Nogomet i drugi profesionalni sportovi obustavljeni su u većem dijelu svijeta zbog pandemije koronavirusa, ali lopta se i dalje kotrlja u Bjelorusiji. Država svjetski poznata kao poprište divovske ofenzive Crvene armije 1944. i kao najveća žrtva černobilske katastrofe 1986., zasvijetlila je na mapi kao jedino mjesto u Europi u kojem nogometna liga nije prekinuta.
Prošlog je vikenda odigrano drugo kolo bjeloruske prve lige, uključujući gradski derbi između FK Minska i Dinama (3:2). Nastavak prvenstva pomogao je bjeloruskome nogometnom savezu da sklopi ugovore s televizijskim kućama u deset država, uključujući Rusiju, Izrael i Indiju.
Navijači širom svijeta koji su ostali bez omiljene zanimacije sretni su što mogu pratiti barem jednu ligu, koliko god neugledna bila. Jedan je sudionik društvenih mreža priznao da je “praćenje forme Dinama iz Bresta i Šahtjora iz Soligorska jasan znak opsjednutosti ovim sportom.” Drugi je predvidio da će “uskoro svi nogometni fanovi imati omiljeni bjeloruski klub.”
Odluku o održavanju nogometne i hokejske lige donio je predsjednik Aleksander Lukašenko, koji je izjavio: - Siguran sam da bismo više stradali od panike nego zbog virusa.
Dugovječni je vladar zacijelo bio ponosan što je dvoboj u Minsku bio jedini nogometni derbi u svijetu i što državno prvenstvo privlači zanimanje igrača u kladionicama. Na vijesti iz inozemstva o zatvaranju granica i obveznoj izolaciji građana, 65-godišnji Lukašenko odgovara da nije zabrinut i da će se građani oduprijeti virusu ako svakodnevno piju votku, rade na polju i idu u saunu od dva do tri puta tjedno!
- Svijet je poludio od koronavirusa. Ta je psihoza osakatila nacionalne ekonomije gotovo svugdje u svijetu - izjavio je političar koji vodi državu neprekidno od 1994.
Lukašenko je prošlog vikenda demonstrirao podršku sportskim aktivnostima nastupivši na utakmici amaterske hokejske lige. Prije nastupa rekao je u TV intervjuu: - Bolje je umrijeti na nogama nego živjeti na koljenima! Usput je ponudio još jedan zdravstveni savjet: Hokejsko je igralište pravi lijek za virus.
Lukašenkovo oslanjanje na sport kao jednu od poluga vladavine nije novog datuma. Prošlog rujna pokrenuo je inicijativu da glavni grad Minsk ugosti Uefin Superkup 2022. Na sastanku s Uefinim predsjednikom Aleksandrom Čeferinom bjeloruski je vođa rekao: - Ako Minsk bude odabran za domaćina, Bjelorusija će dati sve od sebe da organizira tu priredbu na najvišoj razini.
Vođa riskira i svoje zdravlje
Novi koronavirus nekim zaraženima ne donosi nikakve tegobe, dok ga većina preboli s blagim do umjerenim simptomima. Malom postotku, uglavnom starijima od 65 i otprije bolesnima, uzrokuje tešku upalu pluća i ozbiljne probleme s disanjem, koji zahtijevaju dugotrajnu upotrebu respiratora. Budući da je novi koronavirus izvanredno zarazan, broj teških slučajeva prilično je velik, iako na njih otpada nizak postotak oboljelih.
Uz sportska borilišta, u Bjelorusiji normalno rade dućani i tržnice, kazališta prikazuju predstave, a granice su otvorene. Budući da je Lukašenko u dobi koja ga čini ranjivim na koronavirus, teško je procijeniti je li njegova politika stvar prkosa, optimizma ili manjka informacija.
Vjerojatno ulogu igra podatak da je Bjelorusija do sada uvelike pošteđena ove pošasti. Do 31. ožujka u toj su bivšoj sovjetskoj republici registrirana samo 152 pozitivna na novi koronavirus i jedan smrtni slučaj u populaciji od 9,5 milijuna. Bude li imao peh da se zarazi, autoritarni će predsjednik imati priliku dokazati djelotvornost votke, saune i zemljoradnje.
Bjeloruske perjanice
Bjeloruski je nogomet bio malo zapažen u vrijeme Sovjetskog Saveza, a njegov jedini istaknuti predstavnik bio je Dinamo Minsk, prvak 1982. s bodom ispred kijevskog Dinama.
Momci iz bjeloruske metropole osvojili su taj naslov u velikom stilu, pregazivši moskovski Dinamo sa 7:0 u zadnjem kolu. Idućih sezona održali su se u zoni europskih kupova i dvaput igrali u četvrtfinalima Kupa Uefe 1985. protiv Željezničara i Kupa kupova 1988. protiv Mechelena. Dočekavši nezavisnost Bjelorusije kao vodeći klub mlade države, Dinamo je osvojio šest naslova u prvih pet sezona.
Od slavnih devedesetih Dinamo se okitio samo još naslovom 2004., prepustivši žezlo BATE-u iz Borisova, koji je do danas “naštancao” 15 titula, 13 između 2006. i 2018., čemu je tek lani stao na kraj Dinamo Brest. Redovan sudionik Lige prvaka, klub iz Borisova zabilježio je najveća međunarodna ostvarenja pobjedama nad Lilleom (3:1) i Bayernom (3:1) u sezoni 2012./2013. i Athleticom (2:1) dvije sezone kasnije.
Najeksponiraniji je bjeloruski nogometaš 21. stoljeća nedavno umirovljeni Aleksandar Hleb, koji se proslavio u Stuttgartu i nastupao u tri vodeće lige – Bundesligi, Premier ligi i La ligi.
Igrao je od prve minute za Arsenal protiv Barcelone (1:2) u finalu Lige prvaka 2006., da bi se dvije godine kasnije preselio u redove blaugrana i sudjelovao u osvajanju trostruke krune pod vodstvom Pepa Guardiole. Skupio je 80 nastupa za Bjelorusiju, s kojom je drugi najkorišteniji igrač u povijesti reprezentacije.
U kasnoj sovjetskoj eri reprezentacija se uglavnom sastojala od ukrajinskih i ruskih igrača, no jedan se Bjelorus ugurao među njih i postao nezamjenjiv. Sergej Alejnikov, prepoznatljiv po tankom brčiću, izrastao je iz zlatne Dinamove generacije ranih osamdesetih, da bi 1989./1990. kao standardni prvotimac Juventusa osvojio Kup Uefe i talijanski kup.
Branio je sovjetske boje na mundijalima 1986. i 1990. te Euru 1988., pri čemu je SSSR pao u finalu od Nizozemske. Bio je član momčadi Zajednice nezavisnih država, pod čijim su imenom reprezentativci netom rasformiranog SSSR-a nastupili na Euru 1992.
Ostali važniji Bjelorusi za koje ste nedvojbeno čuli su Andreja Zigmantovič, Aleksandar Hackevič, Valentin Bjalkevič i Vitalij Rodionov. Možda je najveću karijeru ostvario Maksim Cigalko, ali – samo u Championship Manageru.
Tvorci igre procijenili su da će se razviti u svjetsku klasu pa su mu dodijelili izvanredne karakteristike. Dok su ga brojni igrači CM-a birali u virtualnu momčad, Cigalkova se stvarna karijera nije odvijala najbolje. Nakon nekoliko sjajnih sezona u Dinamu iz Minska, pretrpio je brojne ozljede i umirovio se u 26. godini.
Bravo Lukasenko.