Svemu je kriv Tuđman

Ispricavam se Hrvatima za sve ove ciglice, ali to je kao odgovor na poluistinite i neistinite ciglice koje je postavljao uDbaS, DouSnik, DuSmanin i izrod DS.

Bravo Ivkošiću! Bravo gospodine Ivkošiću! Naš pokojni Tuđman tek sad raste, ali to nije dovoljno! Treba se riješiti svih parazita koji su naštetili narodu! Što bi volio doživjeti taj dan...

Babetina se dokopala moje najpoverljivije dokumentacije!

TitoPartija Yugosipoviceva mafija

12.11.2010. u 22:28h DŠ... je napisao/la: Da, da, Paraga Srbin. Da, da, Mršić Srbin. Da, da, Buzančić Srbin. Da, da, Pilsel Srbin. Da, da, Cobenzl Srbin. Da, da, Bilandžić Srbin. Da, da, fra Jeleč Srbin. ----------------------------------------------------- Spomenuti su izrodi, daklei, dakle kategorija koja je još gora od Srba. Ali ti kao dokazano debilno đubre to tako i tako dobro znaš i bez nas ! A ovog zadnjeg zovu \"zeleni fratar\" - aluziju bi čak i idiot poput tebe mogao shvatiti.

hrvatsku nije moguće \"detuđmanizirati\" jer je on , unatoč svemu i unatoč svima, uspio u nemogućim uvjetima uspostaviti , sačuvati , osloboditi od okupatora i uvesti u sve međunarodne institucije slobodnu i demokratsku hrvatsku . to priznaju svi realni promatrači i cijene njegovo vodstvo hrvatske na teškom i mukotrpnom putu uspostave demokratske suverene države .

DŠ mogao bi se barem zahvaliti Tuđmanu što ti je omogučio da toliko sereš. Aj malo o Mesiću molim te.

Izrod DS je povezan sa Pusicima i Andjelovicima. Pa evo i o njima: 10.08.2010. u 13:46h marasovac je napisao/la: Zoran Pusić, to je isti onaj brat od Vesne Pusić, čiji djed je u drugom svjetskom ratu bio pripadnik dinarske četničkee divizije kod popa-vojvode Momčila Đujića. Zoran Pusić, to je isti onaj čiji je djedov brat Grga Budisav Angjelinović skupa sa velikosrpskim žandarima ubijao Hrvate na trgu Bana Jelačića 1918. godine, a taj slučaj je poznat pod nazivom \"Prosinačke žrtve\". Zoran Pusić, to je isti onaj koji stoji na čelu udruge koja je napala Jadranku Cigelj, žrtvu silovanja u Manjači. Zoran Pusić, to je isti onaj koji je pokrenuo inicijativu da se jedan od zapovjednika, točnije \"komandanata\" logora u Manjači pusti na slobodu tvrdeći kako ga tamo nije nitko nije vidio, iako je u Haagu čak 9 svjedoka potvrdilo da je vidjelo tog zlotvora i da je on tamo zapovjedao. Zoran Pusić, to je isti onaj koji sam, a ni njegova udruga nikad nisu digli glasa da se procesuiraju krvavi četnički zločini nad Hrvatima u domovinskom ratu počinjenima u: Vukovaru, Škabrnji, Voćinu, Saborskom, Glinskom Novom Selu, Strugi, Četekovcima, Čojlugu, Nadinu, Bruškoj, Kijevu, Kruševu, Ćelijama... a za koje nikad nitko nije odgovarao, dok u isto vrijeme skupa sa zapovjedno odgovornim za zločine u Zapadnoj Slavoniji, poglavito u Voćinu, gdje je na najzvjerskiji način izmasakrirano najamne 36 hrvatskih civila, kojima su motornim pilama kidane glave i udovi, koji su živi i mrtvi spaljivani itd - Veljkom Đakulom podnosi prijave protiv zapovjednika 123. brigade, a ta brigada je ona koja je zaustavila daljnje masakre nevinih hrvatskih civila. Ti masakri nevinih hrvatskih civila po Pusiću nisu zločin, jer on ni ne traži njihovo procesuiranje, međutim, zaustavljanje tih koljača od strane pripadnika 123. brigade ZNG-a za Pusića je zločin. Zoran Pusić je onaj koji je skupa sa Vesnom Teršelić i Mirelom Kruhonjom izvršio kazneno djelo pritiska prema pravosudnom djelatniku ili instituciji, kada je, nakon što je tri puta oslobađan jer je branio Karlovac - Mihajlo Hrastov, hrvatski branitelj, junak i vitez, pod tim pritiskom od strane Vrhovnog suda dobio osam godina robije. Podsjetimo, Hrastov nije poput Pusićevih djedova ili zapovejdnika Manjače ubijao civile, on je pobio nekolicinu četnika koji su izvršili napad na Karlovac. Moglo bi se ovako nabrajati unedogled, ali čemu? Četnički background njegove obitelji je više nego dovoljan da se vidi o čemu se ovdje zapravo radi...

12.11.2010. u 23:31h Smijesko je napisao/la: 12.11.2010. u 22:28h DŠ... je napisao/la: Da, da, Paraga Srbin. Da, da, Mršić Srbin. Da, da, Buzančić Srbin. Da, da, Pilsel Srbin. Da, da, Cobenzl Srbin. Da, da, Bilandžić Srbin. Da, da, fra Jeleč Jeleč Srbin. ----------------------------------------------------- Spomenuti su izrodi, dakle kategorija koja je još gora od Srba. Ali ti kao dokazano debilno đubre to tako i tako dobro znaš i bez nas ! A ovog zadnjeg zovu \"zeleni fratar\" - aluziju bi čak i idiot poput tebe mogao shvatiti. . . . Mala ispravka: Paraga je Zidov.

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:46h Falconer je napisao/la: Zašto glasači SDP-a ignoriraju lopovluk i izdaju koja se dogodila u razdoblju 2000. do 2003. godine 1) U studenom 2002. počela je policijska istraga vezana za poslovne odnose Ine i Jadranskog pomorskogog servisa (JPS) kada je na Linićevo inzistiranje JPS bio prodan Marplov-u iz Rijeke u vlasništvu Ante Marasa. Management Ine se protivio prodaji jer smatrao da nema razloga da Ina prepusti prijevoz derivata po Jadranu nekome drugome. No, Linić je pobijedio i nakon te prodaje Ante Maras i njegov management preuzima kontrolu nad Jadranskim pomorskim servisom (Damir Vrhovnik je šef Nadzornog odbora) čime je Linićev lobi u potpunosti kontrolirao prijevoz nafte Jadranom. 2)Viktor Lenac - afera u kojoj je sanirano privatno brodogradilište Račanovog prijatelja i kuma Slavka Linića ,Damira Vrhovnika dok je ovaj u isto vrijeme imao mjesečnu plaću – sto pedeset tisuća kuna. 3)Picula je zataškao javnosti da je u hrvatskom konzulatu u Zurichu službenica Ministarstva vanjskih poslova ukrala oko 40.000 franaka. Uz to, zadržao ju je na platnoj listi MVP-a. 4) Skandal izazvan Račanovom neopreznošću i neupućenošću u bankarski sustav u kojem je bez ikakvih dokaza plasirao nepromišljene izjave o nepravilnostima u Privrednoj i Splitskoj banci čime je , zbog potencijalnog stampeda na štedne uloge, skoro izazvao kolaps bankarskog sustava. Nekoliko dana kasnije održao je tiskovnu konferenciju na kojoj je pokušao ublažiti zbrku koju je izazvao u javnosti. 5)Riječka banka- uz to što je devizni diler Nodilo knjigovodstvenim malverzacijama uspio sakriti 100 milijuna dolara gubitaka, nalazi Hrvatske narodne banke o poslovanju Riječke banke pokazali su i mnoge druge nepravilnosti za koje je uprava banke na čelu sa Ivanom Štokićem morala znati. No, Linić je i unatoč tome žestoko branio branio Štokića izjavama tipa: \"ni nakon krađe 100 milijuna dolara, a ni nakon što su građani digli gotovo 250 milijuna eura štednje, ta banka nije doživjela kolaps\". Takva Linićeva stajališta dovela su do ozbiljnih okršaja sa liderima petorke koji su, u slučaju Riječke banke, kulminirali kada su ovi tek iz novina doznali da je Riječka banka prodana jednoj austrijskoj banci, premda nisu dali suglasnost za prodaju. 6) Otvoreni sukobi sa koalicijskim partnerima bili su vidljivi u i slučajevima samovoljnih privatizacijskih odluka koje su provodili Linić i SDP. Očiti primjer je privatizacija Večernjeg lista gdje su Linić i kompanija prodali Večernji list Styriji za 24 milijuna DEM. Kasnije se potvrdilo kolika je ta privatizacija bila promašena: Večernji list, odnosno Styria, za prodaju polovice svojih dionica u VIPnetu zaradila je 25 milijuna eura. Dakle samo prodajom polovice dionica u VIPnetu Styria je zaradila dvostruko više negoli je platila za cijeli Večernji list i 10 posto dionica u VIPnetu. 7)Afera sa Sunčanim Hvarom, kad su kao mnogo bolji ponuđač prezentirane Terme Čatež koje su ponudile samo 45 milijuna eura, dok je Kompas ponudio ulaganje od 62,6 milijuna eura. Ta afera je izazvala najveću krizu koalicije. 8) I u aferu oko Hrvatskog teniskog saveza bio je umiješan SDP sa Slavkom Linićom. On je 4. ožujka 2002. odobrio da se poduzeću Alplan otpiše kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci i da njihov kreditni dug od 10,5 milijuna kuna preuzme Hrvatski fond za privatizaciju. Ugovor o preuzimanju duga potpisao je u siječnju 2002. Hrvoje Vojković, tadašnji šef Fonda, ali je mjesec dana kasnije suglasnost dao Slavko Linić, u svojstvu predsjednika Upravnog odbora. Naravno da zbog prebacivanja dugova jedne privatne tvrtke na porezne obveznike nitko tada nije odgovarao. 9)Skandalozna sanacija Hrvatske poštanske banke kojom su faktički otpisani dugovi najkontroverznijeg tajkuna 90-tih Miroslava Kutle i dugovi firme Fenixve koja je sudjelovala u prijevari kod projekta gradnje javne garaže i stambeno-poslovnog objekta u Rijeci u vrijeme dok je Linić bio gradonačelnik. Sanacija je koštala 700 milijuna kuna. Tako su SDP-ovci umjesto zatvarnja tajkuna i lopova istima opraštali dugove. 10) Afera u kojoj je sudjelovala tadašnja ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović kada je 2002., suprotno važećim propisima, omogućila Dragi Jurišiću, klijentu svoga muža Marka Marinovića, da postane vlasnik benzinske crpke u Lužanima. Nakon što je zbog te, a i druge afera vezane uz supruga, podnjela ostavke na sve stranačke dužnosti, ostala je zastupnica u saboru, nije se mjesecima pojavila na poslu, a i dalje je primala plaću od 16.000 kuna. 11) Afera Liburnija - Linić nije izvršio sudsku odluku(dug se morao vratiti a Linić to nije poštivao i napravio dug još veći) a time oštetio fondove u kojima su dionice imali stradalnici rata.. 12)Hotel Excelsior u Dubrovniku - primjer Linićeva pogodovanja SDP-ovim tajkunima. Po Linićevu nalogu je “prodan” hotel Excelsior u Dubrovniku, Goranu Štroku, po mnogima najvredniji turistički objekt u Hrvatskoj. Postavlja se pitanje koliko je njegov novi vlasnik u zbilji dao novca. Naime, mnogi su mogli pod takvim uvjetima kupiti taj hotel. Za Excelsior je u gotovini plaćeno milijun DEM-a (u nekim je procjenama vrijednost hotela bila mnogo veća, opljačkano je, to jest Štroku poklonjeno 30 milijuna njemačkih marka društvenog novca) i preuzet je dug od 34 milijuna DEM koliko je Dubrovačka banka potrošila na uređenje tog hotela nakon što su u njemu bile izbjeglice. Stvar je u tome što taj dug nije otplaćivao novi vlasnik već se dug otplaćivao iz poslovanja hotela. Godine 2002. jedan tjednik objavljuje podatak da je od samo jednogodišnje zarade Excelsiora Štrok nadoknadio milijun maraka koliko je platio hotel, otplatio kreditnu ratu hotela i još nešto - zaradio. Dakle, kao što su komunisti poslije 1945. godine otimali privatno vlasništvo, tako su ga od 2000. davali svojim pouzdanicima. Većina ljudi smatra da je zapravo hotel poklonjen, jer ako će sam hotel vraćati dugove, onda ispada da smo hotel prodali za ništa. 13) SDP i kompanija na čelu sa Slavkm Linićem 2002.g. u PIK Vrbovec postavljaja management kojem plaćaju 180.000 kn mjesečno. Na početku 2005. g. taj isti management je osumnjićen za gospodarski kriminal. Zloupotrebama je oštetio to poduzeće za gotovo 17.000.000 kuna. 14) Iz nedaleke prošlosti iskopana je sumnjiva prodaja hotela Alan po trostruko umanjenoj cijeni. Pokrenuta je istraga protiv nekoliko osoba, ali ne i protiv Slavka Linića, tadašnjeg predsjednika UO Hrvatskog fonda za privatizaciju, bez kojeg te prodaje ne bi bilo. Linić dubrovački hotel Excelsior prodaje Goranu Štroku po cijeni – kako je javno i gnjevno svjedočila tadašnja ministrica turizma Pave Župan-Rusković – trideset puta nižoj od vrijednosti hotela (trideset puta više novca nudio je Štrokov takmac u natječaju). 15) Za kriminal u Ini Vesna Balenović optužuje Linića, a i on je sam u jednoj televizijskoj emisiji priznao da je u Ini kriminala bilo, ali je, opet kao predsjednik Upravnog odbora, radi mira među koalicijskim partnerima krivcima progledao kroz prste. No ni nakon prijava Vesne Balenović ni nakon toga priznanja – istrage nema. 17) Baxter- najveća nesreća hrvatskog zdravstva u kojoj ju u samo jednom tjednu u listopadu 2001. godine 23 ljudi umrlo u nekoliko hrvatskih centara za dijalizu zbog neispravnih Baxterovih filtara. Ministrica Stavljenić podnosi ostavku. 18)Afera nagibni vlakovi - bez javnog natječaja kupljeni su vrlo skupi nagibni vlakovi pod prozirnim objašnjenjem: \"Putovat ćemo do Splita\" međutim pokazalo se da je pruga nesigurna, jer su drugovi navodno \"zaboravili\" da su tu prugu njihovi drugovi \"antifašisti\" barem svaki mjesec za vrijeme četiri godine rata barem dvaput mjesečno minirali. 16)Veleizdaja koju je drug Račan učinio izdvajanjem hrvatskog pomorskog teritorija iz države Hrvatske pripajanjem toga teritorija drugoj državi, Sloveniji. Racan na dar Sloveniji daje 160 cetvornih km morskog teritorija, de facto joj daje još tzv. dimnjak, koridor širine 3,4 km i dužine 10 km kao izlaz na otvoreno more. Privid zadržavanja granicne crte s Italijom riješen je bastardnim \"bermudskim trokutom\", dijelom mora koje bi na papiru pripadalo RH, premda medunarodno pravo ne priznaje suverenitet kad nema izravnog doticaja s kopnom. Racan se na konferenciji za novinare 25. srpnja 2001. pokušao opravdati govoreci da je \"sporazum u hrvatskom strateškom interesu i stoga Vlada iza njega čvrsto stoji\". 19) Po dolasku Račana i drugova na vlast prvi zadatak je bio, Bljesak i Oluju staviti pod nadležnost Haaga. To je i učinjeno prihvaćanjem Deklaracije o suradnji sa Haagom. Predsjednik Tuđman, odnosno tadašnja vlada, jasno je stavio do znanja da Haag nema nadležnost nad operacijama Bljesak i Oluja, pa prema tome Gotovina i nije mogao otići u Haag niti kao osumnjičenik. No, drugovi ne bi bili to što jesu pa su bez ikakvog racionalnog razloga donijeli sramotnu Deklaraciju. Nakon toga ispraznili su državne arhive sa vojnim tajnama, transkriptima i dr. dokumentima i progon naših generala mogao je početi. Uz te skandale, afere i izdaje moglo bi se još štošta nadodati, a pogotovo ako bi aferama smatrali ono što SDP-ovci pripisuju HDZ-ovcima.(Verona, Imostroj, KIM i sl.) Danas tim SDP-om drmaju isti ljudi, uz naravno kozmetičke promjene za naivne. Ti isti ljudi prije samo par godina oštetili su proračun RH za više milijardi kuna, darovali krvavo stečeni hrvatski teritorij i izdali hrvatske nacionalne interese, a njihovi glasači to ignoriraju. Zašto?

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:30h Falconer je napisao/la: Od Tuđmanove \'izolacije\' do košmara u zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi! “Predsjednik Franjo Tuđman je vodio politiku izolacije tijekom mračnih devedesetih! Sada smo se otvorili Europi i svijetu! Vrijeme je za detuđmanizaciju!”– urlala jee fašistička ljevica Hrvatske prilikom opisa vrjemena vladavine tog posljednjeg hrvatskog vladara. Koliko god to bilo apsurdno i za nepovjerovati, sve izgovoreno je točno. Toliko točno da točnije ne može biti i ovim putem se zahvaljujem svima koji su te riječi izrekli jer su uvelike pomogli u biranju pravih riječi pri opisu tog dostojanstvenog vrjemena. Naime, ne može se zataškati, a bilo bi i nepošteno reći da predsjednik dr.Franjo Tuđman nije vodio politiku izolacije, jer jest. Bilo bi nepravedno prešutjeti činjenicu da je to bilo mračno razdoblje,a bilo je.No, postavlja se logično pitanje što je bila ta izolacija? Što je to bio taj famozni mrak? Možda apsolutna dominacija medijima? Ili možda premlaćivanja i ubojstva novinara? Javno političko jednoumlje? Zabrana održavanja domoljubnih koncerata? Pljuvanje po Crkvi kao u vrijeme Titovog totalitarističkog apsolutizma? Nazivanje vlastite vojske agresorskom gdje ona to bila nije? Je li možda taj mrak podizanje spomenika četničkim krvnicima (kojeg financira Vlada s milijun i šesto kuna, dok se za izgradnju spomenika braniteljima u Kninu traže kojekakvi donatori)? Ne znam, teško je dati prave odgovore. Kao što ste primijetili, namjerno sam postavljao pitanja koja preispituju sadašnjicu. Ako je taj mrak srbočetnička agresija, a bio je, onda je predsjednik Tuđman napravio nešto sasvim suprotno, rastjerao ju je i omogućio svjetlu da se nadvije Hrvatskom. No naravno, mrak je bio onima koji su se skrivali po podrumima diljem Švedske, dok su naši branitelji ginuli za domovinu u kojoj danas, ti isti podrumaši, pljuju po njima i stvaraju od njih građane drugog reda.U turbulentnosti devedesetih bila puno je veća sloboda medija, iako je bio rat. Prisluškivati je bilo nužno raditi zbog nacionalne sigurnosti. Primjerice, preslušavana je, među malom nekolicinom drugih, novinarka Jasna Babić koja je 1992. – 1993.godine boravila nekoliko puta u Beogradu i sastajala se sa zloglasnom četničkom organizacijom Labrador.Nije li to dovoljan razlog za prisluškavanje? Ako je ta izolacija čuvanje istinskih vrijednosti i neovisnosti stvorene u krvi, onda mi je jasno što su mislili oni koji su govorili o mraku i izolaciji. Možda je taj mrak i izolacija otpor i blistava pobjeda nad srpskim fašistima, kad se hrvatski narod po prvi puta zajedno borio protiv vanjskog neprijatelja? Ili možda zabrana izlazaka ljudima iz kuće? Neka hrvatska inkvizicija? Možda izgradnja oko 100 000 kuća povratnicima (velikom broju među njima pobunjenim Srbima i aboliranim zločincima). Izvoz jednak uvozu? Manja nelikvidnost nego li je to danas? Manje zaduživanje? Stvarno nemam pojma! Nažalost, dio gore navedenog je naša svakodnevnica, na koju se polako navikavamo živjeti, jer danas je sve “normalno”, jer vlada doba moralnog relativizma i intelektualnog deficita. Znači, izolacija je nešto sasvim drugo i nije bila samo stvar politike, kao što se navodi, nego je to bila izolacija političko - ekonomskog karaktera. Kasnije ću i reći zašto. Već, ubrzo nakon proglašavanja hrvatske neovisnosti se pokušalo Hrvatsku “otvoriti” ka Europi i svijetu, odnosno osloboditi Hrvatsku od izolacije, no na putu je bio predsjednik Franjo Tuđman, taj, njima mrski, radikalni zanesenjak uspravnog hoda koji je usput bio istinski zaljubljen u Hrvatsku bez fige i koji je po svojoj političkoj specifičnosti i općenitosti, gotovo magnetski, spajao sve Hrvate; domovinske s onim izvandomovinskima i obrnuto. Ta zaljubljenost je garantirala bezrezervnu žrtvu u branjenju i zadnjeg milimetra teritorija i vlasti nad gospodarstvom republike – da su današnji političari imali zadatak rješavanje mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja odavno bi Vukovar bio najsjajniji dragulj u velikosrpskoj kruni i za time ne bi ni žalili – teško da se u sebi ne bi i radovali. Poznato je da je masonska mašinerija još 1994. pokušala srušiti tadašnjeg predsjednika pučem Mesić – Manolić i time, već tada, napraviti svoj svjetsko – vazalni poredak, a Mesića su isticala kao idealnog predsjednika. Nije im uspjelo, no za šest godina jest. Na nešto demokratskiji način, isti puč se dogodio kad je 3.siječnja 2000. šestvampirska koalicija zasjela na leđa Hrvatske i uspostavila svoj svjetsko – vazalni poredak. Da se zna, još je 1998. godine Madeleine Albright u Washingtonu primila tadašnju “petorku” i obećala im sigurnu pobjedu. Kako to da je gospođa Albright (čiji je otac reka da nije Čehoslovak, da bi najviše volio da je Srbin) bila toliko sigurna u pobjedu petorke dvije godine prije izbora, nije teško zaključiti. Scenarij je pisan puno ranije. Masonski meštri iz svojih centara moći su počeli izbavljivati Hrvatsku iz izolacije financiranjem domaćih kvislinških formacija u obliku nevladinih udruga - danas ne dobivaju toliko inozemnog novca jer su valjda, po procjeni svojih stvarnih vladara, te krvopije iz hrvatskog trupla ispile gotovo svo domoljublje – danas su iste nijeme i nema ih nigdje gdje bi trebali biti. Naime, udruga GONG se nije, nit najmanje, oglasila na aferu umješanosti tajnih službi prilikom predsjedničkih izbora u korist aktualnog predsjednika, koje su instrumentarij savjetnika bivšeg predsjednika Saše Perkovića i trebale bi se baviti vanjskim, a ne unutarnjim pitanjima. Iz tog se vidi da je uloga nevladinih udruga bila nešto sasvim drugo, a to jest konstantno potkopavanje hrvatskog suvereniteta, difamacija svetog Domovinskog rata i oskvrnjavanje lika i djela dr.Franje Tuđmana – uvijek je bolje imati domaćeg izdajicu no li vanjskog neprijatelja – te su tu taktiku preuzele i te despotske poturice. Njihove podaničke predsjedničke kandidate podržavaju i dobar dio estradne elite, te tako stvaraju sliku da su moderne i urbane kozmopolite što mladi afirmativno dočekuju, a ustvari su lažni proroci, odnosno panegiričari nekih minulih vrjemena. Pred tim istim mladima ti isti estradni revači sebe predstavljaju revolucionarima, dok danas oni koji, po svojim porukama, jesu revolucionari, stigmatizirani su kao zatucani konzervativci. Jadna je i revolucija podržati onog za kojeg se unaprijed zna da će biti pobjednik. Nisu oni ništa nego li medijski balvan – revolucionari. Domaći masonski reklamatori uspjeli su hrvatskog čovjeka učiniti zombijem koji nerazmišljajući zaokružuje medijski- mantrično promoviran redni broj na glasačkom listiću, koliko god to bilo pogubno po njega samog, a najjadnije od svega toga je to što običan puk za svoje sluganstvo i jad ne krivi svoje stvarne gospodare, već im je uvijek kriva vlastita država, domaći političari, domaće institucije (koje uvijek rade svoj posao), Crkva, Hercegovci, kamenjarci, dotepenci, ognjištari itd. Dan danas do pognutih lubanja tog dijela hrvatskog razularenog puka nije došla ona jednostavna činjenica da je za vrijeme dr. Franje Tuđmana standard bio isti ili nešto bolji nego danas, da se ponosno živjelo u zajedništvu, da smo se veselili svakodnevnici. U današnje vrijeme negacijska retorika u smjeru devedesetih, koje su bile hrvatski klimaks u svakom pogledu, je postala popularna konvencija, a ne stvar nečijeg osobnog uvjerenja, te ju je teško promijeniti. Jedini razlog korištenja, od domaćih udbaških izdajica i modernih biznismena, termina izolacije jest taj, što je predsjednik Tuđman vodio politiku izolacije koja će domaći kapital čvrsto držati unutar granica Republike Hrvatske - prodan je samo dio Telekoma i nekoliko manjih banaka - a domaći vazali nisu imali od tog profita, jer im on to nije omogućavao. Nije dopuštao da njegov narod, ta nesretna stoka sitnog zuba, postane roblje stranih bankarskih magnata koji svojim kreditima i kamatama trpaju Hrvate i Hrvatice u zatvorske sobe čije su rešetke postavljene na labilne granice naše ispaćene državice, a istovrjemeno bespoštedno obogaćuje sebe i samo sebe. Nije dopuštao da Hrvatska bude u situaciji današnjeg Islanda. To se sve obistinilo od 2000. godine pa do danas. Hrvatska je postala najpovoljniji štand na europskoj tržnici, a domaći političari su samo moderni biznismeni koji kao posrednici dobivaju poštenu naknadu zbog toga što vode politiku koja omogućuje taj lopovluk. Ti trgovci su kadri prodati i više nego svoje dostojanstvo za nekoliko judinih škuda. Mnogi su radosno mislili, da će od 2000. naovamo Europa biti na pladnju, pošto više nema one Tuđmanove “nazadnjačke” politike izolacije. A sada, jedanaest godina kasnije, ta je radosna misao postala san, san postao košmar, a košmar se pretvorio u bol, tugu i neimaštinu, a i dalje smo u svojoj zapadnobalkanskoj zatvorskoj sobi. Zaključak je samo jedan. Politika izolacije je stvarno postojala i jedino je značila izoliranje vlastitog kapitala od stranih lopova (čitaj: judeomasonskih lobija) i domaćih biznismena – izdajnika, a danas, kad Hrvatskom vlada europejizirana politika otvorenosti, kad ubiremo gorke plodove njene uspostave, dug je veći no ikada, a nezaposlenost proporcionalno raste te dostiže alarmantne brojke, pučke kuhinje zamjenile su zajedničke obiteljske domjenke, kontejneri su postali lokalni marketi, dok je Sabor istovrjemeno sve deblji. Doći će ubrzo vrijeme, kad će hrvatski narod vapiti za novim Tuđmanom i novom politikom izolacije, koja je trajala gotovo jedanaest godina. Ona je počela na tribini Društva književnika Hrvatske 28. veljače 1989. godine, kada je kao tadašnji disident održao svoj prvi javni govor u svezi s položajem Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji, pa do njegova polegnuća u živu hrvatsku povijest 10.12.1999. godine. Do tada, živi bili pa vidili!

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:26h Falconer je napisao/la: Politika od 2000.e naovamo ,politika detuđmanizacije ,politika Mesića ,Račana i Sanadera je postigla ove reultate : - rasprodaja i pljačka najvrjednih firmi (tek nakon 2000.e se prodaje ono najvrijednije - Za vrijememe 90-ih od \"obiteljskog srebra\" prodana je samo trećina telekoma uz pokoju banku) - skretanje na \"Zapadni Balkan\"(West Balkan) ,jer za svo vrijeme 90-ih ,a do Zagrebačkog summita bili smo \"Jugoistočna Europa\" (SEE) - izjednačavnje s agresorom u ratu (\"Oluja udruženi zločinački pothvat\") - bespoštedno zaduživanje - Tuđman nam je ostavio oko 7.5 milijardi eura duga, danas, samo 10 godina nakon njega taj dug iznosi oko 40 milijardi eura - nestanak političkih elita koje su bile sposobne obraniti zemlju ,ostvariti njeno međunarodno priznanje ,ustrojiti vojsku koja se može suočiti i s najjačima u Europi - i nastajanje upravljačkih elita koje služe interesima svojih EU šefova - zamjena \"pomirbe Hrvata\" s raspravama o \"Ustašama i Partizanima\" ,90-ih se ni izbliza nije ovoliko pričalo o tome gdje je kome did ili ćaća bio 1941.e - zamjena ponosa s podaništvom - beskonačne blokade na putu za EU (Gotovina ,topnički dnevnici ,Piranski zaljev...itd - a u EU su istovremeno ulazile države koje su po mnogim stvarima i godinama iza nas) Tko ovu istinu ne voli čuti sada može napasti ili mene osobno ili koga ili što već želi. Ali nitko ne može osporiti da su se sve ove grde stvari događale od 2000.e naovamo. No tko želi nek pokuša.

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:25h hart je napisao/la: Čak i onaj šugavi Račan pa i Pupovac odali priznanje pok.Franji a ovi pacovski tvorovi još uvijek ne vide dalje od svog nosa.Evo što su izjavili: Milorad Pupovac: Izgarao je za nacionalnene interese do posljednjeg trenutka i do posljednjih snaga predano radio i izgarao za hrvatske državne i nacionalne interese. Snagom svoje ličnosti i autoritetom predsjednika države. Ivica Račan: Na nama je da očuvamo njegov trajan doprinos. Svi smo mi izgubili predsjednika Republike. Dr. Tuđman je obilježio noviju hrvatsku povijest i njegov doprinos stvaranju Hrvatske ostat će trajna vrijednost. Na nama je da to sačuvamo.

Vrijedno ponoviti. 12.11.2010. u 18:25h Falconer je napisao/la: Laži o Franji Tuđmanu Po principu - sto puta ponovljena laž postaje istina - a pod utjecajem sramotne politike \"detuđmanizacije\" u našem društvu i javnosti često se mogu čuti laži, izmišljotine, falsifikati..... kojima se želi demonizirati lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika. Evo nekoliko najčešćih izmišljotina koje se pripisuju Franji Tuđmanu, a koje s njim veze nemaju : 1) \"Projekt Tuđmanovih 200 najbogatijih obitelji\" - Franjo Tuđman, nikada, nigdje, ni pred kim nije spominjao nikakvih 200 odabranih obitelji, a kamo li da mu je to bio nekakav projekt. 2) \"NDH-a je bila želja hrvatskog naroda\" - često se može čuti da je Tuđman ovakvom izjavom, na jednom Saboru HDZ-a slavio NDH-a, ali tako nešto Tuđman nije nikada izrekao. Tuđman je rekao da je - NDH-a bila izraz želje hrvatskog naroda za samostalnošću i odgovornošću, a u istoj toj rečenici je NDH-a opisao kao \"kvinslišku tvorevinu i fašistički zločin\" - ali to se nekako \"zaboravlja\" spomenuti . 3) \"Sretan sam da mi žena nije Židovka ni Srpkinja\" – To je rečeno u šali iz razloga što su Paveliću prigovarali da mu je žena Židovka, a Titu da mu je žena Srpkinja! 4)\" Prodao Vukovar\" - jedna od degutantnijih izmišljotina. Ako je prodao, što je dobio u zamjenu? I kako to da je Vukovar ipak danas u Hrvatskoj? Hrvatska u to vrijeme nije imala ni vojsku, ni naoružanje, a nedugo nakon početka agresije, nametnut nam je UN embargo na uvoz oružja, imali smo stotine kilometara drugih frontova, nismo imali nikakvu podršku iz MZ... - u takvim uvjetima je vrlo teško ostvarivati vojne pobjede 5) \"Prodao Posavinu\" - ista stvar kao i Vukovar ,grozni uvjeti -a s druge strane Srbi su u tom djelu BiH išli na sve ili ništa.Morali su se spojiti sa drugim djelom na kojem žive Srbi. Da se Tuđman još duže zadržao u Posavini samo bi još više žrtava bilo. U ratovima se ne pobjeđuje uvijek - neke bitke se i gube. 6) \"Dijelio BiH\" - Tuđman sigurno nije sa Miloševićem ništa mogao dogovoriti, jer za dogovor trebaju barem dvije podjednako snažne strane. A Hrvatska i Srbija u to vrijeme to nisu bile. U takvim uvjetima može biti samo ucjena, pregovora, prijetnji (a toga je i bilo) Tuđman se ponašao najbolje kako je mogao, jer BiH su tada djelili svi koji su mogli i međunarodna zajednica i Bošnjaci i Srbi i Hrvati.Preko Hrvatske je u BiH stizala pomoć i naoružanje, brinuli smo o Bošnjačkim izbjeglicama, drugi dan nakon proglašenja BiH nezavisnosti - Hrvatska je priznala BiH. 7) \"Za vrijeme Tuđmana bili smo međunarodno izolirani\" - Gotovo desetljeće nakon Tuđmana nismo ni EU ,a tek smo odnedavno u NATO-u, prijetnje i ucjene iz te MZ se samo gomilaju, ZERP kojeg je proglasio svatko tko je htio - mi nismo smjeli, predlažu se kojekakvi savezi na razini ex Jugoslavije, gurnuti smo na \"Zapadni Balkan\"...a neki i danas tvrde da smo 90-ih bili međunarodno izolirani. Pa po čemu to? Koja je razlika između onda i danas? 8) \"Dopustio pljačku Hrvatske\" - Hrvatsku je više nego išta osiromašila - inflacija ,gubitak tržišta, gašenje gospodarstva, rat, okupacija trećine teritorija, propuštanje pozicioniranja na globalnoj tržišnoj utamici - to se ne spominje, jer s tim se ne može napadati Tuđmana . Da je bilo pljačke, muljaže, kojekakvih igrica - nema sumnje. Pa to je bila ekipa odgojena u jugoslavenskom \"Snađi se druže\" duhu - od takvih se ništa bolje nije moglo ni očekivati - ali to definitivno nije najviše utjecalo na uništavanje gospodarstva. Ali se zato ta pljačka najčešće spominje - jer nije važno iznjeti istinu i točno opisati cijelu situaciju - nego je važno ocrniti političkog protivnika. Tu se može dodati i još jedna laž koja se zna spomenuti - 9.)\"Tuđman i njegova obitelj je pljačkala Hrvatsku\" - Ankica Lepej je na njihovom računu pronašla nekakvih 200 000 dem (što i nije baš nekakvo basnoslovno bogatstvo), kćer Nevenka Tuđman je nedavno treći put slobođena optužbi za namještanje poslova (a radi se o poslu od nekih pola milijuna kuna), unuk Dejan Košutić je imao Kaptol banku - ali banku koja je jedina u Hrvatskoj ugašena odlukom, bez skandala, uz namirenje svih potraživanja.

Vrijedno ponoviti. 04.11.2010. u 16:15h Houston** je napisao/la: ZAR JE NAS HRVATSKI NAROD TOLIKO PROKLET DA ZABORAVLJA TMURNU PROSLOST IZ KOJE BI SE TREBALA RODITI SVIJETLIJA BUDUCNOST Vele da je povijest uciteljica zivota. Nu, sudeci po onome sto se tijekomm dugih stoljeca dogadjalo i dogadja u Svijetu, ta poslovica je istinita, za neke narode vise, za neke manje, a za neke narode, kao sto je nas Hrvatski, izgleda da je podpuno nepoznata. Gledajuci ono sto se danas dogadja u Hrvatskoj, svaki od nas mora se upitati jesmo li mi Hrvati uistinu najnesretniji narod na Svijetu, jer kako drukcije odgonetnuti da jedan narod koji je stoljecima vodio krvave borbe protiv raznih okupatora, na toboznjim demokratskim izborima za svoje vodstvo bira one koji mu otvoreno rade o glavi? Ipak odgovor na sve to je podpuno jasan. Potrebno nam je samo povrsno pogledati u nasu tmurnu proslost da bismo dosli do spoznaje da je \"NAS HRVATSKI NAROD\" uvijek svoju slobodu, a cesto i svoj nacionalni identitet gubio, ne radi borbene nadmoci stranoga okupatora, nego zato sto je, uz velik broj \"DOMOLJUBNIH VITEZOVA\", u svojim njedrima odgajao i dobar broj podmuklih izdajnika, gmizavaca i cankoliza koji su uvijek bili spremni sluziti svakome tko im pokloni vecu saku Judinih sekela. Svakako, svi narodi svijeta imali su i imaju svoje izdajnike, ali u uzporedbi, izgleda da smo mi Hrvati daleko “bogatiji” ne samo s obicnim cankolizima, nego i s onim najgorim, odnarodjenim tipovima koji u sluzbi tudjina isvrsise najgrozniji genocid nad svojim \"Hrvatskim Narodom\" Kroz svoju dugu povijest, a posebno poslije bitke na Gvozdu 1097., imali smo raznih tudjinskih slugana: Madzarona, Poturica, Germanofila, Talijanasa, i, na koncu, Jugoslavena. Svi oni omastise svoje izdajnicke ruke krvlju svoga naroda, ali, svi zlocini tih Madzarskih, Turskih, Germanskih i Talijanskih slugu zajedno, neznatni su u uzporedbi s zlocinima ovih zadnjih. Iako je predsjednik toga jugoslaventva bilo velikosrbstvo, Hrvatski su izdajnici, a ne srbi, bili inicijatori i animatori te za nas narod najpogubnije i najkrvavije ideologije koja je u svoje sotonsko kolo ukljucila sav onaj najgori olos iz taloga “Balkanskog bureta”. Odmah po zavrsetku Prvoga svjetskog rata, a poslije tkzv. ujedinjenja, ova banditska organizacija u sprezi s već postojećim četnićkim organizacijama u Hrvatskoj, počima s pljačkom, progonima i umorstvima nevinih Hrvatskih gradjana. Sve vodece licnosti te kriminalne organizacije vecinom su odnarodjeni, obrazovani anacionalni tipovi, te obicni pokvarenjaci, sverceri, komite i ubojice Medju njima najiztaknutiji je dr. Grga Budimir Andjelinović, djed poznate Jugoslavenke Vesne Pusic, koja svojim antihrvatskim istupima jasno dokazuje da je vjerna unuka svoga, po zlu poznatog, djeda koji se “proslavio” umorstvom i ranajvanjem Hrvatskih vojnika na Jelacićevom Trgu 5. prosinca 1918. poslije cega se po Beogradu hvalio da je ponosan na svoje krvave ruke. Ovaj izrod, rođen na Hvaru 1886., vec 1915. suradjuje s protuhrvatskim velikosrbskim grupacijama u Hrvatskoj, pa tako na “Vidovdan” u cetnickom zaristu, u selu Kosovo pokraj Knina gdje su lokalni Vlasi, koji su se smatrali Srbima, slavili 526. godisnjicu kosovske bitke, drzi vatrene prosrpske govore (koliko mi je poznato Srbi su jedini narod koji slavi svoj poraz). Za vrijeme Drugog svjetskog rata, suradnik je i prisni prijatelj Nike Novakovica “Longa”, te zajedno s njime kupi potpise po prosrpskim selima u Dalmaciji za peticiju kojom oni traze da fasisticka Italija anektira sve “srpske” zemlje , a tijekom rata konfidant je i glavni savjetnik cetnickogkog vojvode, popa Momcila Djujica Tijekom rata, krvavog Grgu nasljedjuju njegovi jos krvaviji ucenici koje bude isto tako u ime jugoslavenstva, bez obzira je li ono bilo crno ili crveno, pociniti najgroznije zlocine nad svojim narodom. Medju njima uz J. B. Tita, V. Bakarica, Jakova Blazevica, najvisa mjesta na ljestvici izdajnika zlocinaca pripadaju kriminalcima i masovnim ubojicama poput Veceslava Holjevca, Ivana Krajacica “Steve”, Josipa Manolica, Josipa Boljkovca i mnogih drugih. Kao ni izdajnik Grga Andjelinovic, nijedan od ovih razbojnika nikada nije odgovarao za zlocine koje je ili naredjivao ili, u najvise sluèajeva, pocinio svojom rukom. Dapace, umjesto da se svaki njihov spomen baci na smetliste povijesnog zaborava, umjesto da se za njihove zlocine izpricaju Hrvatskom narodu, njihovi sinovi i kceri, unuke i unuci koji su trenutaèno na vlasti, njihovim krvnickim imenima krase Hrvatske trgove, ulice i ustanove. Tako na primjer uz Trg sumskog “marsala”, usred Zagreba imamo i “Aveniju Veceslava Holjevca” koji je “zasluzan” jer se kao partizanski zlikovac u tijeku rata, presvucen u odoru Hrvatskog vojnika, nocu uvukao u bolnicu u Karlovcu i svojom krvnickom rukom poklao desetke tesko ranjenih hrvatskih vojnika. Glede ovoga sto se od 2000. g. dogadja u Hrvatskoj, moramo biti na cistu da smo najvise krivi sami mi, jer smo jos jednom povjerovali njihovim toboznjim obracenicima pritom zaboravljajuci da vuk dlaku mijenja, a cud nikada. Zaboravili smo takodjer da kad je za Hrvatsku trebalo voditi bitke, tu su bili Hrvati. ZABORAVILI STE TAKODJER KADA JE ZA HRVATSKU TREBALO VODITI BITKE, TU SU BILI HRVATSKI ZIVOTI, HRVATSKI SINOVI I KCERI, A KADA JE U HRVATSKOJ TREBALO PREUZETI VLAST, TU SU BILI ONI, \"IZDAJICE HRVATSKOG NARODA\" NA KRAJU, AKO IZ SVEGA OVOGA STO SE DOGADJALO I JOS SE UVIJEK DOGADJA, NE IZVUCEMO NEKU POUKU, BUDIMO SIGURNI DA NAM SE POVIJEST UVIJEK BUDE PONAVLJALA

liječi se xxx41 il legni u grob sa PARTIZANSKIM GENERALOM.........

Vrijedno ponoviti. 26.09.2010. u 18:56h c@najisraM je napisao/la: CITIRAM: \"Činjenica je da su Hrvati u BiH glasovali na referendumu ZA samostalnost BiH zahvaljujući predsjedniku Tuđmanu i Gojku Šušku. Isto je tako činjenica da je Hrvatska među prvima priznala BiH, moždada sat dva iza SAD-a. Činjenica je da je Hrvatska prva otvorila veleposlanstvo u još blokiranom Sarajevu i da je to veleposlanstvo otvorio sam predsjednik Tuđman kao prvi strani predsjednik u službenom posjetu BiH. Građani Sarajeva su ga s oduševljenjem pozrdavljali dok je šetao gradom. Snimila je to i sarajevska televizija, bila je \"probijena blokada Sarajeva\". Zar i tamo postoji cenzura pa današnjim naraštajima ne pokazuju oduševljenje raje predsjednikom Tuđmanom. Činjenica je da je Hrvatska primila najveći broj izbjeglica (iz BiH pored svojih iz Hrvatske) u svijetu po glavi stanovnika. Činjenica je da se je u Hrvatskoj organiziralo školstvo za Muslimansku djecu iz BiH. Činjenica je da se u Hrvatskoj osnovale i uvježbavale neke oružane postrojbe A BiH, činjenica je da je ta A BiH naoružavana uz pomoć Hrvatske ili preko Hrvatske. Činjenica je da su se ranjenici Muslimani liječili u hrvatskim bolnicama, čak i u vrijeme Muslimansko-hrvatskog sukoba. Činjenica je da je Hrvatska slala humanitranu pomoć u BiH čak i u vrijeme dok su muđahedini radili pokolje nad Hrvatima, činjenica je da je Tuđman dva puta odbio Izetbegovićevu ponudu da se zap. Hercegovina izdvoji iz BiH (svjedci H.Silajđić i M.Granić). Činjenica je da su Hrvati prvi pružili otpor srpskoj agresiji, bili su naoružani iz Hrvatske, dok su neki naivno/zlonamjerno govorili \"to nije naš rat\", činjenica je da su nakon Splitskog sporazuma hrvatske snage oslobodile cijelu zap. Hercegovinu, činjenica je da su hrvatske snage nakon Oluje spriječile još jedan genocid nad Muslimanima u Bihaću. Činjenica je da su neki državljani RH u tom oslobađanju BiH poginuli, a neki postali invalidi, činjenica je da je Hrvatska nakon Oluje naoružala 5. korpus A BiH i nahranila izgladnjele ljude u Bihačkoj krajini, činjenica je da su hrvatske snage na čelu s generalom Gotovinom sudjelovale u oslobađanju okupiranih područja BiH do 20-tak km od B.LUke i tako završile rat Ima još puno činjenica koje tu nisu navedene, zbog kojih bi vlast u BiH, da je poštena i iskrena, ustanovila praznik DAN BiH-ZAHVALNOSTI HRVATSKOJ.\"

Vrijedno ponovoti. Izravno.com Nakon Tuđmana hrvatskom su politikom upravljale inozemne obavještajne službe Nakon odlaska Franje Tuđmana Hrvatska se našla u prijelomnom stanju. Uobičajeni svjetski manipulatori nisu smjeli propustiti priliku jer nastavljanje Tuđmanovog oslobođenja Hrvatske u međunarodnim okvirima u \"balkanske\" odnosee unosi crtu neizvjesnosti ili čak prijeti poteškoćama u \"kontroliranju\" događaja. Ne zaboravimo, prethodnica tj priprema okolnosti za sve o čemu je ovdje riječ u to je vrijeme bila u mandatu Soroseva \"Otvorenog društva\" i brojnih drugih \'ne-vladinih\' udrženja. Građanska a ne nacionalna država, pojedinac a ne zajednica, atomizacija umjesto zajedništva bili su početni čimbenici s kojima se pripremao teren u javnosti za sve što je trebalo uslijediti. Kako je dakle \"veliki Meštar\" osigurao dolazak osobe na čelo HDZ-a koja velikim igračima i globalnim interesima ne će praviti probleme u budućnosti? Nakon smrti predsjednika Tuđmana, pitanje njegova nasljednika bilo je mnogo važnije međunarodnim političkim interesima nego što im je bilo važno unutrašnje-političko pitanje. HDZ je bio ono što se zvalo \'ognjištarskom strankom\' te se moglo pretpostavljati da promjena na vrhu ne će dovesti do okretanja stranačke politike naglavačke. Globalnim interesima se od pojave nekog sličnog Tuđmanu tj nekoga tko je bio spreman voditi politiku hrvatskih interesa (a ne njemačkih, britanskih, europskih), okretao želudac. Objašnjava li ovo zašto se stranačka politika \'okrenula naglavačke\'? Po smrti predsjednika Tuđmana sve moguće strane službe otpočele su operacije kojima je cilj bio dovesti na bitna mjesta ljude sklone \'suradnji\'. Na čelu svih njih bile su SAD i Velika Britanija. Ovaj dvojac ili ako ih obično zovu \'dva brata\' ozbiljno su prionuli poslu ... U to vrijeme američki veleposlanik u Hrvatskoj bio je William Montgomery. Sjedinjenim Američkim Državama zadaća izabiranja među hrvatskim političarima, u potrazi za najboljim kandidatom tj onim koji im ne će praviti poteškoće prevelikom samostalnošću, nije bio osobit problem. Montgomery je početkom 2000 imao susrete s osam ljudi iz samog vrha HDZ-a (Valentić, Granić, Hebrang, Sanader te još četvoricom) i postavio im sasvim jasna pitanja: Jeste li spremni udaljiti se od hrvatske dijaspore? Jeste li spremni napustiti Hrvate u Bosni? Jeste li spremn koalirati sa strankom hrvatskih Srba? Na ova pitanja gotovo svi su ispitanici odgovarali niječno. Nikica Valentić je, sjeća se jedan suvremenik, rekao veleposlaniku Montgomeryju \'da mu ne pada na pamet visjeti naglavačke sa svjetiljke na Jelačićevom trgu\' što je ovaj doživio kao dobru šalu. Od svih \'anketiranih\' političara samo se jedan jedini složio sa svim pitanjima-sugestijama. Ostalo je povijest. Nakon ovoga, potpora američke politike i službi Ivi Sanaderu do samih stranačkih izbora postala je neupitna i svakodnevna. Poplava SMS poruka pred same izbore je prema riječima upućenih također koordinirana američkim sredstvima komunikacija. U predvečerje izbora Sanader je s Božom Biškupićem bio u posjetu tzv ne-vladinoj organizaciji International Republican Institute (za kojeg čak i na Wikipediji piše da ga financira američka vlada!) kada je dobio konačni \'briefing\' glede neposredne budućnosti. U mandatu ove institucije je \'interpretacija slobode u svijetu\' a što se pod time misli možda najbolje govore hrvatska stvarnost u kojoj ovaj isti Biškupić, ali sada s položaja ministra, novcem hrvatskih poreznih obveznika tiska velikosrpsku promidžbu. Kad se dođe do ovakvih informacija postaje jasno gotovo sve što se u Hrvatskoj dogodilo u proteklom desetljeću. Cjelokupna politika HDZ-a tj. Ive Sanadera svodi se na klijentelizam najvišeg ranga: radi što se od tebe očekuje i dobit ćeš sve što želiš. Što se od njega očekivalo Sanader je odlično pokazao. Uključivanje Srba u hrvatsku politiku bez obzira na što je tko od njih radio 1990-1995 i najnovije; stvaranje vijeća srpskih općina u Slavoniji, sve je to izravna posljedica Sanaderova dogovora s Montgomerryjem i američke potpore bez obzira na sve. To onda objašnjava i Sanaderovu beskrajnu nadutost i sigurnost jer je znao da dok Washington bude zadovoljan, sva njegova taština imat će prostora za bujanje. Na kraju, nemajući mjere zaglavio je ne snalazeći se više u tome kojeg služi cara. Je li u pitanju Hypo banka i ogroman tajni račun na koji su naišle obavještajne služne Njemačke (za kojeg se pokazalo da je Sanaderov) u istragama puteva novca kojim se financiraju teroristi ili je pak Njemačkoj dojadilo raditi s čovjekom koji se nije mogao odlučiti sjedi li mu gazda u Berlinu ili u Washingtonu tek poznato je: Sanader je nestao po nalogu Angele Merkel. Nema dakle dvojbe u jednome: svi tajanstveni obrati HDZ-ove politike posljedica su Sanaderova častohleplja i apsolutnog nedostatka bilo kakvih moralnih vrijednosti koji su došli do izražaja kroz provođenje stranih interesa. Sanader je zapravo bio američki čovjek poput srednjeameričkih generala, guatemalskih pukovnika i slične faune koja je i danas neizbježni dio američke vanjske politike i diplomacije. Hrvati u BiH i Hrvati u svijetu svi su oni pali kao žrtve američkih interesa na Balkanu. Sjećamo li se svi večeri nakon izbora kad se 2003 HDZ varaćao na vlast i kad smo naivno očekivali kako postoji barem mala mogućnost za savez između HDZ-a i HSP-a? Kakve li neopisive naivnosti... Oni koji misle kako je cijelo prvo desetljeće XXI stoljeća prošlo u ozračju posve nehrvatske politike koju je provodila vlada, i više su nego u pravu. Manjak vjerodostojnosti i potpuni manjak logike u provođenju politika, čiji su okvir navedena Montgomerryjeva pitanja, nadoknađivao se viškom prijeteće drskosti Ive Sanadera. I još kratka obavijest o Stipi Mesiću: Šest mjeseci pred predsjedničke izbore u Zagrebu se usidrila američka ne vladina organizacija National Endowment for Democracy. Šest mjeseci radilo se na manipulaciji izborima i to na sličan način kao i u slučaju izbora predsjednika HDZ-a. Jedina razlika bila je u pitanju koje se postavljalo mogućim \'američkim\' kandidatima a koje je glasilo: \"Jeste li se spremni javno odreći politike Franje Tuđmana\"? U ovom je obliku postavljeno Mati Graniću koji je odgovorio niječno. Nakon Vesne Pusić s kojom je NED počeo akciju (no koja se pokazala previše odbojna velikoj većini javnosti) do Mate Granića koji nije bio voljan \'surađivati\' NED je konačno, mjesec dana pred same izbore, počeo akciju u korist Stjepana Mesića. Sve nakon toga je povijest.

Jos samo dio 1991. jer je ostatak svima poznat: 04.01. \"Krajina\" osniva policijske snage 09.01. Borislav Jovic trazi u predsjednistvu predsjednistva naredbu da JNA pocne djelovati u Hrvatskoj: glasovanje zavrsava 4:4 10.01. Radovan Karadic trazi smjenu Bogica Bogicevica, srbina izz BiH koji je glasovao protiv upotrebe sile u predsjednistvu predsjednistva 10.01. nakon smjene predsjednistvo predsjednistva daje dozvolu JNA za vojno djelovanje u Hrvatskoj 24.01. Hrvatska odlucuje da je odluka od 10.01. nelegalna 21.02. Slovenci odlucuju pokretanje proglasenja neovisnosti, a na tu vijest isto radi i Hrvatska 22.02. Pakrac glasuje za ulazak u \"Krajinu\" 26.02. Baranja, Zapadni Srijem i Slavonija glasuju za izlazak iz Hrvatske ako Hrvatska izglasa samostalnost 03.03. JNA je poslana da \"smiri\" situaciju izmedu srpskih seljaka koji su zauzeli policijsku stanicu u Pakracu nakon sto je hrvatska policija osigurala podrucje i ponovno zauzela kontrolu nad policijskom stanicom i gradom. Stogod vam ljudi rekli, ovog dana pocinje hrvatski rat za neovisnost jer je JNA napala hrvatsku policiju. 15.03. Milosevic na televiziji obznanjuje kako Jugoslavija vise ne postoji 17.03. pocinje mobilizacija specijalnih snaga Srbije 31.03. Hrvatska policija pada u zasjedu na Krvavi Uskrs. Josip Jovic prvi daje svoj zivot za neovisnu i samostalnu Republiku Hrvatsku. 02.04. Milan Babic proglasava uniju teritorija kojim vlada u Hrvatskoj sa Srbijom. 02.05. 12 policajaca biva ubijeno i izmasakrirano u Borovom Selu.

Tko je plaćenik DŠ? DŠ alias dr. Nikala A. iz Splita, porijeklom s Hvara. Lik koji je predavao na visokim školama JNA , i koji se sa srpskom agresijom na Hrvatsku stavio na raspolaganje kao suradnik KOSa četničkom agresoru. Danasas na sva usta hvali Vesnu Pusić i njenu obitelj Anđelinović. Nikad se nije pomirio sa uskrslom državom Hrvatskom ,nego još i danas pljuje po forumima na svaki spomen Hrvata i hrvatske države. P.S. DŠ, pozdravljaju te Yugo sinovi Hvara. Vuk,Budo i Danko Anđelinović i poručuju ti da samo nastaviš sa svojom četničko orijunaškom borbom protiv Hrvata !