Tko to u Hrvatskoj zaziva građanski rat

Jovanovićeva nervoza je možebitna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.Dezerterčić Dujmović je, logično, hladan ko špricer.

Bravo Dujmović!

Rambo... druze... je li destabilizacija Hrvatske ono sto zelimo? Ako je, onda i ja podrzavam jovanovica. Ali ipak mislim da to nije tako. I daj molim te malo ubaci te komentare o sahovnici i Kostelicu u kontekst za kojeg susu namijenjeni, a to je taj jedan cudan stav jednog tipa manjeghrvata kojemu ocito smeta jedan obican Hrvat.

hi hi hi hi hi ........RIBNIČAR..............hrvatsko-srpsko-muđahedinsko ...........................ustaško-četničko usranao govno......iliti....DREK.....he he he he

TITOV NAPRIJED ---- Drugovi Kamoćemo, Patuljčica, Cvrle i ostali Naprijed! U3PM

. . . ....REPUBLIKA HRVATSKA Okružni sud Šibenik ZAPISNIK 0 EKSHUMACIJI 18. avgusta 1992. Sastavljen u ime Okružnog suda u Šibeniku i Vojnog suda u Splitu, na mjestu događaja u Drinovcima. Predstavnici suda: Istražni sudija Okružnog suda u Šibeniku -iku - Vuletin Sanivor Zapisničar Okružnog suda u Šibeniku - Jurković Marija Izaslanik javnog tužioca Okružnog suda u Šibeniku - Tešulov Lino Istražni sudija Vojnog suda u Splitu - Dukić Dalibor Izaslanik vojnog tužioca u Splitu - Žganjer Željko Prisutni kod istrage: Perišić Ivan, krimi-nalistički tehničar Mikulandra Ivo, zaposleni u Oblasnoj policiji u Šibeniku. Sigurnost mjesta događaja obezbjeđuju radnici Oblasne policije u Šibeniku, Miljevačka. Prisutni kod istrage dr. Katica Borić - stalni sudski ekspert u Šibeniku i pomoćnik dr. Boris Brkić. Prisutni kod istrage: tim speleologa koji predstavljaju Mladen Mužinić , Marin Alunić i Abel Buzančić iz Splita. Takođe prisutni predstavnici EZ, B. Zeask, D. Dimitros, oficiri za vezu UN, V. Baranor i P. Kameron, civilni predstavnici UN, L. Haugard, A. Chutekerhrilik i P. Niaga Muniuko. Predmet istrage bila je ekshumacija ostataka vojnika JA, koji su ubijeni u borbama u junu 1992. Mjesto istrage bilo je selo Drinovci na miljevačkom platou u području zvanom \"Ljut\" u jami, približno 50 m udaljenoj od Bačićevih štala. Kriminalistički tehničar je slikao jamu u postojećem stanju, prije uklanjanja ostataka leševa iz jame. Član tima speleologa, Mladen Mužinić, izjavio je da je jama dva metra površine, približno deset metara dubine do prve police i ovalnog je oblika. Na prvoj polici nađeno je mnogo bačenog smeća, stara roba i na najsjevernijem dijelu je nastavak jame približno 2 h 1,5 metar; zatvorena s olupinom starog automobila. Prema njegovom izvještaju, nema mogućnosti da bi u ovom dubljem dijelu jame, blizu olupine auta, tijelo moglo upasti unutra. Ekshumacija je izvršena tako da je najveća količina smeća uklonjena iz jame dizalicom Hrvatske vojske. Tri člana Hrvatske vojske ušla su u jamu, uklonili smeće smjestivši ga na mrežu i kada je jama oslobođena od smeća, ekshumacija leševa je započela tako da su isti smješteni u plastične vreće i iznešeni iz jame da se očiste. Bilo je ukupno osam vreća na proplanku i bile su numerisane od jedan do osam i fotografisane. Prisutni sudski vještak dr. Katica Borić i njen pomoćnik dr. Boris Brkić otvorili su vreće i pregledali ih, na osnovu čega je dr. Borić napravila slijedeći izvještaj: Zbog visoke temperature i iscrpljenosti ljudi koji su bili u jami i skupljali leševe u plastične vreće, koji su bili izvučeni na površinu dizalicama, današnja istraga je završena u 18, 15 sati i nastaviće se sutra u 09.30. Završeno je u 18, 15. Zapisničar: Marija Jurković Sudski vještak: dr. Katica Borić Istražni sudija: Sanibor Vuletin Žig: Da se potpis slaže s originalom potvrdio je: šef Odsjeka MEDICINSKI IZVJEŠTAJ I MIŠLJENJE U vreći br. 1 su sivo-maslinaste čizme i ostaci sivo-maslinaste uniforme. Lijeva čizma je bila na nozi, a desna nije, nedostaju ostaci potkoljenice, natkoljenice, podlaktice i nadlaktice se mogu vidjeti. Potkoljenica je duga 41 cm, podlaktica 26 cm. Tijelo se raspalo mumificirano bez potkožnih tkiva, a može se konstatovati da ostaci pripadaju muškarcu. U vreći br. 2 su dijelovi uniforme, svi dijelovi tijela su nađeni. Na glavi: ostaci tamno-smeđe kose 13 cm. Potkoljenica 43 cm, a podlaktica 25 cm - desni radijus. To tijelo je određeno kao tijelo muškarca na osnovu njegove karlice. Podlaktica nedostaje. U vreći br. 3 nalaze se dvije vojne čizme, lijeva i desna, ostaci sivo-maslinaste uniforme s uprtačima, desna butna kost ima vidljive frakture, ali se ne može odrediti da li se to desilo prije ili poslije smrti, u stanju raspadanja. Potkoljenice nedostaju. Nikakve druge promjene nisu uočene na glavi niti na bilo kojem drugom dijelu tijela koje bi ukazale na promjene koje su se desile prije smrti. Na koži nisu uočene patološke promjene. U vreći br. 4 bila je nađena sivo-maslinasta uniforma, desna čizma, a nema lijeve noge. U području glave: bočna fraktura iz tjemenjačnog područja prema lijevom, orbitalnom području. Fraktura koja se desila prije smrti tijela je bila 16 cm duga. Druga fraktura bila je achenial području kože. U vreći br. 5 nalazi se glava s frakturom gornje vilice i donje vilice na desnoj strani, ali se ne može odrediti da li su se ti prelomi desili prije ili poslije smrti. U području desne natkoljenice lateralni prelom dug 32 cm od bedra, ali se ne može odrediti da li se taj prelom desio prije ili poslije smrti. Tijelo je bilo umotano u sivo-maslinasto ćebe i vojnu uniformu. U vreći br. 6 nalaze se dvije lijeve čizme. Postoji prelom u području lijeve potkoljenice ali se ne može odrediti da li se taj prelom desio prije ili poslije smrti. Mora se naglasiti da su u ovoj vreći nađene dvije lijeve potkoljenice, jedna lijeva noga, nije nađena glava, ali svi ostali dijelovi su nađeni. U vreći br. 7 nađene su tri čizme. Lijeva i desna su iste, dok jedna desna čizma ima dužu saru. Tijelo je obučeno u sivo-maslinastu vjetrovku, glava nije nađena. U vreći br. 8 su dvije glave. Potpuni lateralni prelom tjemenjačnog predjela se može vidjeti na jednoj od njih, ali se ne može odrediti da li se ovaj prelom desio prije ili poslije smrti. Na drugoj glavi nema patoloških promjena, potkoljenica je duga 43 cm, a ostaci su obučeni u sivo-maslinastu uniformu. Stručnjaci su potvrdili da su ostaci u svih osam vreća raspadnuti na način da se ne mogu identifikovati, a takođe ne mogu podleći sudskom ispitivanju, naročito prelomi i amputacije. Stručnjaci nisu našli dokumenta ili druge pojedinosti na odjeći ostataka koji bi mogli identifikovati tijela. Stručnjak, dr. Katica Borić je potvrdila da će priložiti poseban izvještaj i mišljenje, koje je bazirano na istraživanju gore pomenutih ostataka u stanju u kojem su ostaci nađeni i da će navesti broj lica čiji su ostaci nađeni, njihovu visinu i ostale bitne podatke. .

Megaanus. i ribnik \"dezurni idiot\" Dva najveca idiota i hrvatsko-shiptarska kopila na Vecernjaku.

Evo teksta kojega predlazu komentatori da se stavi na svaki >Zamisljeno-izmisljeni - umotvorevinski < tekst gospodina Dujmica ____________________________________________ Hvala Vam g. >bancho< sto ste me ispravili , ali se uvjek zurim da pisem kako me ne bi u pola recenice pola recenice ili teksta izbrisali , pa onda moram ponovo i ponovo! Ali nasla sam i tome lijek .. _________________ Dakle : 06.02.2011. u 10:05h marija108 je napisao/la: 06.02.2011. u 07:07h bancho je napisao/la: + - 06.02.2011. u 01:44h konjuprimitivni je napisao/la:I NAPISAO JE ŽIVU ISTINU- Bez trunke stila i hrpom logičnih gluposti. Pa je li u karijeri možeš napisati ijedan tekst koji nema veze sa ratom i komunistima? Pa barem jedan. Kad bi barem prestao hraniti ovu ljude koji čitaju, svojom indoktriniranom mržnjom. Još je moguće oprostiti indoktriniranu mržnju, to je tvoja osobna stvar, koja te strukturira. Ali, toliko očito pisati za stranku je zbilja teško probaviti. Indoktrinirani oportunist je najgora moguća kombinacija čovjeka. Ti pusti hvalospjevi bez ikakve utemeljenosti. Pa je li ozbiljna i zrela osoba, uopće može tako pisati? Navijački infantilan stil pisanja bez ikakve analize, toliko proziran,dosadan i nažalost glupast. Poput onih što mašu zastavom na skupi i imbecilno plješču na svaku petu riječ. Slijed misli koji je potpuno jednostavan, sa bezveznim upotrebljavanjem uskličnika, koji nemaju veze sa ispravnim naglašavanjem. Pa daj Tihomire pitaj te lektore na poslu kada i kako se to koristi. Kažeš u naslovu ko zaziva građanski rat Tihomire? Znaš ko ga zaziva? Pročitaj svoj tekst naglas. Znaš što je vrlo smiješno, ali i istom trenu otužno? Što je svaki tvoj tekst u potpunosti predvidljiv. Nikad ništa novo. 41-45, Bleiburg, komunisti, crveni, jame. Nijedan tekst nisi napisao da nema te elemente. Jedna potpuna dosljednost neoriginalnosti. Pa kako se sam sebi ne smučiš, zarađujući stalno na istoj idiotariji, koristeći neznanje nepismenog naroda? Znaš pak, što je još više smiješno, najsmješnije Tihomire? Što si ti kolumnist. Maksimalni doseg jednog novinara. Sad zamisli ti u kojem vremenu mi živimo kad tvoje pisanje zavrjeđuje kolumnu. I to, možda u jednim od najjačih dnevnih novina! Nije li to groteska? Zamisli još da su ti pustili da postaneš vodeći na hrt-u! Zamisli te groteske? Jesi li ikad u životu to pomislio da je moguće? Koju put se pitam, kada tvoje kolumne iz nepoznatog razloga čitam, što bi ti radio da nije bilo rata? Isto mi tako pada na pamet, kako si ti tako učtiv i pronicljiv ispao, a školovao se u onom najgorem dobu. Kad si sve to spoznao? Što te otvorilo? Ako bi se bavio isto pisanjem, kako bi to izgledalo u onom drugom vremenu? Je li ti uopće vidiš što svojim nabacivanjem rečenica radiš? Jesi li ti svjestan, koliko je ovakav oblik pisanja štetan pa makar imao i pravo tu i tamo? Je li ti jasno da ljude dijeliš i puniš mržnjom? Shvati Tihomire jednu stvar. Postaješ najgore moguća kategorija u društvu ovakvim pisanjem. Huškač. Moj Tihomire – što će narodu neprijatelji, kad imaju ovakve ljude među sobom. ------------ ------------- ---------------- :D _______________ Hvala Vam gospodine, tako ste sve ovo lijepo oslikali.

NIKADA SE BRATE NEĆE ŽIVJET BOLJE KAD SPOMENEŠ TITA... SKINI KAPU DOLJE!

Šef Veritasa Savo Štrbac pod istragom Tvrdnje Save Štrpca da je Stjepan Mesić pogodan kandidat za Haag otvorile su ponovnu istragu o glavnom opskrbljivaču haaškog tužiteljstva materijalima protiv Hrvata, koji ne posustaje u negativnoj propagandi hrvatskih političara i javnih osobaa Savo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, osim što je tužitelj Hrvata u Haagu, on je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju OvčaraSavo Štrbac, voditelj “Veritasa”, skupio je sve glavne dokaze na osnovi kojih je Haag podigao sve optužnice protiv Hrvata. Uz to što je tužitelj Hrvata, Štrbac je i branitelj dvojice optuženih Srba u slučaju Ovčara, koji se trenutačno vodi u Beogradu. Predsjednik “Veritasa” nedavno se javno obrušio i na predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića i optužio ga da bi i on trebao ići u Haag kao optuženik zbog toga što je srušio Jugoslaviju. Nakon tih izjava hrvatske su vlasti ponovo otvorile istragu o njegovu djelovanju u Hrvatskoj. Štrbac smatra da je Mesić odgovoran za rušenje bivše SFRJ koju na pravi način, po njemu, nije uspjela nadomjestiti ni jedna nastala država Štrbac je u Krajini 1991. postao načelnik za obavještajne poslove pri \'ratnom štabu teritorijalne obrane Benkovac\' jer je imao staž rezervnog oficira.Srpska vlada i radikalna emigracija obilato financiraju Veritas, koje Štrbac naziva donatorima, iako ne navodi tko su financijeri Kako doznaje Nacional, istraga je samo potvrdila da je riječ o sumnjivoj osobi, dvojbenog karaktera i motiva, koji ne preže da upotrijebi sva sredstva kako bi što više Hrvata završilo iza rešetaka. No, zbog straha od Haaškog suda i Carle Del Ponte, nitko se iz službenih hrvatskih organa ne usudi javno reći što zna o krajnje sumnjivom djelovanju Save Štrpca. Sa saznanjima o rezultatima istrage hrvatskih organa posjetili smo Štrpca u njegovu uredu u Beogradu. U razgovoru s njim uvjerili smo se da nema bitnih pomaka u odnosu na propagandnu retoriku lansiranu potkraj 80-ih iz okruženja Slobodana Miloševića. Savo Štrbac, “sekretar” samoproglašenih vlada pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koje su u Kninu u prvoj polovici 90-ih vodili, najprije Đorđe Bjegović, zatim Borislav Mikelić, te u Haagu optuženi Milan Babić, napustio je Hrvatsku 1995. nakon “Oluje” i otišao u Beograd, kamo je preselio i svoj “Veritas”, glavnog opskrbljivača haaškog tužiteljstva materijalima za podizanje optužnica u Hrvatskoj. Sve je podredio nastojanju da dokaže kako je Domovinski rat u osnovi bio “zločinački pothvat”, što mu je na kraju, uspjelo ugraditi u haašku optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka. Štrbac, kako nam je sam rekao, najveći napor i dalje ulaže u osporavanje činjenice da je rat u Hrvatskoj bio logičan i neizbježan odgovor službenog Zagreba na agresivnu politiku glavnog haaškog optuženika Slobodana Miloševića, koji je početkom 90-ih započeo projekt stvaranja Velike Srbije. I pred Nacionalovim novinarima Štrbac nije krio da bi u Haag rado pospremio i predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, jer ga i dalje smatra “odgovornim za rušenje bivše SFRJ, koju na pravi način nije uspjela nadomjestiti ni jedna od poslije nastalih država.” Miloševiću ne želi presuđivati, “jer je proces pred Haaškim sudom još u tijeku”, a ne može previdjeti ni to da mu je upravo Milošević sredinom 90-ih pružio gostoprimstvo kad se povlačio iz Knina. Istraga hrvatskih organa pokazuje da srpska vlada i radikalni dio srpske emigracije obilato financiraju Veritas, što Štrbac u razgovoru eufemistički naziva “donacijama”, ne želeći nam precizno odgovoriti tko su ti “donatori”. Tko financira Štrpca, vidljivo je i po tome što je “Veritas” danas smješten u jednoj od zgrada srpske vlade u Dečanskoj ulici 8 u središtu Beograda, blizu poznatog hotela “Moskva” i Terazija. Nedaleko je i zgrada Skupštine Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Na Štrpčevoj listi pozitivnih likova u politici, kako je sam potvrdio, još nema Milorada Pupovca: “Pupovac ne može predstavljati Srbe u Hrvatskoj. To sam u javnom duelu na RTS-u otvoreno rekao i Pupovcu, jer većina Srba iz Hrvatske više ne živi ondje, nego je morala otići.” Ništa povoljnije nisu bile ni njegove ocjene o Žarku Puhovskom, predsjedniku Hrvatskog helsinškog odbora: “Ni Puhovski nije autentični predstavnik nevladina sektora u Hrvatskoj kad je riječ o Srbima. To može biti samo ‘Veritas’, koji ozbiljno istražuje njihova stradanja u ratu.” Unatoč svim pozitivnim ocjenama iz međunarodnog nevladina sektora Hrvatskom helsinškom odboru, Štrbac njegov rad i dalje smatra nevjerodostojnim. Ni to što su prema toj udruzi vrlo sumnjičave snage desnog političkog opredjeljenja u Hrvatskoj Štrpcu ništa ne znači. Štrbac, koji je do kraja listopada 1990. bio sudac Okružnog suda u Zadru, gdje je radio na kaznenim pitanjima, te je, po prirodi posla, presuđivao i ljudima optuženim zbog nacionalizma ili izvrgavanja poruzi državnih simbola, poput Titove slike, državnog grba ili zastave, sa svojom udrugom pretencioznog naziva “Veritas”, što na latinskom znači istina, u studenom 1994. postao je jedan od glavnih suradnika haaškog tužiteljstva. Štrbac je rođen 1949. u Benkovcu, Pravni je fakultet završio u Zagrebu i gotovo cijeli život proveo u Hrvatskoj, a danas živi i radi u Beogradu. Postao je suradnik istražnog tima 2 haaškog tužiteljstva, koji se bavi isključivo istragama zločina nad Srbima. Kao čovjek koji ima državljanstvo Srbije i Crne Gore, ali i Bosne i Hercegovine, gdje je u Banjoj Luci osnovao područni ured “Veritasa”, od samoga svog pojavljivanja na političkoj sceni obnašao je istodobno više dužnosti. U isto je vrijeme bio i “sekretar vlade” u Kninu, i predsjednik kninske komisije za razmjenu, a od 1993. postao je i voditelj nevladine udruge “Veritas” ulazeći tako i u nevladin sektor. Sve je te dužnosti preuzeo nakon što je potkraj 1990. zatražio razrješenje s dužnosti suca i prešao u odvjetnike otvarajući ured u Korenici, tvrdeći da ga zanimaju isključivo humanitarna pitanja. Od početka Domovinskog rada u Hrvatskoj počeo je prikupljati dokumentaciju o zločinima nad Srbima, što se pretvorilo u predani rad na kompromitaciji hrvatske politike neovisno o tome tko je na vlasti. Ostalo je nepoznato javnosti da je nakon prelaska na okupirano područje postao i načelnik za obavještajne poslove pri “Ratnom štabu teritorijalne obrane općine Benkovac”, jer je iza sebe imao staž rezervnog oficira, obavještajca s činom kapetana JNA. Hrvatski su organi otkrili i rekonstruirali i njegovo djelovanje za vrijeme rata. U dokumentu piše: ”Štrpčev je angažman otkriven na osnovi uvida u njegove osobne bilješke iz ratnog razdoblja. Tako je 9. svibnja 1991. ‘komandant štaba TO Benkovac’ Zoran Lakić pozvao Štrpca da se angažira u tamošnjoj TO, a 4. listopada 1991. sudjeluje u formiranju ‘ratnog štaba Benkovac’. Već 5. listopada iste godine sudjeluje na njegovom zasjedanju kao zamjenik zapovjednika, dok je dan kasnije imenovan za ‘predsjednika ratnog vojnog suda’. Već 7. listopada iste godine sudjeluje i na sjednici ‘ratnog štaba općine Benkovac kao predstavnik štaba TO’, a dvije godine poslije, 29. siječnja 1993., stavlja u funkciju policiju, vojne sudove i tužilaštvo, te radi u štabu na koordiniranju raznih aktivnosti u civilnom sektoru općine. Nešto kasnije postaje član, a ubrzo i predsjednik komisije za razmjenu ratnih zarobljenika čiji je rad u to vrijeme koordinirao načelnik sigurnosti pri zapovjedništvu Kninskog korpusa Zdravko Tolimir.” Ukratko, iako Štrbac uvjerava javnost da je sve njegovo dosadašnje djelovanje bilo isključivo humanitarno, nerijetko mašući i zahvalnicama iz Haaga, očito je da je bio uključen i u sumnjive vojne aktivnosti i sudjelovao u kreiranju političke podrške pobunjenim Srbima u Hrvatskoj. Samo pokretanje “Veritasa” proizišlo je iz tadašnje nemoći srpske politike da uvjeri međunarodnu javnost u opravdanost svoje politike. Štrbac je osnovao “Veritas” 1993. neposredno nakon akcija Maslenica i Medački džep. Kako sam često ističe, “tada je skoro poludio zbog izvještavanja o ratu u Hrvatskoj kako na HTV-u, tako i u izvještajima velikih svjetskih televizijskim kompanija do kojih su se veoma teško pribijale informacije iz Knina. Tada su mi predstavnici međunarodne zajednice savjetovali da osnujem nevladinu organizaciju koja bi bila ozbiljnije shvaćena u međunarodnoj javnosti.” Tako je, prema njegovim vlastitim riječima, sve ono što nije moglo ići preko “vladinih” institucija nepriznate države počeo raditi preko “Veritasa” kao nevladine udruge preko koje je počeo plasirati sve ono što je i sam radio u “vladi”. Štrbac je u to vrijeme uspostavio dobre odnose sa šeficom civilne uprave UNPROFOR-a u Kninu Heather Felsinger, a uspješno je surađivao i s predstavnicom Helsinki Watcha Ivonom Nižić, koja je od njega u svibnju 1993. preuzela niz diskutabilnih podataka o stradanjima Srba na kninskom području. Primjerice, s njegova popisa više od 2000 poginulih srpskih civila nedvojbeno je utvrđeno da je 67 osoba živo, a za 31 je utvrđeno da su život izgubile izvan ratnih sukoba. Jedan od karakterističnih događaja vezanih za Štrpčeve aktivnosti iz tog razdoblja bio je vezan za slučaj iz lipnja 1994. Tada je Štrbac izvijestio članove Međunarodne komisije da se na otoku Oboljanu kod Šibenika nalazi koncentracijski logor u kojem je zatočeno oko 500 Srba. A u to su vrijeme na otoku Oboljanu bile izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, većinom Bošnjaci, što je i utvrdio Međunarodni Crveni križ i komisija UN-a. Ništa manje nije bio indikativan sudski postupak protiv Mihajla Hrastova kojeg je optužnica teretila za ubojstvo 14 zarobljenih rezervista JNA na koranskom mostu. Upravo se Štrbac bio potrudio osigurati novac svjedoku optužbe Svetozaru Šarcu za troškove puta u Karlovac, gdje ovaj, međutim, u Mihajlu Hrastovu, kojeg je osobno poznavao, nije prepoznao ubojicu s koranskog mosta. Još nije rasvijetljena ni uloga Save Štrpca u pogibiji zatočenog Josipa Marinovića sredinom 1992. Štrbac je tada zajedno s odvjetnikom Radomirom Kužetom iz kninskog zatvora izveo pretučenog Marinovića da bi ga 10 kilometara dalje ostavili na cesti da se sam snalazi. Marinović je nekoliko dana poslije pronađen mrtav uz neku ogradu. U svakom slučaju, prema rezultatima hrvatske istrage, Štrpcu nisu bila nepoznata zlostavljanja u kninskom zatvoru na koja se nikada nije ni osvrnuo. Nakon svih dosadašnjih aktivnosti, nije isključeno da se Štrbac uskoro otvoreno i aktivno prebaci u pravi politički sektor. Izvjesno je da spada među zastupnike teze da plan Z-4, koji je uoči “Oluje” 1995. odbio prihvatiti Mile Martić, nije mrtav. Po njemu, “njega su tada prihvatili EU, UN, SAD i Rusija, pa ga sada samo treba reaktivirati.” U svakom slučaju, čini se da će se Štrbac danas pokušati vratiti u Hrvatsku preko politike te biti nositelj ideje već zaboravljenog plana Z-4 koji želi provesti u djelo i nedavno osnovana tzv. “Vlada Republike Srpske Krajine u izbjeglištvu”. Dio podataka koje je dosad ponudio Međunarodnom kaznenom sudu Savo Štrbac i njegov “Veritas”, predočavajući svoje popise poginulih, pokazao se netočnim. Nakon što je bilo otkriveno da su neke od osoba iz optužnice protiv Ante Gotovine žive, i sam je Štrbac o tome izvijestio Carlu Del Ponte. Među imenima ubijenih pojavila su se i imena dviju živih žena, Bosiljke i Mirjane Berić, pa je i sam Štrbac odlučio tim povodom pisati glavnoj tužiteljici Carli Del Ponte. Žurno je reagirao izvijestivši je da je učinila “dvije velike greške”, ali je njihova imena brzo nadomjestio dvama novim ? Miloša Ćosića i Jandrije Šare, obojice podrijetlom iz općine Knin.

agramer Sad nema Beograda, nitko nas ne muze...a mi presusili...KAKO TO?! Zar STVARNO ne mozes, ne znas ili ne zelis priznati istinu?! Vecini ljudi je bilo bolje, kvalitetnije i sretnije su zivjeli u Jugoslaviji sa drugom Titom nego sto je je sada kad svatko ima svoje male drzavice... Jedino tko je mogao biti nezadovoljan (ako zanemarimo emigraciju) su ovi koji su sada tajkuni...jedino oni. Jer su se sad naplatili, a prije to nisu mogli ni u ludilu. Svima ostalima je bilo bolje. Ja u cijelom zivotu nisam cula, vidjela procitala...toliko mrznje i neprijateljstva, prostote, osjetila primitivizma kao na ovom forumu, a svi smo kao svoji...svi smo Hrvati. Prije...predznak je bio pozitivan. Bilo je bolje.

TitoPartija ..........hebo te Ante Pavelić.....he he he

@ bancho Možeš na svaki Dujmovićev članak zalijepiti i: \"TREBA BITI ILI GLUP ILI PLAĆEN DA BI NAPISA OVAJ ČLANAK! \"

Ja bi da nam dezerterčić Dujmović opiše kako se poslije 1945 dolazilo do vila po sjevernim obroncima Zagreba.Ali samo ako prvi bude direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske :-)

05.02.2011. u 13:25h sbb je napisao/la: Vjerojatno bi te iznenadilo manjihrvat, da ne samo da sam bio na Jelacic placu, nego i u Vukovaru prosli tjedan? I... tvoja poanta? ________________________________ Kao tjelesni cuvar tomslavu ivicu?

05.02.2011. u 13:28h manjihrvat je napisao/la: Kao tjelesni cuvar tomslavu ivicu? .... Moš mislit.Skupljal je boce.

ŠTA STE RADILI ZA VRIJEME DOK VAM JE DOMOVINA BILA NAPADNUITA,ODGOVORITE JOVANOVIĆI YUSPIOVIĆI MILANOVIĆI,gdje ste bili dok sam ratovao,grijali se uz radijator,zašto netražite spisak četnika,jer su to vaši birači

beli444a3 he he he he ........koje li budaletine.........tražimo Registar hrvatskih branitelja . .da lažna gamad i smrdljivci poput tebe ne primaju više lažne PEMZIJE . .i da odhebu u erceg-bosnu na slijedećih 500 godina...dok se malo ne oporavimo

beli444a3 jakih li boraca ...Sanadera....i.....Joce........ajooooooooj....u p.m.

dabogda u Smdiji pobjedili radikali ,pa da i u Hrvatskoj jednom desnica ojača umjesto ovoga pročetničkog HDZa ili SDPa i ostale projugoslavenske smradeži.