Tko to u Hrvatskoj zaziva građanski rat
Bude li Purda izručen i osuđen u Srbiji, stignu li drakonske kazne Gotovini i generalima, Hrvatska će biti na nogama!
Komentari 954
. ..Za cetiri dana „Oluje“ uništeno je oko: - 25.000 kuća - 13.000 privrednih objekata - 182 zadružna doma - 56 zdravstvenih stanica - 78 crkava - 29 muzeja - 181 groblje - 352 trgovine - 96 trafo-stanica - svianica - svi srpski industrijski pogoni - 920 spomenika - 211 ugostiteljskih objekata - 410 zanatskih radnji. - u Krajini je prije „Oluje“ živjelo 450.000 Srba. - 1991-1995. ukupno je ubijeno 6.765 Srba. - nestalo je 2.670 Krajišnika. - upoređenje popisa iz 1991. i 2001. godine pokazuje da u Hrvatskoj nedostaje više od pola miliona Srba. - Srbi su u Hrvatskoj ostali bez 50.000 stanova. Veliki broj oduzetih srpskih stanova hrvatske vlasti poklonile su svojim „braniteljima“. - U Hrvatskoj je procesuirano 4.500 Srba za navodna najteža djela ratnog zločina, sa ciljem da se zastraše povratnici. - Hrvatska državna agencija je na prevaru otkupila više od 100 srpskih kuća za koje bivši vlasnici nisu dobili ni dinara. .
. . ...Ubijani na kućnom pragu Koliko su se Tuđmanovi bojovnici držali njegovog javnog stava upućenog Srbima iz Krajine da ne napustaju svoje kuce, pokazuje podatak da je pred kućnim pragom likvidirano više od 2.500 nedužnih Srba, a još see preko 1.000 vode nestalim. Pored ubijenih i protjeranih Srba iz Krajine, uništeno je više od 40.000 srpskih kuća, a to je bila poruka Srbima da za sva vremena zaborave svoja vjekovna ognjišta. Da je kojim slučajem kod svojih kuća na poziv hrvatskog vrhovnika Tuđmana ostalo još 200.000 Srba, onda bi se krvavi pir Tuđmanovih bojovnika izjednačio sa onim što su Srbima u Krajini, odnosno, Hrvatskoj, učinile ustaše NDH Ante Pavelića u poznatim zločinima na području Korduna, Banije, Like od 1941. do 1945. godine. . .
SRPSKI ZLOČINI u Omarskoj BiH Citat iz svjedocenja logorasa Omarske:10 dana poslije naseg dolaska Srbi su zapoceli sa mucenjem i ubijanjima. Strazari su dolazili i odvlacili ljude nasumce.Svake noci culi smo hitce, a svako jutro oko 6 sati vidjeli smoo 20-30 mrtvih koje su stavljali na kamion i odvozili. Vozac kamiona bio je Milenko Radivojac. Za vrijeme dok sam ja bio u Omarskoj preko 2000 lljudi bilo je ubijeno. Zapovjednik logora bio je milicajac Zeljko Mejagic a njegov zamjenik Srbin sa nadimkom \"Kvocka( neznam mu ime). Poslije svake bitke na frontu ili na srpski praznik strazari su ubijali zatvorenike. Muslimanski i Hrvatski zatvorenici bili su tuceni, lopatama,krampovima,cekicima metalnim sipkama cipelama i muceni paljenom gumom. Vidjeli smo Hrvata,Milu Salaja kako visi sa dizalice 3 dana,zavezanih ruku, Srbi su ga udarali krampom i drugim alatom dok naposljetku nije preminuo.Strazar sa prezimenom Delic primorao je Samira Kivca da prepise kucu svog oca ,svoj auto i zemlju.Delic i jos jedan strazar prebili su Serifa Velica toliko tesko, kad su ga donjeli nazad u deki ,svi smo mislili da je mrtav.Delic je rekao kako je razlog za prebijanje bilo to sto ga Serif nije pozvao na kavu kad je on punio auto benzinom na pumpi prije pola godine. Augusta 6 moj susjed Senad Sivac je streljan. Ubio ga je sin od Rade Grubana(nadimak \"Vojvoda\") u sobi 26 pred prako 300 svjedoka, bez ikakva razloga. I drugi strazari su ubijali ,medju njima Milan Andzic,Slavko Miletic, Zeljko Mejagic, Mico Hrvacanin, dok sam druge znao samo po nadimku, Kvocka,Prevara, Dzaja,Ritan,Stevan, Nenad(Neso). Citat iz svjedocanstva I.B.(musliman,Sanski Most). \"Cetnici su \"cistili\" kucu po kucu.Na ulici Muhic zivio je Ivica Uzar,Hrvat. Njegova kcerka sa muzem muslimanom i njihovom kcerkom bila je u posjeti. Kad su Srbi otvorili vatru svi su pobjegli u kucu njihovog susjeda Hasnije Staklorezca. Sakupilo se tu 12 ljudi i 10-tero djece. Srbi su ubacili bombe u kucu i zatim usli i zaklali i pistoljem ubili prezivjele.Na mojoj ulici \"Rudija Bajric\" Srbi su uhvatili Velica , Selmana i jos dva muslimana koje nisam poznavao. Zavezali su ih bodljikavom zicom za\"kamenac\", gdje su ih mucili i ubili. Jula /7/1992 odveli su me u Manjacu. U Manjaci su Hrvati imali \'poseban\" tretman. Kad god su gubili na bojnom polju Srbi su im lomili prste i ruke ili ih sjekli nozevima.Augusta7/1992 Srbi su doveli zatvorenike autobusima iz Omarske.Cetnici su ubili nozevima u srce ili zeludac 8 muskaraca. Josica Cindric je bio prisiljavan od Srba da upotrebljava rijec \"opstina\" umjesto \"opcina\". Kad je on to odbio ,mucili su ga i polomili mu ruku i prste. U Decembru su Srbi autobusima odveli 200 Hrvata i 324 muslimana za \"razmjenu\". Nitko od tih ljudi nikada nije pronadjen. Upravnik logora bio je pukovnik Popovic, a drugi krvnici Zeljko Bulatovic(Bula), Zoran Popovic(Pop) iz Banja Luke,Predrag Predojevic, Nedeljko Stojcic iz Kljuca,Aleksandar Popovic iz Banja Luke,Bato Tomic i mnogi drugi kojima nisam znao imena. Iz Manjace sam izasao 14/Decembra/1992 pod pokroviteljstvom Crvenog kriza i otisao u Karlovac,Hrvatska.Srpski civili i 4etnici bacali su kamenje na autobuse,pucali, zaustavljali autobuse i premlacivali ljude.
.- - -Protjerivanje zauvjek Uz navedeni broj poginulih utvrdili smo da je 7.100 ranjenih, oboljelih i povređenih boraca, što sve zajedno ukazuje da hrvatski bojovnici nisu štedeli Srbe iz Krajine u bilo kom pogledu. Evidentirano je oko 2.200 članova porodicaa poginulih, a od toga 1.800 maloljetne djece u momentu pogibije jednog od roditelja. Ako prethodno iznesenim podacima dodamo da je iza 1.300 poginulih boraca ostalo 1.742 člana porodice starije od 60 do 70 godina, onda valjda nije teško zaključiti kakve su to Srbi iz Krajine imali žrtve i posljedice hrvatskog domovinskog rata. Smatramo da je ipak, najveće stradanje protjerivanje preko 250.000 Srba, te pljačke i uništavanja njihove privatne imovine, sa osnovnim ciljem da se više nikada u onom broju od popisa stanovništva 1991. godine, kada ih je bilo oko 800.000 ne nađu u Hrvatskoj. . . .
- - ---Opljačkana imovina Za vreme i nakon vojne operacije \"Oluja\" opljačkana je sledeća privatna imovina Srba: 260.000 komada raznih vrsta poljoprivrednih mašina 64.000 motornih vozila, 980.000 raznih vrsta namještaja, 960.000 komada krupnih grla stoke i 1.350.000 komada odrasle živine,živine, 80.000 košnica pčela, stotine hiljada raznih vrsta kućne tehnike (frižideri, zamrzivači, mašine za pranje rublja, šivaćih mašina, televizora, muzičke linije, računari, itd.), 1.550.000 komada umjetničkih slika i predmeta, zatim trgovačke robe, žitarica, e drugih repromaterijala u vrednosti od 620.000.000 maraka. . .
Bosanski ustasa, daj nam imena hrvatskih zrtava ne samo brojeve.
. . .. ...Oteta zemlja Pored prethodno iznesenih podataka o raznim vrstama privatne imovine koja je opljačkana za vreme i nakon vojne operacije \"Oluja\", izbjegli i prognani Srbi iz Krajine, odnosno iz Hrvatske, prijavili su privatnu imovinu koju potražuju, a, a odnosi se na: 500.00 hektara zemljišta, od kojeg je 320.000 najplodnije zemlje na kojoj je oko 6.000.000 raznih voćaka, te 14.000.000 čokota vinove loze i na stotine hiljada hektara zemljišta pod šumom na kojima se nalaze razne vrste drveta, kao što je hrast, bukva, četinar i drugo. - Dodajmo prethodnim podacima da Srbi potražuju 14.000.000 m2 građevinskog prostora, od kojeg je 12.000 m2 stambenog prostora. . .
DALI CE NEKO ODGOVARATI ZA POBIJENE SRBE CIVILE U POLICISKOJ STANICI U OGULINU 91 GOD COVIJEK KOJI IH JE POBIO JE VISOKI CASNIK HR VOJSKE I DANAS ZIVI U OGULINU UZ SVA DRZAVNE POCASTI I PENZIJU OD 24 000 KN. POCASTI I PENZIJU OD 24 000 KN.
. . . ...- Prvog maja 1995. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu RSK, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN ( Sektor Zapad). Zaštitne snage UN, na vrijeme upozorene od hrvatskih generala, povukle su se na bezbjedna mjesta, prepuštajući svoje štićenike na milost i nemilost hrvatskim agresorima. Agresor ko agresor, nemilice je tukao po štićenicima UN svim raspoloživim, dozvoljenim i nedozvoljenim, sredstvima. Narod Zapadne Slavonije, pamteći stradanja Srba u Jasenovcu, koji je bio u sastavu ove oblasti, zloglasnom ustaškom logoru iz Drugog svjetskog rata i u obližnjoj Pakračkoj Poljani, također zloglasnom novoustaškom logoru iz 1991. godine, krenuo je u egzodus spašavajući gole živote. Na putu prema \"mostu spasa\" do rijeke Save, sustizale su ih avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci. Ranjenici su gaženi tenkovskim gusjenicama ili dokrajčivani noževima. Od oko 15 000 Srba, koliko ih je u vrijeme agresije živjelo u srpskoj Zapadnoj Slavoniji, za samo 36 sati ubijeno je ili nestalo 283 ljudi, od čega 57 žena i 9-ero djece. Hrvati su pokupili i pokopali 168 ubijenih Srba, najviše pod oznakom \"nepoznat\", koji ni do danas nisu ekshumirani i identifikovani. Za preostalih 115 sa spiska nestalih još ni leševi nisu pronađeni. Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta, ako su imali sreću da prežive, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavne svetinje i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena. Uskoro su i ovi civili, uz pomoć zaštitinih snaga UN i humanitarnih organizacija, preveženi u RS i SRJ, od kojih se za sve ove godine, po podacima UNHCR, vratilo samo 782 ljudi, dok su se ostali rasuli po cijelom svijetu. Oko 1.450 pripadnika Srpske Vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN. Nakon zarobljavanja hrvatski sudovi su osudili velik broj Srba za svakovrsne ratne zločine, od kojih još uvijek 18-orica izdržavaju dugogodišnje kazne zatvora u zloglasnoj kaznionici Lepoglava. Hrvatski generali: Stipetić, Agotić, Markač, Džanko, Mareković, i brigadir Galješević, koji su, po nalogu Tuđmana, Šuška i Bobetka, isplanirali i izveli akciju pod zvučnim nazivom \"Bljesak\", još su na slobodi, ovjenčani slavom hrvatskih nacionalnih heroja. Glavne među njima Tuđmana, predsjednika države, Šuška, ministra odbrane i Bobetka, načelnika Glavnog stožera HV, smrt je, po svoj prilici, “spasila” od izvođenja pred Haški Tribunal. Sve navedene činjenice poznate su i Haškom Tribunalu, koji još ni istragu nije otvorio za ovaj zločin. Ali je zato taj isti sud, već 25. jula 1995. godine optužio Milana Martića, tadašnjeg predsjednika RSK, zbog toga što je 2. i 3. maja 1995. godine \"ne pridržavajući se zakona i običaja ratovanja, za odmazdu izdao narađenje vojnim snagama RSK da ranatiraju Zagreb\", usljed čega je poginulo 7 civila. Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već osam godina postavljamo ista pitanja: - Ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriteriju Haški Tribunal procjenjuje ko i kada krši \"zakone i običaje koji regulišu vođenje rata”? - Zar smo mi Srbi agresori i u državi u kojoj smo bili konstitutivan narod? - Zar smo mi ratni zločinci i kad nas ubijaju i kad nas protjeruju sa naših vjekovnih ognjišta i kad nam, i kad smo pod zaštitom UN - a, uništavaju istorijske, kulturne i duhovne spomenike? - Zar se mi Srbi ne želimo vratiti u svoj zavičj i zar ne želimo sakupiti kosti naših mrtvih i dostojno ih sahraniti po našim pravoslavnim običajima? - Zapitajmo se takodje zasto vecina medija u Srbiji danas ili nikako ili sasvim povrsno izvjestava o ovom stradanju i tragediji svoje prekodrinske brace? U crkvi Svetog Marka u Beogradu juče je služen parastos poginulima u akciji hrvatskih snaga. Prema podacima Dokumentacionog centra Veritas, 283 osobe vode se kao nestale tokom akcije Bljesak. I pored višegodišnjih pokušaja da saznaju gde su posmrtni ostaci njihovih najbližih, porodice ubijenih i nestalih i dalje su bez odgovora. Među njima je i Bogdan Ostrolučanin, iz Okučana, mesta u zapadnoj Slavoniji. Njegov dvadesettrogodišnji sin poginuo je u Bljesku, ali njegovi posmrtni ostaci nikad nisu ekshumirani niti identifikovani. \"Već 11 godina niko ništa ne preduzima. Pre četiri godine hteo sam sam da presmestim njegove ostatke, ali su mi rekli da je to skupo i da nikada ne može da se zna sa sigurnošću da je to moj sin. Ja sam išao na DNK-analizu, obratio se Crvenom krstu, ali ništa se nije desilo\", kaže Ostrolučanin. Prema rečima Čede Marića, predsednika Udruženja porodica nestalih, u Slavoniji postoji sedam masovnih grobnica u kojima, možda, ima mnogo više posmrtnih ostataka od zvanično navedenog broja. Marić navodi da na rešaavnju tog pitanja treba da rade komisije iz Srbije i Hrvatske. \"Dosta je zastoja u saradnji te dve komisje, pa posle 2002. nije izvršena nijedna ekshumacija, a vodi se da je u Hrvatskoj 2.567 nestalih osoba. Nisu nam jasni razlozi zašto nije ništa učinjeno po pitanju rešavanja sudbine nestalih i sudskoj obradi onih koji su počinili zločine\", kaže on. Četiri godine pre Bljeska, krajem 1991, u zapadnoj Slavoniji ubijeno je više destina srpskih civila, a 52.000 ih je izbeglo iz ukupno 192 srpska sela koja su spaljena i opljačkana. . Zbog ratnih zločina tokom akcije Bljesak Tribunal je pripremao optužnicu protiv Franje Tuđmana, predsednika Hrvatske, danas pokojnog. Pre dve godine Hag je obelodanio optužnicu protiv Mladena Markača i Ivana Čermaka koji su se predali. Hrvatsko tužilaštvo istraživalo je prijavu protiv generala Mladena Kruljca, ali nije podignuta optužnica. . .
Hahahahaahha....prestrašio se kamočetnik91 da će ga u ponedjeljak Admin banirati, pa prešao na rezervni nick \"Pravedni\" hahahahahaha Ima kamočetnik još par nickova ....... peniz (to najviše voli), te ja_sam_ PICCOLO, a naravno i nekoliko kamocemo sa brojevima od kojih suu mu neki zaključani. Ma jad i bijeda od opančara vlaško-tursko-srpske pasmine.
. . ..05.02.2011. u 18:47h ribnik2 je napisao/la: Hahahahaahha....prestrašio se kamočetnik91 da će ga u ponedjeljak Admin banirati, pa prešao na rezervni nick \"Pravedni\" hahahahahaha . .
. . ...Zlocini u Medackom Dzepu U akciji je poginulo ili nestalo 88 Srba - 46 vojnika, šest milicionera i 36 civila, od kojih 26 starijih od 60 godina. Prema podacima Dokumentaciono informacionog centra Veritas, među njima je bilo ii 17 žena. Hrvatska strana je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 leša, a pripadnici UNPROFOR-a pronašli su naknadno još 18 leševa. Hrvatska vojska je 9. septembra 1993. godine iznenada napala podvelebitska sela u okolini Gospića koja su bila već 18 meseci pod zaštitom snaga UN. U maju 2000. istražioci su pronašli još 11 leševa skrivenih u septičkoj jami u nekadašnjem srpskom delu Gospića, od kojih je šest identifikovano DNK metodom, naveo je \"Veritas\". Na spisku nestalih i neidentifikovanih još se nalazi 12 osoba. Za zločine u Medačkom džepu Haški tribunal podigao je optužnice protiv trojice generala hrvatske vojske - Janka Bobetka, Rahima Ademija i Mirka Norca, koji su se teretili za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja rata. Prema optužnici, snage hrvatske vojske su pod njihovom komandom tokom ofanzive na Medački džep \"potpuno uništile selo, lišavajući srpsko civilno stanovništvo kuća i domaćinstava\". Do suđenja pred Haškim tribunalom, ipak, nije došlo, pošto je, u septembru 2005. godine, Veće za prosleđivanje toga suda \"slučaj Ademi i Norac\" prebacilo u nadelžnost hrvatskog pravosuđa, koje je 22. novembra 2006. godine preko nadležnog tužilaštva, podiglo \"domaću\" optužnicu protiv njih. Navedenom optužnicom Ademi, \"kao visoki oficir HV s činom brigadira i na položaju vršioca dužnosti zapovednika Zbornog podurčja Gospić\", a Norac \"kao oficir HV s činom pukovnika i na položaju zapovjednika Sektora, odnosno grupe formirane upravo za potrebe operacije \'Džep \'93\'\" terete se da su počinili krivična dela protiv čovečnosti i međunarodnog prava. Oni se, naime, terete za dva krivična dela - ratni zločin protiv civilnog stanovništva i krivično delo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. U junu 2007. godine započeo je glavni pretres u ovom predmetu pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je završio 31. maja ove godine usmenim objavljivanjem nepravosnažne presude. Pisani primerak presude još nije završen, ističu u Veritasu. Za godinu dana, koliko je trajao glavni pretres, saslušano je oko stotinu svedoka i izvedeni su mnogi materijalni dokazi. Sud je izrečenom presudom utvrdio da su u Medačkom džepu počinjeni ratni zločini nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima, ali je prvooptuženi general Rahim Ademi oslobođen optužbe, dok je Mirko Norac osuđen na sedmogodišnju kaznu zatvora. Ova presuda zapravo pokazuje da hrvatska država još nije spremna da se suoči sa tamnijom stranom svoje nedavne prošlosti, smatraju u Veritasu i ukazuju da ona s druge strane neće podstaći prognane Srbe da se, nakon 15 godina, počnu vraćati u još uvek potpuno pusta sela Divoselo, Čitluk i Počitelj. Što se Bobetka tiče, on je do 29. aprila 2003, kada je umro, sve vreme bio u zagrebačkoj bolnici, . .
05.02.2011. u 18:39h Pravedni. je napisao/la: . ..Za cetiri dana „Oluje“ uništeno je oko: - 25.000 kuća - 13.000 privrednih objekata - 182 zadružna doma - 56 zdravstvenih stanica - 78 crkava - 29 muzeja - 181 groblje - 35252 trgovine - 96 trafo-stanica - svi srpski industrijski pogoni - 920 spomenika - 211 ugostiteljskih objekata - 410 zanatskih radnji. - u Krajini je prije „Oluje“ živjelo 450.000 Srba. - 1991-1995. ukupno je ubijeno 6.765 Srba. - nestalo je 2.670 Krajišnika. _______________________________________________________________ tebi još uvijek nije jasno da su srbi u Hrvatskoj bili klasični okupatori i da ste imali imalo časti trebali ste 1990. napustiti Hrvatsku ako vam nije bila po volji ili je s nama braniti ako vam je bila po volji, no vi ste je radije rušili, ubijali nas, postavljali balvane, pa nije jasno jesli li očekivao da vas milujemo? Kad smo već ko podataka: u Kninu je 1945 bilo 20% Srba a Hrvata 80%, dok je nakon doseljavanje nepismenih opančara iz srbijanskih vukohebina pri zadnjem popisu stanovništa u smrdosalviji bilo 80% opnačara a svega 20% Hrvata. Šta na to kažeš, pravedni, ma molim te rpavedni znamo mi takve, imamo jednog takvog vašeg jataka na Pantovčaku koji je u zavadi s hrvatskim narodom ali je zato slizan s vama, no ni to ne će dovijeka
osvrnut cu se samo na posljednji pasus: Tihomire, razlike je u tome sto ti ono iz \'46. nazivas jednoumljem i diktaturom, a ovo iz \'91. demokracijom i ostvarenjem tisucljetnog sna.
REPUBLIKA HRVATSKA ŽUPANIJSKI SUD U BJELOVARU N A P O M E N A Zaokruživanjem rednih brojeva ispred imena osumnjičenika u fotoelaboratu prijavljenih osoba naznačili smo osobe protiv kojih se vodi postupak za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava na Županijskom sudu u Bjelovaru. U Bjelovaru, 15. srpnja 1997. godine. INDICIJE O POČINJENOM KAZNENOM DJELU PODACI O POČINITELJIMA: 1. BORIVOJ LUKIĆ, sin Joce, rođen 5. 4. 1947.g. u Slatinskom Drenovcu 2. ZORAN MIŠČEVIĆ, sin Stevana, rođen 22.5.1966.g. u Voćinu 3. ILIJA DRAGIČEVIĆ, sin Relje, rođen 2. 8. 1960. g. u Balincima 4. NEVEN VESELINOVIĆ, sin Radivoja, rođen 1. 1.1963.g. u Balincima 5. MILAN VESELINOVIĆ, sin Ljubana, rođen 16. 5.1951.g. u Balincima 6. SLOBODAN ŽEŽELJ, sin Obrada, rođen 20 .9.1957.g. u Balincima 7. RAJKO VUKADINOVIĆ, sin Marka, rođen 2.3.1936.g. u Ćeralijama 8. ŽELJKO ŠEKULJICA, sin Dragutina, rođen 20. 9.1951.g. u Balincima 9. ZDRAVKO ŠEKULJICA, sin Dragutina, rođen 15. 11. 1969.g. u Balincima 10. MLADEN BUKARICA, sin Boška, rođen 28.3.1968.g. u Voćinu 11. ŽELJKO BUKARICA, sin Božidara, rođen 24.4.1953.g. u Balincima 12. MILAN ROMIĆ, sin Trivuna, rođen 14. 9. 1924.g. u Erveniku 13. SVETOSLAV ROMIĆ, sin Milana, rođen 26. 10. 1948.g. u Balincima 14. GORAN ROMIĆ, sin Dušana, rođen 14. 10. 1969.g. u Virovitici 15. DRAŽEN ROMIĆ, sin Svetislava, rođen 26. 2.1971.g. u Voćinu 16. MILAN DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 24. 8. 1955.g., u Balincima 17. ŽARKO GRAVONJA, sin Petra, rođen 28. 5. 1964.g. u Balincima 18. RAJKO IVKOVIĆ, sin Milorada, rođen 10.6.1964.g. u Orahovici 19. GORAN BJELOVUK, sin Mare, rođen 24. 8. 1965.g. u Osijeku 20. SAVO BOLIĆ, sin Nenada, rođen 10. 11. 1946.g. u Gornjim Meljanima 21. MIRKO BOSANAC, sin Dragića, rođen 10.10.1940.g. u Ćeralijama 22. BOŽIDAR BUKARICA, sin Obrada, rođen 4.1.1940.g. u Balincima 23. NIKOLA BUKARICA, sin Đure, rođen 19. 7. 1933.g. u Balincima 24. DUŠAN DRAGIČEVIĆ, sin Petra, rođen 30.9.1956.g. u Balincima 25. MILORAD DRAGIČEVIĆ, sin Petra, rođen 4. 4.1967.g. u Voćinu 26. RELJA DRAGIČEVIĆ, sin Todora, rođen 27.2.1924.g. u Golubiću 27. MOMČILO GRAVONJA, sin Petra, rođen13.1.1966.g. u Balincima 28. MIRKO GRAVONJA, sin Nikole, rođen 12. 3. 1956.g. u Balincima 29. SLOBODAN GRAVONJA, sin Todora, rođen 28. 6. 1956.g. u Balincima 30. MILE KOKIĆ, sin Branka, rođen 7. 2. 1955.g. u Đuričićima 31. JOVO RADETIĆ, sin Đure, rođen 22. 5. 1966.g. u Voćinu 32. DUŠAN ROMIĆ, sin Milana, rođen 15. 7. 1950.g. u Osijeku 33. ĐURO ROMIĆ, sin Obrada, rođen 4. 5. 1958.g. u Balincima 34. MILAN ROMIĆ, sin Svetoslava, rođen 11.4.1972.g. u Voćinu 35. MLADEN STARIJAŠ, sin Blagoja, rođen 30. 8.1953.g. u Ćeralijama 36. MOMČILO SUBOTIĆ, sin Ljubomira, rođen 2. 12. 1957.g. u Balincima 37. DRAGUTIN ŠEKURICA, sin Petra, rođen 1.3.1931.g. u Balincima 38. DUŠAN UGLJEŠIĆ, sin Blagoja, rođen 15.2.1958.g. u Kometniku 39. DUŠAN VESELINOVIĆ, sin Marka, rođen 8.2.1955.g. u Balincima 40. MARKO VESELINOVIĆ, sin Jovana, rođen 13. 3. 1933.g. u Golubiću 41. MARKO VUKADINOVIĆ, sin Rajka, rođen 15. 11. 1957.g. u Ćeralijama 42. MLADEN ŽEŽELJ, sin Stevana, rođen 6.9.1970.g. u Balincima 43. DRAGOSLAV MUNČIĆ, sin Svetozara, rođen 9. 6. 1966.g. u Voćinu 44. SLAVKO DRAGIČEVIĆ, sin Miloša, rođen 22. 9.1959.g. u Balincima 45. LJUBINKO ZUBIĆ, sin Stanka, rođen 20.7.1960.g. u Kometniku 46. NENAD PERDIĆ, sin Rade, rođen 18. 4. 1964.g. u Šišavi 47. DRAGO TOPOLIĆ, sin Mile, rođen 27. 8. 1968. g. u Slatini 48. DRAGAN GRAVONJA, sin Steve, rođen 20.8.1950.g. u Balincima 49. STEVO SLADAKOVIĆ, sin Ljubana, rođen 8.3.1960.g. u Donjim Agićima 50. BOŽO ŠVONJA, sin Nikole, rođen 2. 1. 1956.g. u Krupi 51. MIRKO ŠVONJA, sin Nikole, rođen 18. 9. 1965.g. u Krupi 52. MILE ŠVONJA, sin Nikole, rođen 19. 4. 1949.g. u Krupi 53. BOŠKO JORGIĆ, zv. \"Kurjak\" i \"Vurdelja\", sin Laze, rođenog 19. 6. 1949.g. u Kometniku-Zubići 54. SLOBODAN KESIĆ, sin Petra, rođen 21.2.1957.g. u Mikleušu 55. DRAGOSLAV BUKVIĆ, sin Jove, rođenog 15.4.1947.g. u Sl. Drenovcu MJESTO POČINJENJA DJELA: sela Balinci, Četekovac i Čojlug VRIJEME POČINJENJA DJELA: 04. rujna 1991. god. OPIS POČINJENOG DJELA: Imenovani su počinili sljedeća djela: 1) dana 4. rujna 1991.g. oko 9 sati u selima Balinci, Četekovac i Čojlug, namjernim granatiranjem iz minobacača, ispaljivanjem tromblonskih mina po stanovnicima tih sela i to stanovnicima hrvatske nacionalnosti, njihovim kućama i gospodarskim objektima, oštetili i uništili veći broj kuća i druge nepokretne i pokretne imovine, te tako zastrašili to stanovništvo da su ga nagnali u bijeg, te je preko 300 stanovnika spasilo život skrivajući se u obližnjim poljima kukuruza i šumama, a u večernjim satima ti su stanovnici stigli do ceste Mikleuš-Slatina, gdje su prihvaćeni i spašeni. 2) napravili zasjede na prometnicama kao i na dominantnim ključnim mjestima iznad tih sela, te u zasjedi na barikadi, na izlazu iz sela Čojlug, na prometnici BalinciČetekovac- Čojlug-prema Mikleušu, sačekali i zaustavili automobile u kojima su se nalazili stanovnici, civili iz Čojluga i Četekovca i to: Franjo Sabo, Marko Sabo, Marijan Matičić, Zlatan Pinčar, Josip Tone, Terezija Troha i Milan Mlakar, a svi s namjerom bijega i odlaska u Mikleuš, ali unatoč toga što nisu imali a niti upotrijebili bilo kakvo oružje, ispalili iz automatskog oružja više hitaca u automobile i lišili ih života. 3) u selu Balinci krećući se od kuće do kuće, lišili života hicima iz vatrenog oružja ili hladnim oružjem, odnosno posmrtno masakrirali vatrenim oružjem ili paljenjem njihovih tijela slijedeće civile: Ivana Biškupovića, Juraja Borovca, Iku Biškupović, Roziku Vlatković, Miru Lovrinca, Josipa Butorca, Ivana Rukavinu, Marka Rukavinu, Mandu Rukavinu, Nikolu Mandića i Ivicu Biškupovića. 4) Pod prijetnjom da će ih pobiti, naredili civilima Roziki Ivčic, Đuri Ivčicu, Milanu Butorcu, Ružici Butorac, Rozaliji Borovac, Antunu Potočniku i Marku Rukavini, gurajući ih ispred sebe cijevima pušaka da hodaju po cesti i do pojedinih kuća kao taoci, te ih koristili kao živi štit, dok su za to vrijeme pljačkali, palili kuće i gospodarske objekte civila hrvatske nacionalnosti, odnosno silili Milana Butorca i Antuna Potočnika da ulaze u pojedine hrvatske kuće i provjeravaju, zatim pozivaju na predaju i izvode preostale osobe koje su se tamo zatekle u kućama, a kao što je to bio slučaj sa Adamom Krupa, Duškom Košorogom i Miletom Starčevicem. 5) Iako su im Duško Košorog-policajac, i Mile Starčevic, prestali pružati oružani otpor i predali im oružje, odnosno bili nesposobni za daljnji otpor zbog toga što su bili ranjeni, unatoč toga, lišili ih života. 6) Pred trgovinom i gostionicom poduzeća \"Slatinka\" u Četekovcu, kad im se Marko Rukavina, inače držan kao talac, riječima usprotivio zbog divljačkog batinanja i hladnokrvnog ubojstva Duška Košoroga i Mile Starčevića, započeli ga udarati rukama, nogama i kundacima pušaka, a zatim hicima iz vatrenog oružja lišili života. 7) U selu Četekovcu, dok su na cesti ispred sebe gurali cijevima pušaka uz već imenovane taoce u točki 4), Adama Krupu, koji je u jednom trenutku legao u travu pored ceste, iz neposredne blizine hicima iz automatskog vatrenog oružja lišili života,
hahaha....ovaj miš Dujmovic je puko skroz. što hadezenjarski brod više tone to je on sve ludji i ludji u svojim ekscesima. umjesto da se pokrije ušima, zavuce u neku rupu, ili si potrazi neki drustveno koristan posao, jer ozbiljan novinarnar ocito nije, on priziva gradjanski rat i Hrvatsku na nogama ne shvacajuci da ce takovi kao on biti prvi smrvljeni pod tim nogama ako do toga dodje.
Gradjanski rat zazivaju ustase. Pa ga onda nazovu drugcije.
- - --- NASTAVAK EKSHUMACIJE 20. avgust 1992. Okupljeni u ime Okružnog suda u Šibeniku i Vojnog suda u Splitu, na mjestu događaja u Drinovcima. Predstavnici suda Istražni sudija Okružnog suda u Šibeniku - Marija Jurković Zamjenik javnog tužioca Okružnogružnog suda u Šibeniku - Lino Tešulov Istražni sudija Vojnog suda u Splitu - Dalibor Đukić Zamjenik tužioca Vojnog suda u Splitu - Željko Žganjer Istrazi su prisustvovali: inspektor Joško Mamić i kriminalistički tehničar Ivo Mikulandra, zaposleni kod Oblasne policije u Šibeniku. Proceduri su prisustvovali: Dr. Katica Borić, stalni sudski vještak u Šibeniku, i asistent Dr. Boris Brkić. Istražni tim čine članovi speleološke ekipe: Mladen Mužinić, Abal Buzančić i Ljubomir Mateljan. Takođe su prisustvovali predstavnici posmatračke misije EZ-e, B. Lisk, D. Dimitros, predstavnici UNMLO, Vladimir Beranov i Mark Turiet, pukovnik, civilni predstavnici UN, Lars Hauard, Džon Harisen Rosing i Kiril Ševčenko. Ekshumacija je nastavljena u 10,30 časova Ekshumacija je izvođena po istom postupku kao i prethodnog dana. Tri pripadnika hrvatske vojske ušla su u jamu i ekshumacija ostataka počela je tako da su ih smještali u plastične vreće i izvlačili ih dizalicom iz jame. Za vrijeme istrage predstavnik posmatrača EZ Dagos Dimitros obavijestio nas je da su ostalih pet posmatrača EZ koji su stigli iz Splita, takođe prisustvovali istrazi L. Pavanelo, Bivmont, J. Mestro, M. Godenfelt, V. Fleming. U 19,00 časova svih 12 vreća sa ostacima iznešeno je iz jame. Vreće su bile označene brojevima od 9-20. Nakon toga vreće su otvorene i sudski vještak Dr. Borić Katica pregledala je ostatke i dala: MEDICINSKI IZVJEŠTAJ I MIŠLJENJE U vreći br. 9 nema glave, samo zadnji dio vilice, nedostaje i grudni koš. Podlaktica i potkoljenica su jedini ekstremiteti. Podlaktica je duga 42 cm, a potkoljenica Je duga 40 cm. Karlica takođe nedostaje. Identifikacija je nemoguća jer je viši stepen raspadanja. U vreći br. 10 nema glave, nema ostataka grudnog koša, nema lijeve ruke, potkoljenica je duga 43 cm, ne može se izmjeriti dužina bedrenjače, jer je preostao samo dio kosti. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme i cipela visokog broja. Identifikaacija je nemoguća. U vreći br. 11 nema ostataka glave i grudnog koša. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. U vreći je bilo 4 kosti natkoljenice i 5 čizama. Potkoljenica je duga 37 cm, a natkoljenica 48 cm. Identifikacija je nemoguća. U vreći br. 12 vidljiva je glava sa kompletnom frakturom iznad očiju, koja je duga oko 25 cm. Ne može se odrediti da li je fraktura nastala prije ili poslije smrti. U području grudnog koša postoji samo dio čizme, natkoljenica je duga 39 cm, podlaktica je duga 28 cm, a po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Sudeći po sadržaju vreće br. \"12, moglo bi se reći da broj kostiju odgovara jednom tijelu ali budući da se nalazi u višem stepenu raspadanja identifikacija je nemoguća. U vreći br. 13 vidljiv je dio glave sa višestrukim frakturama na gornjem dijelu. Ne može se odrediti da li je fraktura nastala prije ili poslije smrti. Nema rebara, po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi, ali zapazila sam dvije karlice u istoj vreći. Nadlaktica je duga 27 cm, a natkoljenica je duga 48 cm. Tijelo je obučeno u sivomaslinastu uniformu, tu je još i jedna mala crna cipela. U vreći br. 14 nema glave, grudni koš nije kompletan, od ostalih ekstremiteta tu su lijeva ruka i dio karlice, od odjeće tu je sivo-maslinasta uniforma i dvije čizme. U vreći br. 15 nalazi se kompletno tijelo sa lijevim dijelom lica, na licu se nalazi i koža i tkivo, vrat i grudni koš. Vidljiva je fraktura na vratu lubanje, a takođe i ostaci smeđe kose duge 11 cm. Od ekstremiteta tu je samo potkoljenica duga 40 cm. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Tijelo je obučeno u sivo-maslinastu uniformu i čizme. Napomena: S obzirom na dubinu na kojoj je tijelo pronađeno, imalo je uslove za saponifikaciju i mumifikaciju. Isto bih dodala tome da su na objema natkoljenicama bili ostaci mišića, takođe mumificirani. Nisu pronađeni nikakvi elementi koji bi pomogli u identifikaciji. U vreći br. 16 ima 8 rebara, dio desne ruke, dvije natkoljenice, jedna duga 42 cm, kosti muške karlice, nema glave, odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme, jednog para čizama i jedan par cipela. U vreći br. 17 vidljiva je glava sa višestrukim frakturama na gornjem dijelu. Nema grudnog koša. U predjelu natkoljenice vidljivo je sačuvano mišićno tkivo. Duljina podlaktice je 28 cm, a tu je i jedna kost podladtice. Po karlici je zaključeno da se radi o muškoj osobi. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Tijelo je mumificirano, i nalazi se u visokom stepenu raspadanja. Identifikacija je nemoguća. U vreći br. 18 nema glave i grudnog koša. Jedino je tu karlica muške osobe. Jedna potkoljenica je 24 cm duga. Obe natkoljenice duge su 46 cm. Odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme i jedne čizme. U vreći br. 19. nalazi se jedna donja vilica, polovina glave nedostaje. Nezavisno od toga tu je i jedna glava na kojoj se nalazi specijalni tenkovski šljem. Kada je šljem otklonjen, uočena je ustrelna rana promjera 2 cm na gornjem dijelu glave. Rana je zaživotna. Na glavi je uočena smeđa kosa 6 cm duga. Nedostaje grudni koš, ekstremiteti: obe ruke, obe noge, natkoljenica je duga 48 cm. Na osnovu karlice zaključeno je da se radi o muškoj osobi, odjeća se sastoji od sivo-maslinaste uniforme. Identifikacija je nemoguća. U vreći br. 20 deo glave je sa više fraktura, donja vilica je odvojena pa se ne zna da li pripada toj glavi. U vreći se nalazi još jedna glava bez donje vilice sa više fraktura zadobijenih za vreme života. Veliki deo rebara može se videti. Ekstremiteti: deo desne noge sa gornjim delom noge od 35 cm. Nedostaje karlica. Odjeća se sastoji od sivomaslinaste uniforme. Identifikacija je nemoguća. Nakon što je podnijela medicinski izvještaj i mišljenje Dr. Katica Borić se obavezala da će dostaviti napisani izvještaj i mišljenje kao dodatak izvještaju u kojem će navesti tačan broj tijela iz opisanih 20 vreća, i njihove osobine s obzirom na debljinu kostiju i ostale bitne informacije. Kriminalistički tehničar snimio je cijeli postupak ekshumacije i pregleda tijela. Pošto je napustio jamu izjavio je da ne može garantovati da nema više tijela unutra, i da nije uočio tijela ili vidljive dijelove tijela, čak ni kopajući na dnu jame do dubine od 6 inča. Poslije završene ekshumacije, 20 vreća sa ostacima tijela predano je francuskom bataljonu UNPROFOR-a, prijem tijela potvrđen je u zasebnom dokumentu. Prisutni posmatrači EZ, UNMLO i civilna milicija UNPROFOR-a tražili su da im se dostavi kopija zapisnika o ekshumaciji koja se dogodila u 2 prethodna dana. Sudija ih je obavijestio da se moraju obratiti Ministarstvu pravosuđa i administracije sa molbom za kopiju o zapisniku. Završeno u 14,30 časova. Zapisničar: Marija Jurković Sudski vještak: Dr. Katica Borić Istražni sudija: Sanibor Vuletin - -
dabogda u Smdiji pobjedili radikali ,pa da i u Hrvatskoj jednom desnica ojača umjesto ovoga pročetničkog HDZa ili SDPa i ostale projugoslavenske smradeži.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
KRONOLOGIJA POKOLJA HRVATA 1991-1993 Masovni zločin Nadnevak/razdoblje Žrtve Počinitelj Osuđeni Opis svibanj 1991. pokolj u Borovu Selu 2. svibnja 1991. 12 osoba. Napad na policijsku ophodnju. lipanj 1991. srpanj 1991. pokolj u Kuljanima 26. srpnja 1991. Pobunjeni Srbi. Kod Dvorara na Uni. Masakr zarobljenih civila. pokolj u Zamočama 26. srpnja 1991. Četnici. Masakr hrv. policajaca. pokolj u Strugi 27. srpnja 1991. 12 osoba. Četnici iz Dvora na Uni. Hrv.civili iz Zamlaća kao živi zid. Masakrirano 5 hrv. policajaca. Istog dana su ubijene još 3 osobe u Dvoru. pokolj u Kozibrodu 26. srpnja 1991. 10 osoba. Srp. vojska. Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a. kolovoz 1991. pokolj u Dalju 1. kolovoza 1991. Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a i ZNG-a. Pokolj 25 civila. [1] pokolj u Lovincu 8. kolovoza 1991. 5 osoba. Radnici na željeznici, ubili ih kolege s posla, iz susjednog sela. pokolj u Kraljevčanima 14. kolovoza 1991. 5 osoba. 5 staraca. pokolj u Bjelovcu 14. kolovoza 1991. Kod Petrinje. pokolj u Lovincu 14. kolovoza 1991. Kod Gospića. pokolj u Pecki 16. kolovoza 1991. 4 osobe. Srp. vojska. 4 starije osobe. Čuntić i Dragotinac. 16. kolovoza 1991. Pokolj policajaca u Žutoj Lokvi 24. kolovoza 1991. 4 osobe. Srp. vojska. Pokolj pripadnika hrvatskog MUP-a. pokolj u Skeli kod Gline 29. kolovoza 1991. 10 osoba. rujan 1991. pokolj u Graboštanima, Stublju i Majuru. 3. rujna 1991. 20 Hrvata. Srp. vojska. Kod Kostajnice. pokolj u Četekovcu, Balincima i Čojlugu. 3. rujna 1991. 24 Hrvata. Srp. vojska. Kod Slatine. pokolj u Kusonjama 8. rujna 1991. 20 hrv. vojaka. 20 masakriranih gardista. Tijela su otkrivena potkraj siječnja 1992. Petrinja, položaj oko nove bolnice. 18. rujna 1991. 17 osoba. 17 masakriranih pripadnika ZNG. autokamp Grabovac, Plitvička Jezera 25. rujna 1991. 3 malodobne osobe. Srp. vojska. (JNA) listopad 1991. pokolj u Gornjem Viduševcu kod Gline 1. listopada 1991. pokolj u Čorcima 4. listopada 1991. pokolj u Vagancu 9. listopada 1991. pogrom u Lovasu 10. listopada 1991. pokolj u Širokoj Kuli kod Gospića 13. listopada 1991. pokolj u Bukovcu 16. listopada 1991. U općini Perušić. pokolj u Novom Selu Glinskom 16. listopada 1991. 32 osobe. Kod Gline. pokolj u Karancu 17. listopada 1991. 4 hrv. civila Mučeni u policijskoj postaji Beli Manastir i smaknuti na farmi. pokolj u selima Skakavcu i Brešanima. sredina listopada pokolj kod Baćina 20. listopada 1991. pokolj u Lipovači 28. listopada 1991. Lipovača/Drežnik. studeni 1991. pokolj u Petrinji 4. studenog 1991. 76 osoba. pokolj u Poljanku 7. studenog 1991. 6 civila. U općini Korenica. pokolj u Petrinji 8. studenog 1991. 42 osobe (16 djece). pokolj u Erdutu 9. studenog 1991. 15 osoba. TO SAO SBZS i arkanovci. Žrtve su Hrvati i Mađari. pokolj u Erdutu 11. studenog 1991. 5 civila. TO SAO SBZS i arkanovci. Žrtve su Hrvati i Mađari.] pokolj u Saborskom 12. studenog 1991. JNA i pobunjeni Srbi iz Plaškog. Ovčara 18. studenog 1991. Masakr u Škabrnji 18. studenog 1991. pokolj u selu Klancu sredina studenog 1991. 20 hrv. civila. Četnici. Kod Slunja. pokolj u Dabru 21. listopada 1991. 7 osoba. Kod Vrhovina. Ekshumirani su 4. travnja 1992. pokolj u Vrhovinama 22. i 23. studenog 1991. 8 hrv. civila. Četnici. Vrhovine i Dabar. prosinac 1991. pokolj u Smoljancu 4. prosinca 1991. 7 osoba. Plitvički kraj. pokolj u Čanku 10. prosinca 1991. Uk. 7 civila. U općini Korenica. pokolj u Gornjim Jamama 11. prosinca 1991. 15 hrv. civila (3 malodobne djece) Pripadnici postrojbe t.zv. RSK t.zv. \"šiltovi\". Gornje Jame, Glina. pokolj u Voćinu i Humu kod Slatine 12.-14. prosinca 1991. 47 hrv. civila. Voćin i Hum kod Slatine. pokolj u Kostrićima 15. prosinca 1991. 16 hrv. civila (2 djece od 2 i 4 godine.) Srp. odmetnici. Kod Hrv. Kostajnice. pokolj u Joševici 16. prosinca 1991. 21 hrv. civil (4 djece). IDG Jose Kovačevića i \"Šiltovi\". Joševica na Banovini, kod Gline. pokolj u Erdutu 26. prosinca 1991. 7 osoba. Žrtve su Hrvati i Mađari. pokolj u Jasenicama 30. prosinca 1991. 5 hrv. civila (5 staraca). U zadarskom zaleđu 1992. Masovni zločin Nadnevak/razdoblje Žrtve Počinitelj Osuđeni Opis siječanj 1992. pokolj u Polju i Lađevačkom selištu 16.-21. siječnja 1992. 10 osoba. Četnici. 10 hrv. civila. Kod Slunja. pokolj u zaseoku Šašići kod Ervenika (Knin). 18. siječnja 1992. 4 osobe (2 malodobne djece.) Četnici. 1993. Masovni zločin Nadnevak/razdoblje Žrtve Počinitelj Osuđeni Opis veljača 1993. pokolj u Medviđi 9. veljače 1993. 10 civila. rujan 1993. pokolj u Kusonjama 8. rujna 1993. 3 civila, 11 ranjenih. Od mine, prigodom počasti