Svemu je kriv Tuđman

12.11.2010. u 17:50h vuksamotnjak je napisao/la: Kako to da nas i Amerikanci zarad Tuđmana ignorišu? . . . Srbin ignorise. Hrvat ignorira.

Ja si naprosto ne mogu objasniti ovu desničarsku, 4,09 %-tnu upornost kojom eksponiraju svoj nihilizam prema realnom stanju RH od njenih početaka do danas. Kao da smo samoproglašenjem i međunarodnim priznanjem dostigli raj zemaljski i sve ostalo je nevažno. Ništa Tuđman nije dobro napravio ! Gotovu državu je dobio u ruke od Račana, samo je trebalo političke mudrosti realizirati je bez rata i žrtava. Pridobiti na svoju stranu MZ, lukavo igrati s Miloševićem, ne izazivati balvan revoluciju... Ali prevladala je želja za spektakularnom, ratnom, pobjedničkom slavom ( užas - nije se upitao koliko žrtava je moglo biti) i pljačkom. Rezultati su vidljivi. Reče Isus: po plodovima njihovim ćete ih prepoznati ! Razorena zemlja, milijuni prognanih, još se desetljećima nećemo razminirati, rasprodano državno blago, nezaposlenost, borba za slobodu nam se proglašava zločinačkom, generalima mu sude u Haagu i u Hr, zatvoreni su kao kriminalci, nasilnici, ratni profiteri, državo-stranačke mu lidere se hapsi, istražuje, zatvara masovno, pune Remetinec, otkrivaju se stravični razmjeri funkcioniranja HDZ-a, u EU, društvo civiliziranih zapadnih zemalja nikako da nas prime i neće tako skoro unatoč iluzijama kojima nas hrane vlasti...treba li još? Ima kolko hoćeš. Sve je to započeo, trasirao i utemeljio Tuđman. Tuđmanizam je na djelu već 20 god. i dalje razorno djeluje na hrvatski nacionalni korpus s trendom nacionalnog nestajanja, gubitka suvereniteta, podčinjavanja i stranog tutorstva goreg od tisućljetnog sužanjstva od 1102. I nije važno tko je što krivo uradio, lijevi ili desni, sve je pokrenuo i usmjerio Tuki i sunovratio nas u pravcu paklene propasti s kojeg se ni ne naslućuje izlaz.

Za Svi Svete na Dnevniku rekoše da je na Mirogoju najviše svijeća bilo na grobu predsjednika Tuđmana i Dražena Petrovića.

Gdje su moje brigade? Samo Selomoje, Usorska i još poneki. Brinem za Kamoćemo, DŠ-a i drugove. Da ih nisu ustaše uhapsile zbog Borovog sela?

12.11.2010. u 17:50h vuksamotnjak je napisao/la: Galbrajt: Da je živ, Tuđman bi bio u Hagu zbog zločina . . . Pa naravno da medjunarodna zajednica ne moze Tudjmanu oprostiti sto je stvorio Hrvatsku Drzavu. Pa zato i jesu hrvatski generali u Haagu. Ali Galbraith je rekao i sljedece: Bivši američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith rekao da je najveća pogreška SAD-a što nije dopustio ulazak hrvatskih snaga u Banju Luku koja je tada bila pred padom.

xxx41 Da nisu bili isti, da obadvoje nisu bili nacionalisti do rata ne bi bilo ni došlo. Da su se tada, 90-tih na vrhu vlasti našle dvije normalne osobe, za ratom ne bi bilo potrebe. Ali Amerikanci su lijepo postavilii Miloševića u jednu, njegovog brata Tuđmana u drugu republiku i rat je bio neminovan. I dobili što su htjeli - umjesto jedne države koja je bila suvereni subjekt na svjetskoj političkoj sceni, sedam siromašnih prezaduženih polukolonijalnih državica s kojima mogu raditi što hoće.

Drugarica Patuljčica odnosno drugarica Cvrčak!? Šteta da nije mlađa, ne šišam ništa preko 16 i pol. Inače čvrsto stoji na liniji.

xxx41 Da, još nešto, ne radi se samo o Miloševiću i Tuđmanu već i o nacionalistima s obadvije, i srpske i hrvatske strane. Ipak, pravedno je da su svi izgubili. Vođe je pobijedila priroda, isteklo im vrijeme, nacionalisti su siromašni,i, jad i bijeda i jedino što danas imaju je da mrze. Opet jedni druge. Dok svijet i život idu dalje.

12.11.2010. u 18:19h patuljčica.. je napisao/la: xxx41 Da nisu bili isti, da obadvoje nisu bili nacionalisti do rata ne bi bilo ni došlo. . . . Pa to je tesko vjerovati kolikog si kokosjeg mozga. Procitaj si Memorandum SANU, paa onda trabunjaj gluposti.

Laži o Franji Tuđmanu Po principu - sto puta ponovljena laž postaje istina - a pod utjecajem sramotne politike \"detuđmanizacije\" u našem društvu i javnosti često se mogu čuti laži, izmišljotine, falsifikati... kojima se želi demonizirati lik i djelo prvogg hrvatskog predsjednika. Evo nekoliko najčešćih izmišljotina koje se pripisuju Franji Tuđmanu, a koje s njim veze nemaju : 1) \"Projekt Tuđmanovih 200 najbogatijih obitelji\" - Franjo Tuđman, nikada, nigdje, ni pred kim nije spominjao nikakvih 200 odabranih obitelji, a kamo li da mu je to bio nekakav projekt. 2) \"NDH-a je bila želja hrvatskog naroda\" - često se može čuti da je Tuđman ovakvom izjavom, na jednom Saboru HDZ-a slavio NDH-a, ali tako nešto Tuđman nije nikada izrekao. Tuđman je rekao da je - NDH-a bila izraz želje hrvatskog naroda za samostalnošću i odgovornošću, a u istoj toj rečenici je NDH-a opisao kao \"kvinslišku tvorevinu i fašistički zločin\" - ali to se nekako \"zaboravlja\" spomenuti . 3) \"Sretan sam da mi žena nije Židovka ni Srpkinja\" - šala kojom je Tuđman htio reći da on nije ni Tito ni Pavelić (jednom je žena bila Srpkinja ,drugom Židovka) i danas služi \"detuđmanizatorima\" da pokažu kakav je Tuđman zapravo \"rasist\" bio. 4)\" Prodao Vukovar\" - jedna od degutantnijih izmišljotina. Ako je prodao, što je dobio u zamjenu? I kako to da je Vukovar ipak danas u Hrvatskoj? Hrvatska u to vrijeme nije imala ni vojsku, ni naoružanje, a nedugo nakon početka agresije, nametnut nam je UN embargo na uvoz oružja, imali smo stotine kilometara drugih frontova, nismo imali nikakvu podršku iz MZ... - u takvim uvjetima je vrlo teško ostvarivati vojne pobjede 5) \"Prodao Posavinu\" - ista stvar kao i Vukovar ,grozni uvjeti -a s druge strane Srbi su u tom djelu BiH išli na sve ili ništa.Morali su se spojiti sa drugim djelom na kojem žive Srbi. Da se Tuđman još duže zadržao u Posavini samo bi još više žrtava bilo. U ratovima se ne pobjeđuje uvijek - neke bitke se i gube. 6) \"Dijelio BiH\" - Tuđman sigurno nije sa Miloševićem ništa mogao dogovoriti, jer za dogovor trebaju barem dvije podjednako snažne strane. A Hrvatska i Srbija u to vrijeme to nisu bile. U takvim uvjetima može biti samo ucjena, pregovora, prijetnji (a toga je i bilo) Tuđman se ponašao najbolje kako je mogao, jer BiH su tada djelili svi koji su mogli i međunarodna zajednica i Bošnjaci i Srbi i Hrvati.Preko Hrvatske je u BiH stizala pomoć i naoružanje, brinuli smo o Bošnjačkim izbjeglicama, drugi dan nakon proglašenja BiH nezavisnosti - Hrvatska je priznala BiH. 7) \"Za vrijeme Tuđmana bili smo međunarodno izolirani\" - Gotovo desetljeće nakon Tuđmana nismo ni EU ,a tek smo odnedavno u NATO-u, prijetnje i ucjene iz te MZ se samo gomilaju, ZERP kojeg je proglasio svatko tko je htio - mi nismo smjeli, predlažu se kojekakvi savezi na razini ex Jugoslavije, gurnuti smo na \"Zapadni Balkan\"...a neki i danas tvrde da smo 90-ih bili međunarodno izolirani. Pa po čemu to? Koja je razlika između onda i danas? 8) \"Dopustio pljačku Hrvatske\" - Hrvatsku je više nego išta osiromašila - inflacija ,gubitak tržišta, gašenje gospodarstva, rat, okupacija trećine teritorija, propuštanje pozicioniranja na globalnoj tržišnoj utamici - to se ne spominje, jer s tim se ne može napadati Tuđmana . Da je bilo pljačke, muljaže, kojekakvih igrica - nema sumnje. Pa to je bila ekipa odgojena u jugoslavenskom \"Snađi se druže\" duhu - od takvih se ništa bolje nije moglo ni očekivati - ali to definitivno nije najviše utjecalo na uništavanje gospodarstva. Ali se zato ta pljačka najčešće spominje - jer nije važno iznjeti istinu i točno opisati cijelu situaciju - nego je važno ocrniti političkog protivnika. Tu se može dodati i još jedna laž koja se zna spomenuti - 9.)\"Tuđman i njegova obitelj je pljačkala Hrvatsku\" - Ankica Lepej je na njihovom računu pronašla nekakvih 200 000 dem (što i nije baš nekakvo basnoslovno bogatstvo), kćer Nevenka Tuđman je nedavno treći put slobođena optužbi za namještanje poslova (a radi se o poslu od nekih pola milijuna kuna), unuk Dejan Košutić je imao Kaptol banku - ali banku koja je jedina u Hrvatskoj ugašena odlukom, bez skandala, uz namirenje svih potraživanja.

Čak i onaj šugavi Račan pa i Pupovac odali priznanje pok.Franji a ovi pacovski tvorovi još uvijek ne vide dalje od svog nosa.Evo što su izjavili Milorad Pupovac: Izgarao je za nacionalne interese do posljednjeg trenutka i do posljednjih snagaa predano radio i izgarao za hrvatske državne i nacionalne interese. Snagom svoje ličnosti i autoritetom predsjednika države. Ivica Račan: Na nama je da očuvamo njegov trajan doprinos. Svi smo mi izgubili predsjednika Republike. Dr. Tuđman je obilježio noviju hrvatsku povijest i njegov doprinos stvaranju Hrvatske ostat će trajna vrijednost. Na nama je da to sačuvamo

tuđman je kriv samo jedno,jer mi je uvalio pomirdbu,pa čitam u večernjem neku kuju chemica koja piše o odvođenju hdz-ovaca na šetnju prema jami,al zapamti bando jugosovenska,slijedečeg rata nebu franje i njegove pomirdbe,svake noći se sjetim da smo vas moglii riješiti za sva vremena,i proklinjem ga

Koliko je samo udbašina ,špijunčina,orjunaša,petokolonaša izdajica i ostale gamadi bilo okupilo se oko pok.predsjednika Franje Tuđmana da je zaista čudo neviđeno kako je uopće uspio obraniti Hrvatsku od srbske agresije i unutarnjih neprijatelja..Ničemu se nisam veselila toliko koliko stvaranju hrvatske države i zato hvala pok.predsjedniku Franji Tuđmanu,hvala za sve trenutke ponosa,slave i sreće. Častno je bilo živjeti u tom vremenu i te povijesne trenutke doživjeti.

Politika od 2000.e naovamo ,politika detuđmanizacije ,politika Mesića ,Račana i Sanadera je postigla ove reultate : - rasprodaja i pljačka najvrjednih firmi (tek nakon 2000.e se prodaje ono najvrijednije - Za vrijeme 90-ih od \"obiteljskog srebra\" prodana je samo trećinaa telekoma uz pokoju banku) - skretanje na \"Zapadni Balkan\"(West Balkan) ,jer za svo vrijeme 90-ih ,a do Zagrebačkog summita bili smo \"Jugoistočna Europa\" (SEE) - izjednačavnje s agresorom u ratu (\"Oluja udruženi zločinački pothvat\") - bespoštedno zaduživanje - Tuđman nam je ostavio oko 7.5 milijardi eura duga, danas, samo 10 godina nakon njega taj dug iznosi oko 40 milijardi eura - nestanak političkih elita koje su bile sposobne obraniti zemlju ,ostvariti njeno međunarodno priznanje ,ustrojiti vojsku koja se može suočiti i s najjačima u Europi - i nastajanje upravljačkih elita koje služe interesima svojih EU šefova - zamjena \"pomirbe Hrvata\" s raspravama o \"Ustašama i Partizanima\" ,90-ih se ni izbliza nije ovoliko pričalo o tome gdje je kome did ili ćaća bio 1941.e - zamjena ponosa s podaništvom - beskonačne blokade na putu za EU (Gotovina ,topnički dnevnici ,Piranski zaljev...itd - a u EU su istovremeno ulazile države koje su po mnogim stvarima i godinama iza nas) Tko ovu istinu ne voli čuti sada može napasti ili mene osobno ili koga ili što već želi. Ali nitko ne može osporiti da su se sve ove grde stvari događale od 2000.e naovamo. No tko želi nek pokuša.

12.11.2010. u 18:23h patuljčica.. je napisao/la: xxx41 Da, još nešto, ne radi se samo o Miloševiću i Tuđmanu već i o nacionalistima s obadvije, i srpske i hrvatske strane. . . . Hahahahahaaha..... samo jedni nacionalisti htjeli tudje, a drugi branili svoje. Znas sto. Cim manje trabunjas biti ces pametnija.

Od Tuđmanove \'izolacije\' do košmara u zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi! “Predsjednik Franjo Tuđman je vodio politiku izolacije tijekom mračnih devedesetih! Sada smo se otvorili Europi i svijetu! Vrijeme je za detuđmanizaciju!”– urlala je fašistička ljevica Hrvatske prilikom opisa vrjemena vladavine togladavine tog posljednjeg hrvatskog vladara. Koliko god to bilo apsurdno i za nepovjerovati, sve izgovoreno je točno. Toliko točno da točnije ne može biti i ovim putem se zahvaljujem svima koji su te riječi izrekli jer su uvelike pomogli u biranju pravih riječi pri opisu tog dostojanstvenog vrjemena. Naime, ne može se zataškati, a bilo bi i nepošteno reći da predsjednik dr.Franjo Tuđman nije vodio politiku izolacije, jer jest. Bilo bi nepravedno prešutjeti činjenicu da je to bilo mračno razdoblje,a bilo je.No, postavlja se logično pitanje što je bila ta izolacija? Što je to bio taj famozni mrak? Možda apsolutna dominacija medijima? Ili možda premlaćivanja i ubojstva novinara? Javno političko jednoumlje? Zabrana održavanja domoljubnih koncerata? Pljuvanje po Crkvi kao u vrijeme Titovog totalitarističkog apsolutizma? Nazivanje vlastite vojske agresorskom gdje ona to bila nije? Je li možda taj mrak podizanje spomenika četničkim krvnicima (kojeg financira Vlada s milijun i šesto kuna, dok se za izgradnju spomenika braniteljima u Kninu traže kojekakvi donatori)? Ne znam, teško je dati prave odgovore. Kao što ste primijetili, namjerno sam postavljao pitanja koja preispituju sadašnjicu. Ako je taj mrak srbočetnička agresija, a bio je, onda je predsjednik Tuđman napravio nešto sasvim suprotno, rastjerao ju je i omogućio svjetlu da se nadvije Hrvatskom. No naravno, mrak je bio onima koji su se skrivali po podrumima diljem Švedske, dok su naši branitelji ginuli za domovinu u kojoj danas, ti isti podrumaši, pljuju po njima i stvaraju od njih građane drugog reda.U turbulentnosti devedesetih bila puno je veća sloboda medija, iako je bio rat. Prisluškivati je bilo nužno raditi zbog nacionalne sigurnosti. Primjerice, preslušavana je, među malom nekolicinom drugih, novinarka Jasna Babić koja je 1992. – 1993.godine boravila nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom četničkom organizacijom Labrador.Nije li to dovoljan razlog za prisluškavanje? Ako je ta izolacija čuvanje istinskih vrijednosti i neovisnosti stvorene u krvi, onda mi je jasno što su mislili oni koji su govorili o mraku i izolaciji. Možda je taj mrak i izolacija otpor i blistava pobjeda nad srpskim fašistima, kad se hrvatski narod po prvi puta zajedno borio protiv vanjskog neprijatelja? Ili možda zabrana izlazaka ljudima iz kuće? Neka hrvatska inkvizicija? Možda izgradnja oko 100 000 kuća povratnicima (velikom broju među njima pobunjenim Srbima i aboliranim zločincima). Izvoz jednak uvozu? Manja nelikvidnost nego li je to danas? Manje zaduživanje? Stvarno nemam pojma! Nažalost, dio gore navedenog je naša svakodnevnica, na koju se polako navikavamo živjeti, jer danas je sve “normalno”, jer vlada doba moralnog relativizma i intelektualnog deficita. Znači, izolacija je nešto sasvim drugo i nije bila samo stvar politike, kao što se navodi, nego je to bila izolacija političko - ekonomskog karaktera. Kasnije ću i reći zašto. Već, ubrzo nakon proglašavanja hrvatske neovisnosti se pokušalo Hrvatsku “otvoriti” ka Europi i svijetu, odnosno osloboditi Hrvatsku od izolacije, no na putu je bio predsjednik Franjo Tuđman, taj, njima mrski, radikalni zanesenjak uspravnog hoda koji je usput bio istinski zaljubljen u Hrvatsku bez fige i koji je po svojoj političkoj specifičnosti i općenitosti, gotovo magnetski, spajao sve Hrvate; domovinske s onim izvandomovinskima i obrnuto. Ta zaljubljenost je garantirala bezrezervnu žrtvu u branjenju i zadnjeg milimetra teritorija i vlasti nad gospodarstvom republike – da su današnji političari imali zadatak rješavanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja odavno bi Vukovar bio najsjajniji dragulj u velikosrpskoj kruni i za time ne bi ni žalili – teško da se u sebi ne bi i radovali. Poznato je da je masonska mašinerija još 1994. pokušala srušiti tadašnjeg predsjednika pučem Mesić – Manolić i time, već tada, napraviti svoj svjetsko – vazalni poredak, a Mesića su isticala kao idealnog predsjednika. Nije im uspjelo, no za šest godina jest. Na nešto demokratskiji način, isti puč se dogodio kad je 3.siječnja 2000. šestvampirska koalicija zasjela na leđa Hrvatske i uspostavila svoj svjetsko – vazalni poredak. Da se zna, još je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadašnju “petorku” i obećala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospođa Albright (čiji je otac reka da nije Čehoslovak, da bi najviše volio da je Srbin) bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teško zaključiti. Scenarij je pisan puno ranije. Masonski meštri iz svojih centara moći su počeli izbavljivati Hrvatsku iz izolacije financiranjem domaćih kvislinških formacija u obliku nevladinih udruga - danas ne dobivaju toliko inozemnog novca jer su valjda, po procjeni svojih stvarnih vladara, te krvopije iz hrvatskog trupla ispile gotovo svo domoljublje – danas su iste nijeme i nema ih nigdje gdje bi trebali biti. Naime, udruga GONG se nije, nit najmanje, oglasila na aferu umješanosti tajnih službi prilikom predsjedničkih izbora u korist aktualnog predsjednika, koje su instrumentarij savjetnika bivšeg predsjednika Saše Perkovića i trebale bi se baviti vanjskim, a ne unutarnjim pitanjima. Iz tog se vidi da je uloga nevladinih udruga bila nešto sasvim drugo, a to jest konstantno potkopavanje hrvatskog suvereniteta, difamacija svetog Domovinskog rata i oskvrnjavanje lika i djela dr.Franje Tuđmana – uvijek je bolje imati domaćeg izdajicu no li vanjskog neprijatelja – te su tu taktiku preuzele i te despotske poturice. Njihove podaničke predsjedničke kandidate podržavaju i dobar dio estradne elite, te tako stvaraju sliku da su moderne i urbane kozmopolite što mladi afirmativno dočekuju, a ustvari su lažni proroci, odnosno panegiričari nekih minulih vrjemena. Pred tim istim mladima ti isti estradni revači sebe predstavljaju revolucionarima, dok danas oni koji, po svojim porukama, jesu revolucionari, stigmatizirani su kao zatucani konzervativci. Jadna je i revolucija podržati onog za kojeg se unaprijed zna da će biti pobjednik. Nisu oni ništa nego li medijski balvan – revolucionari. Domaći masonski reklamatori uspjeli su hrvatskog čovjeka učiniti zombijem koji nerazmišljajući zaokružuje medijski- mantrično promoviran redni broj na glasačkom listiću, koliko god to bilo pogubno po njega samog, a najjadnije od svega toga je to što običan puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, već im je uvijek kriva vlastita država, domaći političari, domaće institucije (koje uvijek rade svoj posao), Crkva, Hercegovci, kamenjarci, dotepenci, ognjištari itd. Dan danas do pognutih lubanja tog dijela hrvatskog razularenog puka nije došla ona jednostavna činjenica da je za vrijeme dr. Franje Tuđmana standard bio isti ili nešto bolji nego danas, da se ponosno živjelo u zajedništvu, da smo se veselili svakodnevnici. U današnje vrijeme negacijska retorika u smjeru devedesetih, koje su bile hrvatski klimaks u svakom pogledu, je postala popularna konvencija, a ne stvar nečijeg osobnog uvjerenja, te ju je teško promijeniti. Jedini razlog korištenja, od domaćih udbaških izdajica i modernih biznismena, termina izolacije jest taj, što je predsjednik Tuđman vodio politiku izolacije koja će domaći kapital čvrsto držati unutar granica Republike Hrvatske - prodan je samo dio Telekoma i nekoliko manjih banaka - a domaći vazali nisu imali od tog profita, jer im on to nije omogućavao. Nije dopuštao da njegov narod, ta nesretna stoka sitnog zuba, postane roblje stranih bankarskih magnata koji svojim kreditima i kamatama trpaju Hrvate i Hrvatice u zatvorske sobe čije su rešetke postavljene na labilne granice naše ispaćene državice, a istovrjemeno bespoštedno obogaćuje sebe i samo sebe. Nije dopuštao da Hrvatska bude u situaciji današnjeg Islanda. To se sve obistinilo od 2000. godine pa do danas. Hrvatska je postala najpovoljniji štand na europskoj tržnici, a domaći političari su samo moderni biznismeni koji kao posrednici dobivaju poštenu naknadu zbog toga što vode politiku koja omogućuje taj lopovluk. Ti trgovci su kadri prodati i više nego svoje dostojanstvo za nekoliko judinih škuda. Mnogi su radosno mislili, da će od 2000. naovamo Europa biti na pladnju, pošto više nema one Tuđmanove “nazadnjačke” politike izolacije. A sada, jedanaest godina kasnije, ta je radosna misao postala san, san postao košmar, a košmar se pretvorio u bol, tugu i neimaštinu, a i dalje smo u svojoj zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi. Zaključak je samo jedan. Politika izolacije je stvarno postojala i jedino je značila izoliranje vlastitog kapitala od stranih lopova (čitaj: judeomasonskih lobija) i domaćih biznismena – izdajnika, a danas, kad Hrvatskom vlada europejizirana politika otvorenosti, kad ubiremo gorke plodove njene uspostave, dug je veći no ikada, a nezaposlenost proporcionalno raste te dostiže alarmantne brojke, pučke kuhinje zamjenile su zajedničke obiteljske domjenke, kontejneri su postali lokalni marketi, dok je Sabor istovrjemeno sve deblji. Doći će ubrzo vrijeme, kad će hrvatski narod vapiti za novim Tuđmanom i novom politikom izolacije, koja je trajala gotovo jedanaest godina. Ona je počela na tribini Društva književnika Hrvatske 28. veljače 1989. godine, kada je kao tadašnji disident održao svoj prvi javni govor u svezi s položajem Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji, pa do njegova polegnuća u živu hrvatsku povijest 10.12.1999. godine. Do tada, živi bili pa vidili!

Zašto glasači SDP-a ignoriraju lopovluk i izdaju koja se dogodila u razdoblju 2000. do 2003. godine 1) U studenom 2002. počela je policijska istraga vezana za poslovne odnose Ine i Jadranskog pomorskog servisa (JPS) kada je na Linićevo inzistiranje JPSS bio prodan Marplov-u iz Rijeke u vlasništvu Ante Marasa. Management Ine se protivio prodaji jer smatrao da nema razloga da Ina prepusti prijevoz derivata po Jadranu nekome drugome. No, Linić je pobijedio i nakon te prodaje Ante Maras i njegov management preuzima kontrolu nad Jadranskim pomorskim servisom (Damir Vrhovnik je šef Nadzornog odbora) čime je Linićev lobi u potpunosti kontrolirao prijevoz nafte Jadranom. 2)Viktor Lenac - afera u kojoj je sanirano privatno brodogradilište Račanovog prijatelja i kuma Slavka Linića ,Damira Vrhovnika dok je ovaj u isto vrijeme imao mjesečnu plaću – sto pedeset tisuća kuna. 3)Picula je zataškao javnosti da je u hrvatskom konzulatu u Zurichu službenica Ministarstva vanjskih poslova ukrala oko 40.000 franaka. Uz to, zadržao ju je na platnoj listi MVP-a. 4) Skandal izazvan Račanovom neopreznošću i neupućenošću u bankarski sustav u kojem je bez ikakvih dokaza plasirao nepromišljene izjave o nepravilnostima u Privrednoj i Splitskoj banci čime je , zbog potencijalnog stampeda na štedne uloge, skoro izazvao kolaps bankarskog sustava. Nekoliko dana kasnije održao je tiskovnu konferenciju na kojoj je pokušao ublažiti zbrku koju je izazvao u javnosti. 5)Riječka banka- uz to što je devizni diler Nodilo knjigovodstvenim malverzacijama uspio sakriti 100 milijuna dolara gubitaka, nalazi Hrvatske narodne banke o poslovanju Riječke banke pokazali su i mnoge druge nepravilnosti za koje je uprava banke na čelu sa Ivanom Štokićem morala znati. No, Linić je i unatoč tome žestoko branio branio Štokića izjavama tipa: \"ni nakon krađe 100 milijuna dolara, a ni nakon što su građani digli gotovo 250 milijuna eura štednje, ta banka nije doživjela kolaps\". Takva Linićeva stajališta dovela su do ozbiljnih okršaja sa liderima petorke koji su, u slučaju Riječke banke, kulminirali kada su ovi tek iz novina doznali da je Riječka banka prodana jednoj austrijskoj banci, premda nisu dali suglasnost za prodaju. 6) Otvoreni sukobi sa koalicijskim partnerima bili su vidljivi u i slučajevima samovoljnih privatizacijskih odluka koje su provodili Linić i SDP. Očiti primjer je privatizacija Večernjeg lista gdje su Linić i kompanija prodali Večernji list Styriji za 24 milijuna DEM. Kasnije se potvrdilo kolika je ta privatizacija bila promašena: Večernji list, odnosno Styria, za prodaju polovice svojih dionica u VIPnetu zaradila je 25 milijuna eura. Dakle samo prodajom polovice dionica u VIPnetu Styria je zaradila dvostruko više negoli je platila za cijeli Večernji list i 10 posto dionica u VIPnetu. 7)Afera sa Sunčanim Hvarom, kad su kao mnogo bolji ponuđač prezentirane Terme Čatež koje su ponudile samo 45 milijuna eura, dok je Kompas ponudio ulaganje od 62,6 milijuna eura. Ta afera je izazvala najveću krizu koalicije. 8) I u aferu oko Hrvatskog teniskog saveza bio je umiješan SDP sa Slavkom Linićom. On je 4. ožujka 2002. odobrio da se poduzeću Alplan otpiše kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci i da njihov kreditni dug od 10,5 milijuna kuna preuzme Hrvatski fond za privatizaciju. Ugovor o preuzimanju duga potpisao je u siječnju 2002. Hrvoje Vojković, tadašnji šef Fonda, ali je mjesec dana kasnije suglasnost dao Slavko Linić, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora. Naravno da zbog prebacivanja dugova jedne privatne tvrtke na porezne obveznike nitko tada nije odgovarao. 9)Skandalozna sanacija Hrvatske poštanske banke kojom su faktički otpisani dugovi najkontroverznijeg tajkuna 90-tih Miroslava Kutle i dugovi firme Fenixve koja je sudjelovala u prijevari kod projekta gradnje javne garaže i stambeno-poslovnog objekta u Rijeci u vrijeme dok je Linić bio gradonačelnik. Sanacija je koštala 700 milijuna kuna. Tako su SDP-ovci umjesto zatvarnja tajkuna i lopova istima opraštali dugove. 10) Afera u kojoj je sudjelovala tadašnja ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović kada je 2002., suprotno važećim propisima, omogućila Dragi Jurišiću, klijentu svoga muža Marka Marinovića, da postane vlasnik benzinske crpke u Lužanima. Nakon što je zbog te, a i druge afera vezane uz supruga, podnjela ostavke na sve stranačke dužnosti, ostala je zastupnica u saboru, nije se mjesecima pojavila na poslu, a i dalje je primala plaću od 16.000 kuna. 11) Afera Liburnija - Linić nije izvršio sudsku odluku(dug se morao vratiti a Linić to nije poštivao i napravio dug još veći) a time oštetio fondove u kojima su dionice imali stradalnici rata.. 12)Hotel Excelsior u Dubrovniku - primjer Linićeva pogodovanja SDP-ovim tajkunima. Po Linićevu nalogu je “prodan” hotel Excelsior u Dubrovniku, Goranu Štroku, po mnogima najvredniji turistički objekt u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje koliko je njegov novi vlasnik u zbilji dao novca. Naime, mnogi su mogli pod takvim uvjetima kupiti taj hotel. Za Excelsior je u gotovini plaćeno milijun DEM-a (u nekim je procjenama vrijednost hotela bila mnogo veća, opljačkano je, to jest Štroku poklonjeno 30 milijuna njemačkih marka društvenog novca) i preuzet je dug od 34 milijuna DEM koliko je Dubrovačka banka potrošila na uređenje tog hotela nakon što su u njemu bile izbjeglice. Stvar je u tome što taj dug nije otplaćivao novi vlasnik već se dug otplaćivao iz poslovanja hotela. Godine 2002. jedan tjednik objavljuje podatak da je od samo jednogodišnje zarade Excelsiora Štrok nadoknadio milijun maraka koliko je platio hotel, otplatio kreditnu ratu hotela i još nešto - zaradio. Dakle, kao što su komunisti poslije 1945. godine otimali privatno vlasništvo, tako su ga od 2000. davali svojim pouzdanicima. Većina ljudi smatra da je zapravo hotel poklonjen, jer ako će sam hotel vraćati dugove, onda ispada da smo hotel prodali za ništa. 13) SDP i kompanija na čelu sa Slavkm Linićem 2002.g. u PIK Vrbovec postavljaja management kojem plaćaju 180.000 kn mjesečno. Na početku 2005. g. taj isti management je osumnjićen za gospodarski kriminal. Zloupotrebama je oštetio to poduzeće za gotovo 17.000.000 kuna. 14) Iz nedaleke prošlosti iskopana je sumnjiva prodaja hotela Alan po trostruko umanjenoj cijeni. Pokrenuta je istraga protiv nekoliko osoba, ali ne i protiv Slavka Linića, tadašnjeg predsjednika UO Hrvatskog fonda za privatizaciju, bez kojeg te prodaje ne bi bilo. Linić dubrovački hotel Excelsior prodaje Goranu Štroku po cijeni – kako je javno i gnjevno svjedočila tadašnja ministrica turizma Pave Župan-Rusković – trideset puta nižoj od vrijednosti hotela (trideset puta više novca nudio je Štrokov takmac u natječaju). 15) Za kriminal u Ini Vesna Balenović optužuje Linića, a i on je sam u jednoj televizijskoj emisiji priznao da je u Ini kriminala bilo, ali je, opet kao predsjednik Upravnog odbora, radi mira među koalicijskim partnerima krivcima progledao kroz prste. No ni nakon prijava Vesne Balenović ni nakon toga priznanja – istrage nema. 17) Baxter- najveća nesreća hrvatskog zdravstva u kojoj ju u samo jednom tjednu u listopadu 2001. godine 23 ljudi umrlo u nekoliko hrvatskih centara za dijalizu zbog neispravnih Baxterovih filtara. Ministrica Stavljenić podnosi ostavku. 18)Afera nagibni vlakovi - bez javnog natječaja kupljeni su vrlo skupi nagibni vlakovi pod prozirnim objašnjenjem: \"Putovat ćemo do Splita\" međutim pokazalo se da je pruga nesigurna, jer su drugovi navodno \"zaboravili\" da su tu prugu njihovi drugovi \"antifašisti\" barem svaki mjesec za vrijeme četiri godine rata barem dvaput mjesečno minirali. 16)Veleizdaja koju je drug Račan učinio izdvajanjem hrvatskog pomorskog teritorija iz države Hrvatske pripajanjem toga teritorija drugoj državi, Sloveniji. Racan na dar Sloveniji daje 160 cetvornih km morskog teritorija, de facto joj daje još tzv. dimnjak, koridor širine 3,4 km i dužine 10 km kao izlaz na otvoreno more. Privid zadržavanja granicne crte s Italijom riješen je bastardnim \"bermudskim trokutom\", dijelom mora koje bi na papiru pripadalo RH, premda medunarodno pravo ne priznaje suverenitet kad nema izravnog doticaja s kopnom. Racan se na konferenciji za novinare 25. srpnja 2001. pokušao opravdati govoreci da je \"sporazum u hrvatskom strateškom interesu i stoga Vlada iza njega čvrsto stoji\". 19) Po dolasku Račana i drugova na vlast prvi zadatak je bio, Bljesak i Oluju staviti pod nadležnost Haaga. To je i učinjeno prihvaćanjem Deklaracije o suradnji sa Haagom. Predsjednik Tuđman, odnosno tadašnja vlada, jasno je stavio do znanja da Haag nema nadležnost nad operacijama Bljesak i Oluja, pa prema tome Gotovina i nije mogao otići u Haag niti kao osumnjičenik. No, drugovi ne bi bili to što jesu pa su bez ikakvog racionalnog razloga donijeli sramotnu Deklaraciju. Nakon toga ispraznili su državne arhive sa vojnim tajnama, transkriptima i dr. dokumentima i progon naših generala mogao je početi. Uz te skandale, afere i izdaje moglo bi se još štošta nadodati, a pogotovo ako bi aferama smatrali ono što SDP-ovci pripisuju HDZ-ovcima.(Verona, Imostroj, KIM i sl.) Danas tim SDP-om drmaju isti ljudi, uz naravno kozmetičke promjene za naivne. Ti isti ljudi prije samo par godina oštetili su proračun RH za više milijardi kuna, darovali krvavo stečeni hrvatski teritorij i izdali hrvatske nacionalne interese, a njihovi glasači to ignoriraju. Zašto?

hart Mala napomena kad već citiraš Račana i Pupovca - Srbima možeš vjerovati, Hrvatima, naravno, isto tako, međutim političarima ne. Političari su svašta u stanju kazati samo da bi dobili glas više na izborima.

YUčiča pa eto ne znam na koji način Puppy dobija glasove na tu izjavu buaha ha ah aha ah aha ha aha ha ah aha ha ha

YUčiča baš sam danas nešto čitala kako se Račan bojao ustaške emigracije prije pada komunizma buaha ha ah aha ha ha aha ha ah aha ha ah aha