Danas u zagrebačkom hotelu As, od 12.30 sati, bit će održana svečana projekcija filma Andreja Maksimovića “Pariz – Moskva via Palermo”, dokumentarac posvećen jednoj od najvećih pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije, nad Talijanima u studenome 1994. godine, u kvalifikacijama za EP 1996. U filmu, čiji je medijski partner Večernji list, svoja sjećanja na Palermo iznosi i legendarni vatreni, danas 54-godišnji Aljoša Asanović, u to vrijeme igrač Hajduka, te kasnije i do danas jedini hrvatski nogometaš koji je nastupio u četiri lige petice; Francuskoj, Španjolskoj, Engleskoj i Italiji.
– Koliko se sjećam, naši su tražili da se ta utakmica igra negdje sjevernije u Italiji, u Rimu ili Milanu, radi naših navijača. A Talijani su izabrali Palermo, vjerojatno stoga što je našim ljudima tamo puno teže bilo doći.
Kad pogledaš njihov sastav, s Maldinijem, Costacurtom, R. Baggiom, Casiraghijem, Lombardom..., bila je to jedna od njihovih najboljih momčadi u povijesti. I dolazi im jedna sasvim nova reprezentacija. Ma znaš kako su nas tretirali; uvijek te gledaju kroz prizmu nekih Balkanaca koji znaju igrati nogomet, ali ne znaju jesmo li dovoljno taktički ili fizički spremni igrati protiv jedne mašinerije – kaže Aljoša, koji danas dolazi na projekciju, i nastavlja:
– Talijani su imali ekipu ‘boli glava’! A mi? Zvone igra u Milanu, Davor u Sevilli, tu je Prosinečki..., to je početak velike hrvatske reprezentacije.
Simbioza Ćire i Ivića
Splet okolnosti bio je takav da smo mi u toj utakmici bili toliko željni dokazivanja, jer jednostavno imaš osjećaj da su nas podcijenili.
Kao ono: “Mi smo bili finalisti SP-a, ma pojest ćemo ih!” I još taj pritisak u Palermu, premda mi taj pritisak nismo osjećali na terenu. Razmišljali smo samo jedno – zašto mi ne bismo bili bolji od njih? Proradio je inat i pokazali smo da je to početak generacije koja imala i glavu i rep.
Jeste li u tom trenutku postali svjesni da spadate u svjetski vrh?
– Sad nakon pustih godina vidiš da je to bio početak kakav smo zamišljali. Mi uoči te utakmice nismo bili svjesni da je naš domet svjetski vrh, a nakon što smo vidjeli da se možemo nositi s Talijanima, shvatili smo da možemo sa svakim.
Tko je zapravo vodio utakmicu u Palermu; Tomislav Ivić bio je na klupi, a formalni izbornik, tada pod Uefinom kaznom, bio je Blažević. Je li Ćiro sudjelovao u pripremi bitke s Talijanima?
– Ma naravno da je sudjelovao, osim što nije mogao sudjelovati u onom krucijalnom dijelu, biti na klupi. Međutim, obojica su u pripremi utakmice vodila razgovore s igračima, pojedinačne i grupne, po svakoj liniji. Koliko god je ta simbioza Ivića i Ćire u percepciji javnosti bila drugačija, mi akteri koji smo bili tamo znamo što se događalo.
Kako su se na terenu ponašali Talijani?
– Talijani kao Talijani, kad je voda na njihov mlin, onda će ti dati ruku, pomoći će ti. Tako je i s Nijemcima. Nijemci su veliki džentlmeni kada vode s 3:0, onda te tapšaju po ramenu, ali kada gube, e onda gaze po tebi, onda im smeta taj Balkan, smeta im tvoja faca, zadah iz usta, frizura... Ti velikani, kada u tom trenutku vide jednu, pod navodnicima, malu Hrvatsku, razmišljaju samo – izgazimo ih, ponizimo ih. A onda vidiš da si naišao na ljude koji nemaju baš nikakav kompleks.
Oprostio se 2000. godine
Aljoša Asanović ima 62 nastupa za Hrvatsku, postigao je tri pogotka, dva puta nosio je kapetansku vrpcu. Nažalost, zajedno s Draženom Ladićem oprostio se od nacionalnog dresa u svibnju 2000. godine, nakon poraza Hrvatske u prijateljskoj utakmici s Francuskom u Zagrebu (0:2) kada se zagrebačka publika naslađivala zbog poraza dojučerašnjih heroja. Otišli ste s dozom gorčine?
– Bila je to utakmica koja ni jednima nije značila puno. Oni su se štedjeli za EP, sve je bilo nekako u prijateljskom tonu. Sjećam se kako sam bio nepripremljen, nije bio pun stadion, a naši ljudi naprave od prijateljske utakmice sprdnju. I naslađuju se: “Asanoviću, smiješan si, makni se...” Možda su mi baš otvorili oči, to je bio okidač da se oprostim, iako sam u to vrijeme padao, pa nisam imao više 25, nego skoro 35 godina. Te trenutke ne možeš birati, oni se jednostavno dogode – zaključio je Aljoša Asanović.
Kad smo već kod utakmice u Palermu, Zorislav Srebrić, tada na funkciji tehničkog direktora reprezentacije, podsjeća kako je na klupi uz izbornika Ivića kao asistent bio Branko Ivanković, dok je liječnik reprezentacije bio pokojni dr. Tugomir Krmpotić.
PALERMO – Stadion Renzo Barbera. Gledatelja 33.570. Sudac: Quiniou (Fra).
Italija: Pagliuca, Panucci, Negro, Costacurta, Maldini, D. Baggio, Albertini (od 55. Di Matteo), Rambaudi (od 46. Donadoni), R. Baggio, Lombardo, Casiraghi. Izbornik: Arrigo Sacchi
Hrvatska: Ladić, Brajković, Štimac, Jerkan, Bilić, Jarni, Jurčević (od 90. Kozniku), Prosinečki (od 58. Mladenović), Boban, Asanović, Šuker. Izbornik: Tomislav Ivić
Strijelci: 0:1 Šuker (32.), 0:2 Šuker (59.), 1:2 D. Baggio (90.)
>>> Pogledajte poruku Luke Modrića
