. likvidirali, procjenjuje se, tristotinjak ranjenika, zarobljenih vojnika i civila. Trupla su bačena u jamu, nakon čega je terenn poravnan. Polaznici triju obrazovnih ustanova - Učiteljskog fakulteta, gimnazije i osnovne škole - tako svakodnevno gaze po grobnici, po kostima smaknutih, a da o tome pojma nemaju. Jer stratište nije niti ekshumirano, niti je postavljena spomen ploča. Da nije bilo partizana danas bi Hrvata bilo više.

Memorandum “Načertanije” Ilije Garašanina iz 1844. kao plan o velikoj Srbiji i etničkom čišćenju aktualiziran i operacionaliziran je velikosrpskim projektom Stevana Moljevića pod naslovom memoranduma “Homogena Srbija” od 30. lipnja 1941.godine, koji se nastavio pola stoljeća kasnije u ratu iu i agresiji na Hrvatsku, BiH te Kosovo. Novost “Homogene Srbije” u odnosu prema „Načertaniju“ je bila nijansa, da je šovinist Moljević projekt velike Srbije, gdje bi Hrvatska bila svedena na “ono što se vidi s tornjeva zagrebačke katedrale”, stavio u kontekst Jugoslavije (pod srpskom dominacijom). Dopunu tog programa u rujnu 1941. načinio je Politički odbor Draže Mihajlovića i uputio ga jugoslavenskoj emigrantskoj vladi u London, čiji je bio “ministar rata” i kao “đeneral” operativni zapovjednik odreda jugoslavenske kraljevske vojske na terenu u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. U diplomatsko-vojnom programu “Homogene Srbije” kaže se da četnički pokret mora: “Omeđiti “de facto” srpske zemlje i učiniti mogućim ostanak samo srpskog pučanstva”. U tu svrhu treba “posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjavanje svježim srpskim elementom” te “čišćenje ili pomicanje seoskog stanovništva s ciljem homogenosti srpske državne zajednice”. Nikad čuo jel\'da?

Dana 27. srpnja 1941. godine su sva sela u kninskom okrugu, gdje su (u većini) živjeli stanovnici hrvatskog etničkog podrietla, poharana, popaljena i uništena. Hrvati iz tih sela su djelomično ubijeni a djelomično prisilno izbjegli na teritorij pod izravnom kontrolom fašističke talijanske vojske. Time su kninski Srbi izvršili etničko čišćenje kninskih Hrvata. Vođa kninskih Srba bio je bivši pravoslavni pop Momčilo Đuić, zapovjednik četničke tzv. Dinarske divizije i član nacističkog velikosrpskog Ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića iz Srbije. De facto je pop Đuić za vrijeme Drugog svjetskog rata postao ratni zločinac. Mihajlovićevi četnici su u četiri godine rata (od 1941. do godine 1945.) ubili s predumišljajem 479 Hrvata iz Knina (izvor: pravoslavni kninski protojerej Đuro Sunajko). O tome pojma nemaš, zar ne?

U Bosanskoj krajini četniki vođe vođe u ljeto 1941. pozivaju na «borbu protiv Turaka». Srpska pobuna je počela napadom na grad Drvar gdje je ubijena domobranska posada. Četnici su zapalili sve željezničke stanice i popalili sve općine u kojima Srbirbi nisu činili većinu. Dana 29. srpnja 1941. četnici su napali policijsku stanicu u Plavnom kraj grada Knina i ubili četiri redarstvenika, a sutradan su napali selo Polača, također kod Knina, i ubili šest redarstvenika. Dana 1. kolovoza 1941. su četnici napali policijsku stanicu hrvatskih snaga sigurnosti u Bosanskoj Krupi i ubili 13 redarstvenika čija su tijela potom bacili u jamu s krečom. Dana 2. kolovoza su četnici zapalili i potom sa zemljom sravnili zapadnobosanska sela Krnjeušu i Vrtoče i pri tom zaklali 80 nesrpskih stanovnika Krnjeuše, a sveukupno ubili 130 hrvatskih seljaka. Dana 18. kolovoza su četničke snage zauzele grad Srebrenicu u istočnoj Bosni i ubile oko 1000 muslimanskih civila. U okrugu Sanskog Mosta su popaljena sva muslimanska sela, a u gradu Sanski Most se pred srpskim pokoljima smjestilo 5000 muslimanskih izbjeglica, isto toliko u Bosanskom Novom, Bihaću, Bosanskoj Krupi, i u gradu Jajcu gdje je spas pred srpskim terorom našlo 6000 izbjeglica. U Trubaru je zaustavljen vlak i svi putnici su odvedeni i poubijani, zaustavljani su također i autobusi i putnici ubijani. Najveći zločin su srpski četnici 1941. protiv hrvatskih civila počinili kada su spalili grad Kulen Vakuf i pobili 1305 Hrvata, uglavnom žena i djece. Čitaj, neznalico nepismena.

Ono što ti u svojoj zadrtoj zatucanosti ne želiš shvatiti je da Ustaski pokret nastao kao reakcija na velikosrpsku diktaturu (nabrojio sam ti desetke zločina) PUNO PRIJE 2. SVJ RATA, a NDH je plod te borbe i težnje Hrvata za svojom državom. Četnički ustanak protiv hrvatske države (na potpuno isti način 1941. i 1991.!) te brojni zločini počinjeni nad Hrvatima PRIJE USPOSTAVE NDH i prije pojave Ustasa su potaknuli Hrvate na otpor. Taj otpor protiv četnika je u poslijeranom razdoblju sotoniziran, a hrvatski branitelji iz 1940-tih (isto kao i iz 1990-tih!) su nazivani zločincima, političari i vojskovođe nazivani zločincima i SUSTAVNO PLJUVANI I OCRNJIVANI u medijima, filmovima, školskim udžbenicima itd. Pedeset godina takve indoktrinacje urodilo je i takvim nakaradnim razmišljanjem kojim se diče šuplje tikve koje o povijesti znaju samo ono što su vidjele u partizanskim filmovima.

punkufer@ a da je vratit zlto što je pokrala on guzica pavelić i zlato od zlatnih zubi iz Jasenovca...di bi nam bio kraj...........jeli to spada u povijest?? inače ne čitam ove tvoje ustašoidne pamflete..kvazi povijesne...

Znam da ne čitaš. Vidi se da u životu ništa nisi pročitao. Zato i jesi nepismeni ignoramus. Ovo o zlatu je izmišljotina. I sve što ti \"znaš\" o Jasenovcu je izmišljeno. Ne želiš shvatiti je da Ustaski pokret nastao kaokao reakcija na velikosrpsku diktaturu (nabrojio sam ti desetke zločina) PUNO PRIJE i tijekom 2. svj. rata, a borba protvi četnika i zaštita Hrvata su nazivani zločinom. Evo ti dokaza: Mihailovićeva pismena \"instrukcija\" Pavlu Đurišiću Str. pov. br. 370 od 20. decembra 1941. godine, u kojoj piše: „Ciljevi naših odreda jesu: 1. Borba za slobodu celokupnog našeg naroda pod skiptrom Njegovog Veličanstva Kralja Petra II. 2. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srema — Banata i Bačke. 3. Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenačkih teritorija pod Italijanima i Nemcima (Trst — Gorica — Istra i Koruška) kao i Bugarske, severne Albanije sa Skadrom. 4. Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. 5. Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa...“ Po tvojoj usranoj logici su Hrvati i muslimani trebali pustiti da ih pokolju. Neznalico nepisemena nedokazana.

punkufer@ hahahahahah a jesi me nasmija...sve što ne možeš demantirati -sve je izmišljeno...da da još malo pa ćeš reći da je ustaški konc logor \"prljava komunistička izmišljotina\".......a što je Sava krvava tekla nije dio povijesti...ili je?!

punkufer@ ne zaboravi činjenicu da su i ustaše i četnici ista g ovna a povijesna činjenica je da su skupa paktirali sa njemcima ...pametnomu dosta !!

Ustaski pokret je nastao mnogo prije 2. svj. rata (1929. godine) kao reakcija na srpsku diktaturu u Staroj Jugoslaviji. Cilj mu je bio stvaranje hrvatske države (isto 1941. i 1991.!) i zaštita Hrvata od srpske tiranije (Senjske žrtve, Sibinjske žrtve,, Prosinačke žrtve, Radić i Basariček, Šufflay, Pilar itd). Brojni četnički zločini u Staroj Jugoslaviji, a naročito tijekom njezinog raspada (prije uspostave NDH!) te svih godina 2. svj. rata su izazvali otpor Hrvata, hrvatske vojske i nove države (na potpuno isti način 1941. i 1991.!) U poslijeranom razdoblju je ta borba Hrvata za samoodržanje proglašena zločinom, a hrvatski branitelji, političari i vojskovođe su od srbo-komunističke vlasti sotonizirani (isto kao i iz 1990-tih!) i sustavno ocrnjivani u medijima, filmovima, školskim udžbenicima itd. (\"pobjednici pišu povijest\"). Četnička propaganda je sve Hrvate koji su se njima usudili suprostaviti pljuvala i napadala istovremeno sakrivajući svoje zločine (i to je potpuno isto 1940-tih i 1990-tih). Pedeset godina takve indoktrinacije je uspjelo čak i neke Hrvate uvjeriti u \"nepravednost\" i \"zločinstvo\" hrvatske borbe za goli opstanak, svoje interese, državu i narod. Tim je gore jer se radi o očitim izmišljotinama onih koji niti jednu hrvatsku državu ne žele prihvatiti i koju su protiv nje ustali i 1941. i 1991. na potpuno isti način. Čitaj, neznalico nepismena.