U krcatom fakultetskom amfieatru, ovacijama studenata dočekana su i ispraćena dvojica zaposlenika zagrebačkog Kineziološkog fakulteta koji su bili članovi stožera trećeplasirane svjetske nogometne reprezentacije.
Nismo izlazili ih hotela
Uz izvanrednog profesora Luku Milanovića i dr. sc. Marina Dadića sudjelovati na panelu trebao je i prof. dr. Saša Janković, liječnik reprezentacije, no bio je spriječen. A riječ je o nositelju Katedre za sportsku medicinu, kojemu je to bilo šesto Svjetsko prvenstvo na kojem je sudjelovao, a na dva (2002. i 2006.) bio je u stručnom stožeru Irana. No i kondicijski treneri reprezentacije ponudili su jako zanimljive stručne sadržaje potaknute pitanjima iz znatiželjnog auditorija. A oni su se doista naradili, o čemu svjedoči i njihov dnevni raspored koji je predočio Marin Dadić:
- To je bio mlin koji vas melje jer smo na utakmicama doživljavali emotivna pražnjenja i nije bilo lako vratiti se u psihološku homeostazu. Za Luku i mene doručak je bio vrlo rano jer smo morali doći ranije u teretanu, gdje bismo s igračima proveli i do tri sata. U prosjeku nam je 18 igrača dolazilo na individualne kondicijske treninge. Nakon toga bi uslijedio sastanak, ručak, odmor od sat vremena pa priprema rekvizita za trening na nogometnom terenu i rad s onima koji trebaju pripremu za trening, a takvih je znalo biti i 20. A nakon nogometnog treninga uslijedio bi opet onaj naš dio individualnih treninga. Nisam ni izišao iz hotela a da to nije bio odlazak na trening ili utakmicu. Ponekad sam se osjećao kao da sam u kasinu u kojem ne znate koje je doba dana, no sve se to kompenziralo velikom uzajamnom tolerancijom i kvalitetnom komunikacijom čiji je ključan faktor bio izbornik Dalić. A on je jako smiren čovjek, ali komunikacijski laserski precizan.
Uz Dalića je jako važan faktor zajedništva i posvećenosti višem cilju bio i kapetan Luka Modrić, što je istaknuo i glavni kondicijski trener Luka Milanović:
- Uz Dalića i Modrića bilo je još karizmatičnih članova našeg sastava, no nitko se od njih nije izdigao iznad naše misije. I zato i nije bilo pretjeranog slavlja nakon nekih važnih pobjeda.
I doista, sve te nabujale emocije očito su znalački stišavali izbornik i kapetan, za kojeg je Dadić, u tom kontekstu, rekao i ovo:
- Nakon pobjede nad Brazilom, jedne od najvećih u povijesti naše reprezentacije, Modrić je poslije večere sjeo u fotelju i gledao utakmicu Argentina - Nizozemska koja je dala našeg sljedećeg suparnika.
A da bi u Dohi sve funkcioniralo valjalo se i dobro pripremiti, za što je bio zadužen glavni kondicijski trener Luka Milanović:
- Kada smo igrali na turniru u Dohi, provjerili smo uvjete koji nas čekaju da bismo znali što od opreme moramo sami ponijeti. Na kraju je HNS, znatno prije SP-a, poslao dva kontejnera opreme i marketinškog materijala.
S obzirom na to da ima iskustvo sa SP-a u Rusiji, kada se reprezentacija naputovala uzduž i poprijeko te goleme zemlje, Milanović je govorio i o logističkim razlikama i njihovu utjecaju na posao kondicijskih trenera.
- Sjajno je što smo sve vrijeme bili u istom hotelu i trenirali u kampu udaljenom pet minuta autobusom. Prvotno izabrani hotel smo promijenili i preuzeli rezervaciju od Šveđana koji se nisu uspjeli plasirati, a to je bio jedan od samo pet hotela koji su na plaži. A u naš kamp u Rusiji, sat vremena vožnje od Sankt Peterburga, znali smo doći u šest ujutro, jer se išlo odmah nakon utakmice, a to je značilo da smo sate sna morali nadoknađivati spavajući danju.
A na svakom velikom natjecanju sati i dani nakon utakmica jako su važni zbog sadržaja za oporavak koje planiraju kondicijski treneri. Dakako, u suradnji s izbornikom. Milanović je o tome rekao:
- Oni koji bi imali veliku minutažu imali su program od 48 sati oporavka, sa sadržajima ovisno o navikama iz klubova. No, koliko će tko trenirati nakon utakmice ovisilo je i o našim procjenama, pri čemu nismo sagledavali samo minutažu nego i nečiji karakter, pa pri donošenju odluka nisu bili važni samo biokemijski parametri već i ono što vidimo i čujemo.
Vlašić je enciklopedija
A vrijedne investicije najvećih europskih klubova sa sobom su donijele i upute klupskih ili osobnih trenera. Kako je funkcionirala suradnja s njima, objasnio je Dadić:
- Mi bismo od svih njih dobili programe za igrače, tako da nekima od njih, sedmorici-osmorici, u tom smislu nismo bili ni potrebni jer su oni prolazili već ustaljene protokole. Primjerice, naš kolega s fakulteta Vlatko Vučetić slao je svakodnevno programe za Luku Modrića i Andreja Kramarića i stvar je bila jednostavna. Osim toga, jedan Nikola Vlašić je ekciklopedija kondicijske pripreme i to smo također uvažavali.
Na pitanje o tome kako da Hrvatska nije imala psihologa, Milanović je odgovorio govoreći o izborniku Daliću.
- Izbornik ima vrhunsku vještinu rada s igračima i komunikacijski je vrlo vješt. Dakako, to je na neki način i stvar navika u određenom sportu, no vjerujem da će se i to polako mijenjati i da će za koju godinu u stožeru biti i sportski psiholog. A zasad ga imaju samo neke reprezentacije.
Među 22 člana Dalićeva stožera bila su četiri doktora znanosti, a jedan od njih je i Milanović čiji nam je otac Dragan, profesor emeritus, kazao da je sretan što ga je sin dostigao pa i nadmašio. No, nije u diplomi sve:
- Još nitko nije postao ekspert u onome što radi samo s fakultetskom diplomom i jako je važno učiti posao i u praksi - kazao je Luka Milanović i pokušao objasniti kako to jedan 20-godišnjak (Gvardiol) i jedan 37-godišnjak (Modrić) jednako psihofizički dobro funkcioniraju.
- Uz dva sata treninga, jako je važno što radite u ona preostala 22 sata u danu. Netko više pazi na san, netko na prehranu, a ja bih rekao da obojica rade jako pametno. Obiteljski život je važan segment Lukine sportske dugovječnosti, a Joško je u svemu vrlo umjeren i čini sve da ostvari svoj puni potencijal.
