Nada u uzvratu play-offa Konferencijske lige je na Kvarneru kratko tinjala i autoritativno je ugašena. Rijeka je u četvrtoj minuti uzvrata protiv Midtjyllanda zabila rani pogodak i ponadala se da može vratiti deficit od dva pogotka iz prvog susreta, no tijekom utakmice je vraćena u realnost. Danski klub je na Rujevici slavio s visokih 4:1, apsolutno izdominirao Rijeku i tako se s ukupnih 6:1 plasirao u glavnu fazu Konferencijske lige.
Nošena domaćom publikom, momčad Matjaža Keka je krenula hrabro od prve minute dvoboja te nakon ubačaja Ante Oreča i spretnog snalaženja Daniela Adu-Adjeija došla u spomenuto rano vodstvo. I nakon toga se Rijeka apsolutno ugasila. Midtjylland je preuzeo kontrolu na izrazito dosadan, ali efektivan način; svako izlaženje lopte sa u aut, svaki udarac iz kuta i svaki prekršaj momčad Mikea Tullberga (koja u prvoj postavi nema igrača nižeg od 184 centimetra) koristila je kao prekid, nakrcala kazneni prostor Rijeke svojim divovima te stvarala šansu na šansu. Prva takva iskorištena je u 17. minuti susreta kad je Iheanacho na drugoj vratnici u skoku izdominirao Lasickasa te doslovno gurnuo i loptu i Litavca u gol za izjednačenje te povećanje ukupne prednosti na 3:1. Do kraja prvog poluvremena Rijeka je imala jednu ozbiljnu priliku preko Tonija Fruka u 31. minuti, no osim toga nije stvorila ništa ozbiljno.
Početkom drugog poluvremena uslijedio je pravi potop jer su Danci zabili u 51. i u 56. minuti te zaključili pitanje konačnog pobjednika u dvomeču. Nakon novog prekida, prvo je Dario Osorio u 51. minuti iz teškog kuta zavukao loptu pod samu gredu Todorovićevog gola, da bi nakon školske akcije Kristensena i Jensena potonji poentirao pet minuta kasnije. Konačnih 4:1 za Midtjylland postavljeno je u 78. minuti, pogodite - iz prekida. Johannesen je ubacio iz kuta, a Korejac Cho je nadskočio nekoliko nogometaša Rijeke i pospremio loptu u mrežu.
Veliko je ovo otrježnjenje za Matjaža Keka i njegove igrače te pravi, realni pokazatelj da se ovaj kadar Rijeke jednostavno ne može nositi s ozbiljnijim momčadima. Znakovi su bili tu u prvim utakmicama sezone kada su se slabiji protivnici poput Derry Cityja, Ilvesa i Rudeša pobjeđivali s minimalnim rezultatom. Pokušavalo se to opravdavati pragmatičnim Kekovim pristupom, no već protiv nešto jačih protivnika sve mane Rijeke su izašle na vidjelo. U napadu se gotovo pa sve svodi na čekanje individualne kvalitete Tonija Fruka, dok u posljednjoj liniji bolno nedostaje Stjepan Radeljić koji je ovog ljeta otišao u Dinamo. Ovakvom igrom Rijeka ne da nema što tražiti na europskoj sceni, već je i onaj "već rezervirani" visoki plasman u domaćem nogometu pod upitnikom. Nešto se definitivno mora mijenjati.