U Gevgeliji, na jugu Sjeverne Makedonije, dogodila se obećavajuća priča za našu mušku reprezentativnu košarku. Hrvatska kadetska reprezentacija osvojila je prvo mjesto na Eurobasketu B divizije izborivši tako da dogodine igra u A diviziji.
Izbornički potpisnik tog uspjeha jest bivši reprezentativac Roko Leni Ukić (41) a igrački je najviše povukao njegov 16-godišnji sin Luka Leni Ukić o čemu svjedoči i naslov najkorisnijeg igrača turnira na kojem je Hrvatska pobijedila Švicarsku, Cipar, Sjevernu Makedoniju, Ukrajinu, Nizozemsku, Estoniju i dvaput Island (u skupini i u finalu).
Za razliku od utakmice u skupini koju je Hrvatska dobila (80:53) ova finalna s Islandom završila je 69:67 i to nakon trice za pobjedu Ukića, dvije sekunde prije isteka vremena. Evo kako je taj finale vidio izbornik:
- Kako je turnir odmicao došlo je i do mentalnog zamora a baš u prvoj utakmici protiv Islanda ozlijedio se Stošić, najbolji igrač tog dvoboja. Osim toga, suparnik je igrao zonu svih 40 minuta a mi u našim klubovima u kadetskom uzrastu ne treniramo često napad na zonsku obranu i logično da se onda tu slabije snalazimo. S obzirom na to da je protiv zone šut za tricu dostupan oni se u njega "zaljube" a kada šut stane onda utakmica poprimi neizvjestan ton. Kao treneru, meni je puno draže da smo dobili ovako nego 30 razlike jer su dečki s iskustvom ovako neizvjesne završnice iz ove utakmice izašli kao bogatiji mladi igrači.
U skladu s napetošću završnice prštale su i emocije.
- Island je odigrao sjajno pa se igrala filmska završnica. S obje strane emocije su bile na puno višoj razini od značaja utakmice. Islanđani su plakali kao da su izgubili olimpijski finale a naši dečki su se radovali kao da su osvojili olimpijsko zlato. Sve to povezano s himnom dobilo je puno veću težinu. Ne možemo si utvarati da smo prvaci Europe, jer ovo je B divizija. Zbrajam dojmove, nismo napravili svjetsko čudo no bilo je to sjajno emotivno iskustvo naročito za dečke kojima je to vjerojatno i prvi put da su na nekom službenom natjecanju sebi u čast slušali hrvatsku himnu.
Do finala Rokovi izabranici su doslovce protutnjali ostvarivši sedam pobjeda s prosječnom razlikom od 45 koševa, uz pobjede između 73 koša (Cipar) i 25 koševa razlike (Estonija).
- Nismo mi nabijali koš razliku o čemu vam govori i to da nam je u tim utakmicama najveća minutaža bila 26 minuta, druga najveća 21 a najmanja 12 minuta. No, momci su igrali s iznimnom energijom i kada bi se suparnik raspao oni bi ih doslovce pregazili.
Zanimljiv je svakako i sljedeći podatak.
- Gledajući cijelo ljeto i pripremne turnire ostvarili smo 15 pobjeda u isto toliko utakmica.
Dojam je da bi ovaj sastav imao što reći i u A diviziji u kojoj su postolje osvojili Letonija (zlato), Francuska (srebro) i Španjolska (bronca).
- Mi smo ovo ljeto pobijedili reprezentacije između četvrtog i devetog mjesta a to su vam četvrtoplasirana Litva pa Njemačka, Grčka, Poljska, Rumunjska te devetoplasirana Srbija. Tražili smo mi utakmice i protiv Francuske i Španjolske ali su nas odbili. Vjerujem da bismo bili sigurno u top osam s tendencijom borbe za medalju. S obzirom na viđeno i odigrano, odgovorno tvrdim da smo po kvaliteti igrača u top pet reprezentacija u svom godištu.
Zanimljivo je za primijetiti da su Francuska i Španjolska jedine zemlje koje su se stalno pojavljivale u polufinalima posljednjih šest kadetskih Eurobasketa.
- To su velike zemlje s ogromnom bazom i tradicijom. Ne možemo se mi mjeriti s njihovom genetikom jer to su zemlje miješanog stanovništva. Primjerice, Španjolska u svakom naraštaju ima po dva dečka iz afričkih zemalja koji dobiju putovnice a genetika je u uzrastu do 16 godina nepremostiva prepreke. Dakle, ne možemo se mi usporediti s njima niti nam oni mogu služiti kao parametar već bi to trebale biti zemlje nama sličnih sustava na čijem primjeru bismo možda mogli doraditi naš model.
Dakle, mi moramo čekati da nam se pojavi naraštaj.
- A to čekanje traje sve duže i duže. Svojedobno je to bio svaki drugi naraštaj, pa svaki četvrti a od 2002. godišta ovo je prva generacija koja pripada gornjoj razini europske košarke.
A u tom godištu, predvođena Prkačinom i Tišmom (članovima idealne petorke prvenstva), Hrvatska je bila prvakom Europe.
- Nažalost, iz tog naraštaja, a sada su to dečki od 24 godine, nismo dobili standardne seniorske reprezentativce i to je porazna činjenica. I zato svi zajedno u hrvatskoj košarci moramo učiniti da se to ne dogodi i s ovim naraštajem. Da napravimo iskorak u radu s igračima između 16 i 20 godina.
Kad već prebiremo po naraštajima sjetismo se i godišta 1997. koje je dalo niz seniorskih reprezentativaca a nije osvojilo kadetsku medalju. Zanimljivo je da je taj naraštaj ponudio niz super talentiranih visokih igrača (Zubac, Žižić, Bender...) a da je u ovom više talenta na bekovskim i krilnim pozicijama.
- Kad se ovaj naraštaj spoji s nekim od prethodnih godišta bit će taj broj vanjskih igrača još izraženiji. Ono što raduje jest da osim bekova da u godištima 2009. i 2010. imamo i zanimljivih krilnih, polivalentnih, igrača koji će puniti klubove a nadam se i reprezentaciju.
Jedan od tih krilnih igrača jest Strahija (sin trofejnog plivača Marka Strahije) a među bekovima, zapažen je bio još i Zlopaša, kojemu je 15 godina i koji je, s Ukićem, završio u najboljoj petorci prvenstva.
- Zlopaša je odigrao odličan turnir, raznovrstan je i igra u oba smjera, a u nekoliko utakmica bio je naš najbolji igrač. Dogodine će on biti taj koji će igrati kadetski Eurobasket A divizije.
Kakav je osjećaj voditi vlastita sina koji se, a to govori i ova MVP nagrada, nameće kao najnadareniji igrač svog naraštaja?
- Teško mi je pričati o njemu, bolje je da njegove igre govore same za sebe. Ono što mogu reći jest da je njega voditi lagano. Za svoju dob on je odličan igrač i ispravan momak, nema mušica. Zapravo, on često trpi moja "ludila". Ako ostane ovakav kakav jest, a to je moj cilj kao ocu, bit će lagan za voditi a to je za svakog trenera luksuz. Odlični igrači obično su teški, egocentrični, svojeglavi, naglašenog osobnih viđenja pa trenerima s njima nije lako. Luka je za sada na putu da bude odličan košarkaš.
U kojoj mjeri tata Ukić traži balans između minuta i ovlasti koje mu daje i susprezanja u onome u čemu sin Ukić možda pretjera.
- Defenzivno je za sve isto, ni milimetar prostora za korak unazad i što tražim od 12. igrača tražim i od njega. Dakako, kada ima previše napadačkog tereta onda nije realno da igra presing po cijelom terenu što također može dobro raditi. I s tim smo pola košarke riješili. U drugoj polovici moram mu dati da ponekad uzme i glup šut, da u pokušaju dodavanja baci loptu u treći red tribina, jer znam da ima ideju i talent s kojim će to vratiti. Primjerice, 15 sekundi prije kraja finala on je uzeo jako loš šut no na kraju mu se sreća nasmiješila i dala mu priliku da pogodi šut za pobjedu. Da skačem na svaki njegov loš šut ubio bih mu samopouzdanje koje je veliko. On je za svoj uzrast kvaliteta a dobar igrač tek treba postati. No, prolazno vrijeme je dobro.
Što otac sinu zamjeri trenerski, roditeljski, pedagoški. O čemu u tom smislu razgovaraju?
- Igrački mu ne zamjeram ništa. Dijete ima pravo na pogrešku no ono oko čega se borimo jest da mu ne dozvoljavam da ustukne niti korak unazad. Da se ne sakrije u igri kada je teško. Neka radije preuzme odgovornost i promaši nego da iz straha od pogreške ništa ne napravi. Kao što rekoh, insistiram na obrambenom angažmanu, bio to pritisak na loptu, zagrađivanje, povratak u obranu punim sprintom.. Često glavni igrači mlađih selekcija to ne rada pa ostanu razmaženi.
I tako nas je ovaj razgovor doveo do trenutka usporedbe između oca i sina.
- Sa 16 godina Luka je po svim parametrima bolji košarkaš no što sam ja u toj dobi. Osim toga, u boljem je programu od kada se rodio i to koristi na najbolji način.
S obzirom na iskazani talent, za mlađahnog Ukića sve je više zainteresiranih. Kakav je očev plan u svezi s tim ponudama. Jednom nam je Roko rekao da bi volio da mu sin ostane u Hrvatskoj do završetka srednje škole.
- Imati dugoročne planove u Hrvatskoj jako je teško jer klubovi su nestabilni. Vlasnici se mijenjaju po izborima, ideje se mijenjaju iz sezone u sezonu i zato je teško imati duži plan od jedne sezone. Što je stariji do će se sve više pitati samog Luku, bit će to njegova odluka. Zasad u Splitu imamo sve što mu treba i ja se nadam da će Luka u matičnom klubu dočekati i seniorsku košarku. Imamo mi tu još zanimljivih igrača i ja kao voditelj omladinskog pogona tražit ću od ljudi koji vode seniorski pogon da obrate na njih pažnju. Svi zajedno, ne samo u Splitu nego i u drugim klubovima, trebamo napraviti ono što se u posljednje vrijeme nije radilo. A to je da mlad igrač bude sa 17 a ne onaj s 21 godinom, da im se da prilika na vrijeme. Talentirani momci moraju biti prvotimci s 18.
Momčad koju je izbornik Ukić okupio nije bila kompletna.
- Nedostajao nam je Ante Rudež koji se ozlijedio na posljednjem treningu, još pokoji ozlijeđeni i nedostupni momak pa tako i Garma. A on bi poput Rudeža zacijelo bio u završnih 12 igrača.
Zašto je realovac Toni Garma bio nedostupan?
- Njegov otac Nikola, s kojim se dugo znam, obavijestio je i mene i Savez da bi on ovo ljeto trebao raditi po individualnom programu na stvarima na kojima bi trebao napredovati. Jedina opcija njegova dolaska bila je da dođe na pripreme jako kasno pa sam ja odlučio da ovo ljeto budemo bez njega. No i on, baš kao i svaki talentirani momak, bit će pozvan u reprezentaciju u prvoj sljedećoj akciji. Poštujem i razumijem odluku njegova kluba, stožera i obitelji. Ne zamjeram im niti sam ljut no Garmi se nadam u sljedećim akcijama reprezentacije.
Naš prvi dojam je da bi bila šteta kada Roko Leni Ukić ne bi ostao na trenerskoj klupi i to onda kada omogući sinu da odleprša iz obiteljskog "gnijezda".
- Sin Luka je glavni razlog zašto sam se uhvatio ovog posla i nemam potrebu prodavati maglu. No, svaki momak koji dođe u moje ruke imat će jednak tretman kao i on. Gledati u moju trenersku budućnost nije mi lako jer morat će postojati program koji će me potaknuti da trenerski posao nastavim raditi s jednakim žarom, voljom i željom. Taj dio priče bilo bi dobro isprogramirati no ovog časa još nemam jasnu sliku potrebnih koraka.
Otvori KEKS Pay
Sin bolji od tate?U ovom slučaju to nije tako teško 🤦🤦