Svemu je kriv Tuđman

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- U posljednje vrijeme Željko Kekić, udbaš u mirovini, priprema knjigu pod naslovom „Čovjek i njegova sjena“ u kolaboraciji sa svojom nekadašnjom ”špijunskom metom” Antom Kovačevićem, koji jeje devedesetih bio čelnik stranke demokršćana, danas potpuno ugasle. Doduše, knjiga za sada nije odmakla puno dalje od naslova, no sama tematika jamstvo je kako će ista podići podosta prašine, jer bi se po prvi puta u hrvatskoj literaturi pojavile ispovijedi ”s obje strane”, progonitelja i njegove lovine, koji su na ovim prostorima oduvijek zamjenjivali uloge. Iz Kekićeve dragocjene memorije, dakle proizlazi da je Franjo Tuđman na isti način izabran za državotvorca i povijesnoga velikana. „Pa svima nama, osamdesetih godina bilo je jasno da se sve klima. Hrvatska Služba državne sigurnosti, koliko sam mogao čuti, u to doba vjerovala je da će Jugoslavija otići u labavu konfederaciju, što znači da Tito neće postati apsolutni negativac. Godine 1986. i 1987. udbaška elita obavljala je tzv. informativne razgovore s cijelim nizom evidentiranih disidenata, koje je do tada obrađivala. Došli su do zaključka da je Franjo Tuđman jedan od podobnijih za tranziciju. Nije Tita smatrao crnim vragom, za razliku od većine ostalih. Vjerojatno je zbog toga jedini dobio putovnicu 1987. kako bi u emigraciji okupio snage za sve ono što se kasnije događalo“, kaže Željko Kekić, koji je danas 50-godišnji privatni poduzetnik i vlasnik karlovačke Radio Mrežnice, dragovoljac Domovinskog rata i prvi od agenata nekadašnje tajne službe koji je još pred 15-ak godina javno priznao – da je svojedobno uhodio ljude koji su 1990. lansirani u političke lidere.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Dušan Bilandžić – 7. 12. 1992. U ponovnom susretu s generalom Čermakom vidim da je i dalje ljut na Tuđmana zbog podjele BiH i lošeg vođenja države.e. Boji se da bi eventualnim padom Sarajeva slijedio udar Srbije dolinom Neretve do mora te udar na Zadar i izbijanje na more. Ima negativno mišljenje o proustaškoj desnici, ali misli da ona neće proći. Smatra da je državni vrh svojim petljanjem omogućio JNA da izvuče silno naoružanje iz Hrvatske. Predsjednik je vjerovao Kadijeviću da to oružje neće biti upotrijebljeno protiv Hrvatske.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Izabran je, dakle, čovjek koji zajamčio vašoj Udbi da lustracije biti neće? - Nije bio problem u lustraciji, barem ne za mene, nego strah da ne dođeođe do osvetničkih likvidacija. Sjetite se samo kako su neki, u ime SZUP-a oteli i mrcvarili Blagoja Zelića. Ne, bio je to strah za vlastiti život i živote svoje obitelji. Rat je osobito tome pogodovao: nitko nije mogao znati da li će završiti kao leš u Pakračkoj Poljani. No, jeste li strepili od lustracije? - Nisam se bojao lustracije. Lustracija bi značila da je nama, koji smo do tada radili za Udbu zapriječen ulaz na javne i državne funkcije. Pa što onda? Bio sam na to spreman, činilo se prirodnim da će se to dogoditi. Zato sam 1990. sa kolegama osnovao firmu koja se trebala baviti detektivskim poslom, računajući da ćemo se baviti privatnim biznisom. No, lustracija nije obavljena i ja sam ostao uposlenik iste ustanove koja je preimenovana u SZUP. U samostalnoj Hrvatskoj naslijedila je komunističku tajnu policiju. Tako sam ostao u državnoj instituciji do 1995., bez obzira na promjene. Dobro, vaša tajna služba izabire Tuđmana koji će spašavati njihove živote. Na kraju, postigli su puno više: ostali su na svim pozicijama, samo pod nekim drugim nazivom. -Pa gledajte, bio je rat. Pokazalo se da je profesionalizam važniji od prošlosti. Tvrdim vam da obavještajno - analitički mozak jednoga Zdravka Mustaća neće nitko skoro nadmašiti. Tehnika tajnih službi ionako je uvijek ista. U odnosu na Udbu, danas se jedino promijenila profesionalna etika.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Komentar od: fažol @ 13. prosinac 2009 8:21 Onaj ko ne shvaća ovo Matijanićevo pismo i počme pljuvat na triba ni davat pozornost jer je polupismena seljačina.ina. Ja bi pita đikana Keruma, ako uopće i zna čitat, a ako ne, neka mu pročita sestra Nevenka. Jeli ti to lopove dižeš spomenik onome koji je: - bio naj mlađem Titov general - predsjedniku FC Partizan - onome koji je žrtvova Vukovar i tisuće civila - onome koji je stavija na mučenje Hrvatskog heroja Milu Dedakovića Jastreba - onome koji je nevinog generala Blaškića potjerao u Hag kao žrtveno janje - onome koji je svu bandu vratija iz emigracije da uništi ovu državu - onome koji se okružija naj većin kriminalcima Šuškom, Bobanom i njima sličnim - onome koji je dilija Bosnu i tajno pregovara s miloševićem dok je moja rodbina ginila na prvoj crti - onome koji je začetnik pljačkaške pretvorbe i privatizacije - onome koji je \"poduzetnom\" unuku od 22 god. darovao Gluminu banku - onome čija je ćer bila u autu kada je poginija Tomislav Ivćić - onome koji je tvorac centralizacije Hrvatske - onome koji je Dalmaciju nazivao Južna Hrvatska - onome koji je proizvea raznorazne Kutle, Pašaliće.... - onome za čijeg su mandata počela rasprodaja, raspadanja i uništavanja Hrvatskih tvornica - onome koji je uništija Hrvatski pošteni srednji sloj - onome čijoj je ženi cili stadion skandirao \"vrati pare Ankice, za djecu Hrvatske\" - onome kojemu niti jedan strani državnik nije bia na sprovodu - onome koji je tvorac najpljačkaškijeg kluba u povijesti balkana takozvane NK Croatie -onome kojima su Split i Hajduk bili trn u oku - onome koji je uz pomoč ondašnjih HDZ-ovaca Vidoševića i Rožića uništija Hajduka u usponu(koji se do danas nije oporavija)

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Mladićev zapis: Ćosić i Tuđman bili za podelu BiH 1992. Hag – Predsednici SR Jugoslavije Dobrica Ćosić i Hrvatske Franjo Tuđman složili su se u jesen 1992.92. da Bosnu i Hercegovinu valja podeliti, uz preseljenje stanovništva, piše u zapisima komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, juče objavljenim u Hagu. U beleškama sa sastanka održanog 21. oktobra 1992. u Beogradu, Mladić navodi da je Ćosić obavestio sagovornike – među kojima su bili predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik – o „nedavnim razgovorima s Tuđmanom”, koji je „veoma neprijateljski nastrojen”. „Tuđman je za to da Bosna bude podeljena na tri dela. On se plaši islamizacije Hrvata i poziva na okončanje rata. Ja sam postavio sledeći uslov: \'On ne bi trebalo da dovede svoje trupe i ugrozi istočnu Hercegovinu\'”, rekao je Ćosić, po engleskom prevodu Mladićevih beležaka. Nešto kasnije, Mladić citira reči tadašnjeg predsednika SRJ: „Tuđman i ja složili smo se o podeli, a (mirovni posrednici) Vens i Oven su to odbacili”. U zapisu sa sastanka političkog i vojnog vrha SRJ, RS i Republike Srpske Krajine u Beogradu 8. januara 1993, Mladić citira i Ćosićeve reči da se „u principu slaže” s Tuđmanom da bi stanovništvo spornih teritorija trebalo preseliti. „Ćosić: Tuđman prezire Muslimane u Bosni... On Srbima u Bosni nudi celu Posavinu i da siđu iz Bihaća do Livna... U principu, ja se slažem s Franjom Tuđmanom o preseljenju stanovništva”, piše u Mladićevim ratnim dnevnicima. Juče objavljeni izvodi iz Mladićevih beleški deo su zahteva tužilaštva Haškog tribunala da ih uvede u dokaze protiv šestorice političkih i vojnih lidera bosanskih Hrvata, predvođenih Jadrankom Prlićem i Slobodanom Praljkom. Oni su optuženi za zločine nad Muslimanima u srednjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini 1993-94. Stvaranjem tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, Prlić i saoptuženi radili su, po optužnici, na formiranju velike Hrvatske, što je bila i namera predsednika Hrvatske Franje Tuđmana. Mladićeve beleške, po haškom tužilaštvu, pokazuju da su vojna i politička vođstva bosanskih Srba i Hrvata, te vlasti u Beogradu i Zagrebu, sarađivali da bi Muslimane prisilili na podelu BiH. U jučerašnjem podnesku citiraju se i već objavljeni Mladićevi zapisi sa sastanaka s predsednikom Srbije Slobodanom Miloševićem i tajnih susreta s vođama bosanskih Hrvata i predstavnicima Hrvatske, uključujući Praljka i Prlića. U beleškama sa sastanka s Miloševićem 8. jula 1993. u Beogradu, Mladić citira predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića: „Pomoći Hrvatima da bi se prisilili Muslimani za podelu Bosne”. U istom zapisu, Mladić navodi i Miloševićeve reči: „Muslimanima nuditi prihvatljive opcije... a na ratištu im ruinirati pozicije. Ne bih ja išao na presecanje Muslimana na dve autonomije. Mi smo ih sve nudili Hrvatima, a (tadašnji predsednik Hrvatske Franjo) Tuđman je rekao: \'Uzmite ih vi\'”. Milošević je rekao i da „rat mora što pre da se završi” i da „ne bi trebalo davati preveliku podršku Hrvatima da se ne bi ustalili u centralnoj Bosni”, piše u Mladićevoj radnoj beležnici.

Tuđman i njegovi herceg-bosanski sljedbenici i profiteri, su ogledalo u kojem se pokazuje sva moralna ružnoća i zlo njihova vladanja.....A druga je priča to što kojekakav desničarski polusvijet nalazi svoj ideološki prostor u nametanju čitavog seta drugih kvalifikativa, međutim, što ih se gotovo intuitivno vezuje s imenom Franje Tuđmana. Maloposjednički stranački šljam između kojeg se opet nekako pomalja i stariji Tuđmanov sin Miroslav, obilato potkupljeni udrugaši, dijabolični crkveni jurišnici i banalni desni intelektualci – svi oni drukaju za ponovnu sakralizaciju nacionalnih mitova, od kojih je najuspješniji nacija sama. Vrhovnik je njima u tome bio i ostao bog.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Tuđman je korupcijom unazadio Hrvatsku za nekoliko desetljeća\' 21.08.2010. 08:00 \'Da nije bilo njega, Hrvatska bi bila uspješnija država\', kaže profesor na fakultetu u Sarajevu Fra PetarPetar Jeleč, teolog i povjesničar te profesor na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, svojim istupima u javnosti u kojima se ne ustručava kritički progovoriti o “osjetljivim” pitanjima odnosa između Katoličke crkve i politike redovito izaziva pozornost. S fra Jelečom razgovarali smo o aktualnim zbivanjima u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i BiH. Mons. Ivan Miklenić svojim je zadnjim uvodnikom u Glasu Koncila, u kojemu tvrdi da su za sve loše u hrvatskom društvu odgovorni bivši komunisti koji su se infiltrirali u sve pore društva, ponovno je izazvao kontroverze u javnosti. Koji je vaš komentar tog uvodnika? Kontinuirana borba - Za analitičare i sociologe religije može biti vrlo interesantna ova kontinuirana “borba” Katoličke crkve protiv komunizma. Kada se čita katolički tisak u Hrvatskoj i sluša propovijedi pojedinih crkvenih ljudi, vrlo lako se može steći dojam kako Hrvati žive u vremenu rigidnog staljinizma, gdje Crkvu, “rodoljube, bogoljube i domoljube” progone klonirani komunisti, potpomognuti raznoraznim urotničkim svjetskim centrima moći. U trenutku kada Hrvatskom već dva desetljeća hara divlji kapitalizam, kada radnici svakodnevno ostaju bez svojih radnih mjesta, stalno ponavljati izlizanu priču o komunizmu i njegovoj krivnji za sva zla u hrvatskom društvu zaista je smiješno. Crkva očito ne zna funkcionirati bez nekog vanjskog neprijatelja, pa ga je našla u davno upokojenom komunizmu. Uostalom, ne bi bilo loše pomesti prvo ispred svojega praga pa vidjeti kako su u crkvenim institucijama regulirana prava radnika, kako se vrše uplate zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, kako su regulirani slobodni i neradni dani, kako se klerici ophode prema laicima itd. Moglo bi se tu štošta zanimljivoga pronaći. ‘Žao mi je Glasa Koncila’ U kojoj mjeri je, po vama, pisanje mons. Miklenića rezultat nekih njegovih individualnih promišljanja ili se u njegovim kolumnama mogu prepoznati i stajališta crkvenog vrha u Hrvatskoj? - Iako gospodin Miklenić nastupa kao privatna osoba, mislim da njegove stavove dijeli većina katoličkog klera i crkvenog vrha u Hrvatskoj. Meni je osobno žao u kojem smjeru su krenule ove nekada vrlo cijenjene novine, koje polako ali sigurno više postaju protu-glas, nego Glas Drugog vatikanskog koncila. Slažete li se, kako to Miklenić tvrdi, da današnjim strankama u Hrvatskoj, pa i HDZ-om, doista “drmaju” bivši komunisti? Je li taj famozni “komunistički mentalitet” doista kriv za anomalije hrvatskog društva? - Za anomalije u hrvatskom društvu krivi su prije svega rat i nesmiljena pljačka i privatizacija u 90-im godinama koju su proveli “veliki domoljubi” i “antikomunisti” na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovom vrhuškom, gdje je došlo do općeg urušavanja vrednota i povjerenja među ljudima. Tuđman je početkom devedesetih godina na raspolaganju imao dotad neviđeni altruizam i silnu energiju hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH. Mnogi tada nisu žalili ni svojih života u obrani od velikosrpske agresije, no sav je taj zanos i potencijal jeftino prokockan i potrošen, jer su se mnogi branitelji i ljudi koji su hrabro i bez kalkuliranja ušli u projekt stvaranja hrvatske države osjetili izdanima i prevarenima kada su vidjeli kako se Hrvatska se nesmiljeno pljačka i kako neki nepoznati ljudi preko noći postaju vlasnici po nekoliko desetaka firmi. U tom prijelomnom događaju vidim početak urušavanja hrvatskog društva, koje se onda dalje samo nastavilo u drugim oblicima i s drugim akterima. Odličja za prevarante Pretpostavljam da se onda ne slažete s tezom iz Glasa Koncila kako je jedini “državotvorni” bivši komunist upravo Franjo Tuđman? - Miklenić je vjerojatno tu navodnu veliku Tuđmanovu “državotvornost” prepoznao u Vrhovnikovom više nego uspješno provedenom planu preseljavanja bosanskih Hrvata koji su onda napunili mnoge već uvelike prazne župe i crkve po Hrvatskoj, pa mu je zbog toga neizmjerno zahvalan. A Tuđman je tu svoju navodnu “državotvornost” osim prema svojim sunarodnjacima u BiH koji će još godinama trpjeti zbog njegove politike, pokazao upravo tijekom privatizacije i podjele nebrojenih odličja generalima koji nikada nisu vidjeli ratišta i koji na svojim računima imaju milijune eura. Inače je vrlo zanimljiva ta fasciniranost crkvenih ljudi likom i djelom Franje Tuđmana komu se oprašta sve - i to što je bio gorljivi komunist, najmlađi Titov general, što je svojim koruptivnim aparatom Hrvatsku gospodarski i politički unazadio za nekoliko desetljeća. O njemu nikada ni od jednog crkvenog velikodostojnika nisam čuo nijednu kritičku riječ, te imam dojam da bi ga neki vrlo rado uzdigli na čast oltara. Jedna od najvećih neistina koja se širi iz kruga njegovih crkvenih i inih obožavatelja jest ona rečenica koju često ponavljaju: “da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo ni Hrvatske”. Osobno pak smatram da nije bilo Tuđmana da bi bilo i bolje i uspješnije Hrvatske i da bi se ona kudikamo brže i lakše obranila od velikosrpske agresije. Da ju je recimo vodio jedan Vlado Gotovac, Hrvatska bi, vjerujem već odavno bila u Europskoj Uniji i manje bi stenjala pod težinom kriminala i korupcije čiji su čvrsti temelji udareni upravo u devedesetim godinama pod vladavinom Franje Tuđmana. U homilijama na blagdan Velike Gospe hrvatski su biskupi kritizirali i korupciju u društvu. Kako ocjenjujete reakciju Katoličke crkve u Hrvatskoj na tu i druge društvene devijacije koje muče hrvatsko društvo? Jesu li one donekle zakašnjele? - Moram priznati kako ove godine nisam stigao pratiti propovijedi hrvatskih biskupa jer sam bio na putu i obilazio rodni kraj. Smatram kako su ove reakcije itekako zakašnjele i kako je trebalo davno prije reagirati na mnoge anomalije hrvatske politike u devedesetim godinama, posebno Tuđmanove politike prema Bosni i bosanskoj Posavini. Na vladu Ivice Račana su iz Crkve kroz četiri godine kontinuirano dolazili nesmiljeni napadi, nazivali su je izdajničkom, podržavali su se prosvjedi na splitskoj rivi, protestiralo se protiv pravomoćnih presuda pojedinim generalima kojima su dokazani zločini, ali protiv vlade HDZ-a koja je zapravo isporučila sve hrvatske generale Haagu i koja osim četiri godine koalicijske vlasti upravlja ovom državom sve ove godine nije se protestiralo. Uostalom, kada su se prije par mjeseci konačno počele raščišćavati brojne korupcijske afere ostale iza Sanaderove vlade, Miklenić je u jednom svom uvodniku pisao kako je to sve preuveličano i kako nekima odgovara da se negativno piše o hrvatskoj državi. Isti autor u posljednjoj kolumni skoro pa žali što Sanader i dalje ne vodi državu. S jedne strane se deklarativno govori o potrebi raščišćavanja korupcije, a kada do nje konačno dođe, onda se protiv toga piše, zato što bi daljnje istrage mogle dovesti do nekih ljudi koji su očito dragi crkvenim krugovima. Vrlo nedosljedno i kontradiktorno ponašanje.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- 26. XII. 2000. U intervjuu Nacionalu barun Janko Vranyczany-Dobrinović kaže: \"Ulazak u rat u BiH pogreška je koja nas je prikovala na Balkan, udaljila od europskih l\'l\' integracija te blokirala u političkom i gospodarskom razvoju.\"

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- DOBROSLAV PARAGA, HSP 1861: O KRIVNJI ZA RAT HRVATA I MUSLIMANA U BiH Rat nije izazvala Armija BIH, već Tuđmanova pogrešna strateška politika Ugledni kolumnist »Novog lista«« g. Drago Pilsel objavio je kraći i relativno objektivan prikaz knjige »Smrt oklopne brigade – prilozi za istraživanje rata za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu 1990.-1992.« autora Davora Marijana. Nekoliko dana ranije dao je g. Marija, taj apologet tuđmanizma i žestoki kritičar generala Martina Špegelja kao i suradnje Republike Hrvatske s Haškim sudom, u jednom dnevnom listu opsežan intervju u kojem je iznosio potpuno neprihvatljive konstrukcije pa čak i krupne neistine. Na upit tko je izazvao rat između Hrvata i Muslimana? g. Marijan je odgovorio:»Izazvala ga je Armija BiH u travnju 1993. čišćenjem Konjica i Jablanice, a nakon toga uslijedila je reakcija HVO-a«. Nakon tolikih otkrića krunskih povijesnih i sudskih dokumenata i činjenica, ponavljati po tisuću i jedan put ovako krupne neistine, ne pristoji se niti običnom laiku a kamoli osobi koja se predstavlja da je povjesničar. Ne želim se osvrtati na druge vrlo dubiozne i problematične teze iz spornog razgovora objavljenog pod naslovom »Nemamo ni elementarne strategije prema Haagu«, ali isključivo radi objektivne istine i hrvatske javnosti dužnost mi je osporiti silom argumenata gore citirane neistinite tvrdnje. Iznoseći ove činjenice nije mi namjera odmagati haškim optuženicima, koji su, nažalost, slijedili jednu promašenu i strateški pogrešnu Tuđmanovu politiku prema BIH, zbog koje sada neki među njima nezasluženo plaćaju visoku cijenu, jer je uzročnik njihovih optužnica napustio ovaj svijet. Dogovor u Karađorđevu Ponavljam, a to je i dokumentirano, Tuđman je prihvatio Miloševićevu i Karadžićevu ponudu podjele BIH i razgraničenja između RH i Jugoslavije linijom te podjele. Tuđman je odbacio politiku obrane suverenosti BIH i zamijenio je stvaranjem HR Herceg-Bosne i njezinog kasnijeg priključenja Hrvatskoj, bez obzira na to što će to uključivati rat velikih razmjera, sukob s Muslimanima i milijune prognanika i izbjeglica kao i etničko čišćenje radi stvaranja etnički homogenih područja. Tuđman je tu politiku i ponudu prihvatio još 25. ožujka 1991. godine na sastanku s Miloševićem u Karađorđevu, kasnije je podupirao realizaciju takve politike na nizu tajnih sastanaka najužeg vodstva HDZ-a u Zagrebu tijekom 1991. godine, a u siječnju 1992. godine na tajnim sastancima s Koljevićem i Karadžićem u Zagrebu dogovara međusobno priznanje Republike Srpske i Republike Herceg-Bosne, čiju su odluku potpisali svi vođe HDZ-a u BIH na čelu s Matom Bobanom i objavili na dan pada Vukovara 18. studenog 1991. godine u Grudama. Tuđman je svoja uvjerenja o tome da BIH ne može opstati kao Jugoslavija u malom kao i da je dogovorio njezinu podjelu otvoreno priznao u siječnju 1992. tadašnjem američkom ambasadoru Zimmermanu na sastanku u Zagrebu koji je završio kao diplomatski incident. Umjesto saveza s Muslimanima, zbog zajedničkih nastojanja na razbijanju BiH, Tuđman je postao glavni saveznik Slobodana Miloševića. Likvidacija generala Kraljevića Sve naknadne interpretacije o sudjelovanju hrvatskih postrojbi u BiH kao postrojbi koje su branile suverentitet BiH padaju u vodu sa činjenicom da su Mate Boban i Dario Kordić po nalogu Gojka Šuška još u travnju 1992. godine prisiljavali i ucjenjivali Blaža Kraljevića, generala HOS-a, kao zajedničkih postrojbi katolika i muslimana u BIH, da razoruža muslimane ili će doći do sukoba HVO-a s postrojbama HOS-a. Nažalost, došlo je do krvave i bezobzirne likvidacije HOS-a i generala Kraljevića u Hercegovini već u kolovozu 1992., jer ovaj nije htio prihvatiti Karadžića i Vučurevića za političke i vojne saveznike. HVO zabranjuje HOS na prostorima Herceg-Bosne već 25. kolovoza 1992. godine, a napad na Jajce zbio se već u listopadu 1992. godine. HVO je zbog dogovora sa Srbima onemogućio dostavu bilo kakve vojne logistike braniteljima Jajca i ono je palo u četničke ruke a zbog te sramne kolaboracije pala je istovremeno i Bosanska Posavina i mnoga druga lako obranjiva hrvatska i muslimanska područja u BIH. O kasnijim uhićenjima, suđenjima, držanju deportacijskih logora i progonima od vlasti tzv. Herceg-Bosne svih onih koji nisu pristali na Tuđmanov sporazum s Miloševićem, prijetnji Vijeća sigurnosti OUN o uvođenju sankcija protiv Hrvatske u prosincu 1993. godine, postoji golema dokumentacija, temeljem koje je protiv Tuđmana podnijeta i kaznena prijava i vođena istraga od Haškog tužiteljstva sve do njegove smrti u prosincu 1999. godine. Budući da g. Pilsel ovaj razgovor s autorom prikazane knjige očigledno nije imao u vidu, pišući svoj relativno blag i dobronamjeran članak, smatrao sam neizostavnom dužnošću kako njega tako i hrvatsku javnost na taj propust upozoriti, reagira Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Što su Pašalić, Valentić i Granić dogovarali sa Karadžićem? Prema strogo povjerljivim dokumentima koji su nam dani na uvid, najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske; Nikica Valentić, Mateate Granić i Ivić Pašalić; nudili su Radovanu Karadžiću i njegovim suradnicima u sklopu zamjene teritorija trideset i pet kilometara morske obale (južno od Dubrovnika i Cavtata i dio Konavala), te kuprešku visoravan preko koje se Republika Srpska trebala spojiti sa Kninom. Pašalićeva delegacija Dokumenti koje smo dobili na uvid nevojbeno dokazuju kako je tijekom 1994. godine održano nekoliko tajnih sastanaka hrvatske delegacije koju je vodio Ivić Pašalić i srpske delegacije koju je vodio Aleksa Buha, a na kojim je sastancima jedna od glavnih tema bila zamjena teritorija između Republike Hrvatske i Republike Srpske. Tijekom 1994. godine održala su se najmanje tri takva tajna sastanka, a o svakom od njih sačinjeni su i službeni zapisnici, koje su svi sudionici ovih tajnih pregovora o zamjeni teritorija potpisali. Pašalić pregovarao o razmjeni teritorija i „humanom preseljenju“ stanovništva Prvi sastanak održan je krajem rujna 1994. godine u mjestu Davor, pokraj Nove Gradiške, a delegacije su predvodili Ivić Pašalić i Aleksa Buha. Teme ovog sastanka bile su: razmjena teritorija između Hrvatske i Republike Srpske; „humano preseljavanje“ stanovništva; otvaranje carinskih prijelaza i trgovina; plasman rude iz rudnika Ljubija u Željezaru Sisak; puštanje u pogon dalekovoda. Osim toga, na tom je prvom sastanku dogovoreno da Banija, Benkovac, Obrovac i Zapadna Slavonija pripadnu Republici Hrvatskoj, dok je rješavanje statusa Knina ostavljeno za kasnije pregovore. Zauzvrat je Republika Srpska od Hrvatske tražila naftu, streljivo i ostala materijalno tehnička sredstva. Tajni Granićev put na Pale Nakon ovog inicijalnog sastanka Pašalićeve i Buhine delegacije u Davoru, uslijedio je tajni odlazak ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Mate Granića na Pale, kako bi pripremio održavanje i dnevni red trećeg sastanka na najvišoj razini, koji se i održao 14. listopada 1994. godine. Treći sastanak, kojeg je Granić pripremio tijekom tajnog boravka na Palama, održan je 14. listopada 1994. godine u mjestu Srbac. Valentićevi pregovori o zamjeni teritorija Hrvatsku stranu predvodio je tadašnji premijer Nikica Valentić, sa svojim suradnicima, a srpsku stranu vodio je osobno Radovan Karadžić sa svojim suradnicima Momčilom Krajišnikom i Aleksom Buhom. Na ovom se sastanku otvoreno pregovaralo o zamjeni teritorija, te je Karadžić hrvatskoj delegaciji ponudio svoj prijedog, prema kojem bi tzv. \"RSK\" Republici Hrvatskoj ustupila Liku, Kordun, Baniju i Zapadni Srijem, a Općina Knin bi dobila veliku autonomiju u Hrvatskoj. Glina bi postala jedna od hrvatskih županija. Benkovac, Obrovac i Drniš bi takođe pripali R Hrvatskoj. Cazinska Krajina bi pripala Hrvatskoj kao \"koridor\" Hrvatske sa Srednjom Bosnom. Valentić Karadžiću nudio 35 km morske obale Hrvatska strana je zauzvrat Karadžiću ponudila trideset i pet kilometara morske obale (južno od Dubrovnika i Cavtata i dio Konavala), te kuprešku visoravan preko koje se Republika Srpska trebala spojiti sa Kninom. Glavna tema razgovora je bilo pitanje statusa Zapadne Slavonije preko koje prolazi autoput, vitalni dalekovodi za obje strane te naftovod. Tako je prvo dogovarano puštanje u rad naftovoda preko kojeg bi sirova nafta stigla u rafinerije u Slavonskom Brodu i Bosanskom Brodu, čime bi proradila i srpska rafinerija.

dš je četnik

kamoćeš alias dš , ne spamiraj forum koga zanimaju parage i pilseli , tko su oni nitko i ništa . ajde pedala sa foruma . admine briši to .

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Franjo Tuđman - pukovnik koji se ponašao kao general \"Na svoju žalost i iznenađenje morao sam napustiti profesorsko mjesto i 1. 9. 1958. primiti dužnost u Prvojoj upravi generalštaba JNA… U školsku 1956./57. došla je na školovanje grupa nazvana «generalska klasa» jer su većina bili generali – ratni komandanti i komesari divizija i korpusa, kao na pr. Bogdan Oreščanin, Franjo Herljević, Đuro Kladarin. Među njima i pukovnik Franjo Tuđman. On je tada bio toliko moćan da se mogao uključiti među generale», kaže akademik Dušan Bilandžić.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Zdravko Cobenzl, Dubrovčanin s aristokratskim korijenima, bio je među osnivačima HDZ-a u Durbrovniku. Evo što kaže taj profesor na Glazbenoj akademiji… «Ništa nisam znao o Franji Tuđmanu.nu. Vjerovao sam u svenarodni nacionalni pokret i nadao se demokraciji i općem napretku. Već 1991. godine vidio sam da se stvara paralelna struktura moći koja djeluje mimo zakona i legalnih organa vlasti. Posebno me nerviralo izrazito favoriziranje Hercegovaca u Dubrovniku. Pratio sam proces stvaranja oligarhije od vrha do dna i sve sam to tolerirao i trpio misleći da će ubrzo takav put biti prekinut i da će se društvo okrenuti u pravcu demokratskoga razvoja. To se nije ostvarilo i 1992. godine izašao sam iz HDZ-a. Rodbina i prijatelji ozbiljno su mi to zamjerili. Uopće mi nisu vjerovali da HDZ vodi društvo pogrješnim putem. To je zato što oni nisu bili unutar struktura vlasti pa nisu vidjeli ono čemu sam ja svjedočio. Naime, prljavština je na početku bila vidljiva samo onima koji su bili u tomu mafijaškomu društvu. Zavjesa ispred kriminala bila je pregusta da bi ju vidjeli obični ljudi.

Odnos prema tuđmanovskoj našoj prošlosti ustvari i dalje pati od gadnih simptoma kakvi dolaze do izražaja u npr. sudskim procesima nad ratnim zločincima, generalima HV-a Mirkom Norcem i Branimirom Glavašem, s bestidno niskim kaznama za dokazana najstrašnija zlodjela nad zarobljenim civilima. A najbliži suradnici tih i drugih zločinaca u slučajevima poput osječkih ili, pak, splitskih i sisačkih, i dalje sjede na najvišim pozicijama najviših tijela državnih vlasti poput Sabora RH, Vrhovnog suda i Državnog odvjetništva.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Zdravko Mršić, prvi Tuđmanov ministar vanjskih poslova, inače blizak Katpolu, izdao je 1997. godine brošuru u kojoj je opisao kakvu smo sreću imali što je na čelolo države došao boljševik Franjo Tuđman. HDZ je 1990. godine obećao «stvaranje narodne države», a uspostavljena je vlast jednoga čovjeka. Svu je vlast on usredotočio u svoj Ured. Američki predsjednik ne može raspustiti Kongres, a hrvatski može Sabor. Suradnja s Beogradom, Palama, Kninom i Kladušom bila je strategijska jer Hrvatska, tobože, ima poslanje spriječiti stvaranje islamske države u Europi. Herceg.-Bosna upravo je sredstvo ostvarivanja zajedničke hrvatsko-srbijanske politike u BiH. Pomirenje partizana i us-ta-ša u funkciji je osvajanja vlasti HDZ-a i Franje Tuđmana. Državni je kapitalizam smijenio samoupravni socijalizam. Ekonomske strategije nema, osim za poljoprivredu i turizam, što donosi glasove jer su to radno intenzivne grane.

+ Što to tako na forumu smrdi? Stigao je UdbaŠki DouŠnik i četnički ideolog, smrdljivi lažljivac i hrvatomrzac. Smrdi i preko Interneta, toliko laže.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Mogu i ja pisati ako vam smetaju parage i pilseli! -------- Jugo je proglašen najgorim automobilom u SAD-u, a HDZ nedostižno vodi u poretku najgore stranke uke u slobodnoj Europi. Iduće nam generacije Hrvata ne će oprostiti što smo dopustili da nas u najtežim trenucima za opstanak mlade države vodi staljinistički kružok političkih antitalenata, bezumnici kojima je interes hrvatskoga naroda bio zadnja rupa na svirali. A što smo mogli očekivati od stranke čiju su politiku provodili salonski general, udbaški policajac i pekač pizza. Govorili smo onomad da je 1990. godine demokracija izigrana kao 1933. godine u Njemačkoj, ali su nas proglašavali Jugoslavenima, izrodima, nehrvatima, nabacivali se na nas blatom, kamenjem i pljuvačkom. I dan-danas plaćamo preskupu cijenu nakon političkoga ekshibicionizma poremećenoga političara koji je bio opterećen \"hrvatskim perecom\", a kao glavne kuharske pomoćnike u kuhinji beščašća odabrao je udbaškoga žbira i kanadskoga kulinarskoga šegrta. Skuhali su nam izolaciju od naprednoga svijeta, suspendirali demokraciju, opljačkali do posljednjega novčića i na kraju nas uvjeravali da takve demokracije nema nigdje na svijetu. Ovo posljednje bilo je istinito. Više je bilo demokracije u afričkim plemenskim zajednicama nego u cirkusu u kojom su s poštenim narodom žonglirali generalissimusovi egzibicionisti. Usto od početka sprovodili četnički plan \"humanoga preseljenja\", surađivali s velikosrpskim zlotvorima Miloševićem, Karadžićem, Koljevićem i na kraju sa strankom Voje Stanimirovića - otvorenoga mrzitelja slobodne Hrvatske. Krug je zatvoren i zato hvala Josipoviću što nije oklijevao bobu reći bob, a popu pop. Dosta je bilo HDZ-ova terora, kao i bjesnila njihovih plaćenika. Da Nikica Valentić ima imalo srama, nikada se ne bi trsio pred kamerama, branio neobranjivo, sramotnu politiku koja je potpuno moralno posrnuće doživjela kada je kao premijer bio generalissimusova desna ruka u lifranju nafte prema položajima velikosrpskih zločinaca.

Krasan je bio taj generalissimus Tuđman, ali gdje baš da nas snađe!? --------- Mogu i ja pisati ako vam smetaju parage i pilseli! -------- Za rat u BiH kriva je velikosrpska politika koju je 1966. godine na veliku scenu krozaroza mala vrata počeo uvoditi Ivan Stambolić, duhovni otac balkanskoga krvnika Slobodana Miloševića. To je doba kada se generalissimus, nakon uspješno odrađenoga mandata na čelu Jugoslovenskoga sportskoga društva Partizana, počeo zanimati za hrvatsko pitanje i na veliku scenu kroza mala vrata uvoditi ideju o Banovini Hrvatskoj koja bi zadovoljila hrvatske interese. Jasno, Tito je bio prejak da ove ideje prevladaju, stoga se čekalo da Broz siđe sa scene. Srbi su prvi počeli zveckati oružjem, Milošević je bio jasan da ga Jugoslavija ne zanima, nego samo Velika Srbija. Stoga je pustio Slovence da se elegantno odvoje, a sa svojim jaranom Franjom počeo razbijati Bosnu i Hercegovinu. Slobo sâm nije mogao, a na umu je uvijek imao onu da \"dva loša ubiše Miloša\". Ovaj je put je \"j...na stranka\" trebao biti nesposobni Izetbegović, popularni Nema Te Više Alija! Budući da su Srbi bili brojniji i naoružaniji, prednjačili su u megalomaniji i razaranjima. Nakon 1994. godine, kada su se Milošević i Karadžić zakrvili, na scenu stupa davno stvoreno prijateljstvo između Franje, Fikreta i Radovana. Uz pomoć hrvatske nafte koju su Abdićeve cisterne, a po naredbi generalissimusa Tuđmana, lifrale prema Karadžićevim zločinačkim snagama. Kao anegdota onomad se prepričavao događaj sa sjednice čelnika srpskih paradržavnih tvorevina u Hrvatskoj i BiH. Nikola Koljević, jedan od velikosrpskih ideologa, rekao je jednomu članu delegacije krajiških Srba: \"Mi bismo trebali razgovarati o ujedinjenju srpskih zemalja, ali smo mi u Republici Srpskoj u malo nezgodnomu položaju jer bi to značilo da moramo narušiti partnerstvo s Hrvatima!\" To nisu bile prazne riječi i stoga za vrijeme Oluje Karadžićeve snage nisu ni prstom mrdnule da zaštite svoju braću iz Hrvatske. Slobo je, kao pravi pravcati bankar, računao da više vrijede polovica BiH i Kosovo naseljeno Srbima nego trećina Hrvatske te rat s Hrvatima i Bošnjacima. Kao pravi pravcati general, Franjo Tuđman nije imao pojma o računanju, stoga je uzeo kredit u Slobinoj banci, a kamate su platili Hrvati u Bosni i Hercegovini, koji su \"humano preseljeni\" od nemila do nedraga. P. S. I sada će polupismeni jadničak Zmijurinica govoriti da ja mrzim Tuđmana te da citiram Karadžića. Što su laži, jasno! Uhvaćem u stupicu svojih zabluda, taj bedačina sve će pokušati da opravda generalissimusovu izdaju i suradnju s velikosrpskim snagama. A to ne bi prošlo ni u dječjemu vrtiću! No Zmijurinica ne će stati i proglasit će me Jugoslavenom (Srbinom), iako sam ja za takve primitivce Hrvatina nad Hrvatinama, što je jasno i vrapcima na grani. Ali tako je to s paranoidnim kukavicama poput Zmijurinice, Jove Karamustafića i ostalim lažnim domoljubima Rojsova tipa!

posavinu će \"osloboditi\" najpopularniji političar na zapadnom balkanu presijecanjem koridora . ekstremist paraga se može ponuditi biračima pa će vidjeti rezultat .