Priča je neobična, ali vjerodostojna, obrađena kroz niz publikacija i novinskih tekstova: Islandski falološki muzej, smješten u glavnom gradu Reykjaviku, sadrži najveću svjetsku izložbu penisa i dijelova penisa! Zbirka sadrži preko 300 penisa od više od 100 vrsta sisavaca. Muzej također posjeduje 22 penisa zaslužnih ljudi iz islandskog folklora.
Osnivač muzeja Sigurdur Hjartarson radio je kao učitelj i ravnatelj škole 37 godina, predajući povijest i španjolski jezik na Hamrahlid Collegeu u Reykjaviku. Kao dijete posjedovao je bikovski penis, kojega je dobio da ga koristi kao bič za stoku. Počeo je skupljati penise nakon što je prijatelj 1974. čuo priču o bikovskom penisu i poklonio mu četiri nova, od kojih je Sigurdur tri poklonio prijateljima. Poznanici na kitolovskim stanicama također su mu počeli donositi kitove penise, a kolekcija je od tada rasla, šireći se donacijama i akvizicijama iz raznih izvora diljem Islanda.
Organi domaćih životinja dolazili su iz klaonica, dok su ribari nabavljali organe perajara i manjih kitova. Penisi većih kitova dolazili su iz komercijalnih kitolovskih stanica, iako je taj izvor presušio nakon što je Međunarodna komisija za kitolov uvela globalnu zabranu komercijalnog kitolova 1986. godine. Pa ipak, Sigurdur je mogao nastaviti skupljati penise kitova tako što ih je „ubirao” sa 12-16 kitova koji svake godine postanu žrtve nasukavanja na islandskoj obali. Također je nabavio penis polarnog medvjeda kojeg su ustrijelili ribari koji su pronašli životinju kako pluta na naplavljenom ledu kod Westfjordsa.
Sigurduru je u neobičnom hobiju pomagala obitelj, iako ne bez povremenih neugodnosti. Njegova kći Thorgerdur prisjeća se kako je jednom poslana u klaonicu da prikupi uzorak, ali je stigla baš kad su radnici imali pauzu za ručak. Netko ju je pitao: „Što je u košari?”. Morala sam reći: „Skupljam smrznute jarčeve penise”. Nakon toga sam rekla ocu: „Nikad više neću raditi ovo za tebe”. Prema Sigurduru, skupljanje penisa je kao skupljanje bilo čega: „Nikad ne možete stati, uvijek možete nabaviti novi, bolji."
Prema antropologu Sveučilišta Island, Sigurjonu Balduru Hafsteinssonu, tolerancija Islanđana prema muzeju pokazatelj je kako se islandsko društvo promijenilo od 1990-ih, kada je novoizabrana neoliberalna vlada poticala otvoreniji pogled na zabavu, kreativnost i turizam koji je "omogućio javno pojavljivanje novih ideja".
Sigurdur je koristio razne tehnike za očuvanje penisa, uključujući konzerviranje u formaldehidu, kiseljenje, sušenje, punjenje i soljenje. Jedan posebno veliki penis uzet od bika pretvoren je u štap za hodanje. Mnogi muzejski eksponati osvijetljeni su svjetiljkama koje je Sigurdur izradio od ovnovih testisa. Sigurdur je također izrezbario drvene faluse, koji se mogu naći kako krase razne predmete po muzeju, te ima leptir-mašnu ukrašenu slikama falusa koju nosi u posebnim prilikama.
Prema web stranici muzeja, zbirka sadrži 300-tinjak primjeraka od 93 vrste životinja. Raspon je od nekih najvećih do nekih od najmanjih penisa u životinjskom svijetu. Njegov najveći eksponat dio je penisa plavetnog kita dug 170 cm i težak 70 kilograma, kojega je Iceland Review nazvao "pravim Moby Dickom". Primjerak je samo vrh, jer bi cijeli organ, kada bi bio netaknut, bio dug oko 5 m i težio oko 350-450 kilograma. Baculum hrčka, dug samo 2 mm, najmanji je predmet u zbirci i može ga se vidjeti s povećalom.
Muzej privlači i do 11 tisuća posjetitelja godišnje. Šezdeset posto posjetitelja muzeja navodno su žene, iako prema autorima Vodiča za Island, spominjanje muzeja "uzrokuje susramlje kod osoblja u turističkom uredu".
Posebna atrakcija ovog neobičnog muzeja skulpture su od 15 penisa igrača islandske rukometne reprezentacije koja je osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008., a ti penisi izrađeni od posrebrenog materijala. Ove posrebrene skulpture izradila je Sigurdurova kći, Thorgerdur Sigurdardottir, i temeljene su – kako kaže - na vlastitom iskustvu, a ne na bilo kakvom prethodnom poznavanju reprezentacije. Rukometaši joj nisu pozirali, nego ih je izradila po vlastitom nahođenju – oni su plod njezine mašte. Da su Islanđani, sunarodnjaci izbornika Hrvatske Sigurdssona, na OI bili osvojili zlato, i njihovi penisi u muzeju bili bi pozlaćeni.
Amerikanac Tom Mitchell običan je čovjek, ali ima tu osobitost da svoj penis doživljava kao zaseban entitet od svog tijela, i nazvao ga je - Elmo. Sanjao je da Elmo bude najpoznatiji penis na svijetu. Prema Sigurduru, Mitchell je želio da mu se penis odreže još za života, a zatim da s njim posjeti muzej!?. Mitchell je u međuvremenu poslao odljevak svog penisa da posluži kao zamjena, zajedno s fotografijama na kojima je odjeven kao Djed Mraz i Abraham Lincoln. Neobični donator je također tetovirao svoj penis zvijezdama i prugama kako bi izgledao privlačnije. Kaže da je "uvijek mislio da bi bilo stvarno cool da moj penis bude prva prava penis slavna osoba" i učinio ga je zvijezdom vlastitog stripa, „Elmo: pustolovine superherojskog penisa”.
Otvori KEKS Pay
Opsjednut je muškim spolovilima? Očito ima svoje nutarnje demone.....