Hrvatski rukometni savez zainteresiran je za domaćinstvo Europskog prvenstva za muškarce 2034. godine. Do tog prvenstva ostalo je još dugih osam godina, pa je u ovom trenutku teško govoriti o bilo čemu konkretnijem. Kandidatura je tek početak procesa, a uz Hrvatsku se za domaćinstvo prijavilo još deset zemalja. Tek će se vidjeti tko će ostati u utrci i kome će na kraju pripasti organizacija jednog od najvećih europskih rukometnih natjecanja.
Tko će 2034. nositi dres?
No sama činjenica da Hrvatska razmišlja o novom velikom natjecanju na domaćem terenu nije nevažna. Hrvatska je već dvaput bila domaćin Europskog prvenstva za rukometaše – prvi put 2000., a drugi put 2018. godine. Norveška i Švedska rekorderi su s po tri domaćinstva, dok po dva imaju Hrvatska, Austrija i Danska. Hrvatska je, međutim, jedina od tih zemalja koja je dvaput samostalno organizirala Europsko prvenstvo, dok su ostale domaćinstva dijelile s drugim državama.
Ako Hrvatska ponovno dobije organizaciju, teško je očekivati velike promjene kada je riječ o gradovima domaćinima. Dvorane izgrađene za potrebe Svjetskog prvenstva 2009. i dalje su temelj hrvatske sportske infrastrukture, a većina ih je i danas u funkciji. Zagreb, Osijek, Varaždin i Poreč nameću se kao logični domaćini, dok bi se utakmice mogle igrati i u Zadru, Splitu ili Rijeci. Teško je, s druge strane, očekivati da bi se zbog jednog natjecanja gradila nova velika dvorana. Hrvatska već ima infrastrukturu koja može odgovoriti zahtjevima takvog natjecanja, pa bi eventualno domaćinstvo prije svega bilo pitanje dobre organizacije, rasporeda i logistike, a puno manje pitanje građevinskih projekata. Dubrovnik bi, primjerice, zbog svoje turističke i sportske atraktivnosti mogao biti zanimljiva opcija, ali teško je očekivati da bi upravo zbog prvenstva mogao dobiti novu rukometnu dvoranu.
Puno je zanimljivije pitanje kakvu ćemo reprezentaciju gledati za osam godina. Gotovo je sigurno da će generacija koja je osvojila svjetsko srebro i europsku broncu 2025. i 2026. godine tada biti dobrim dijelom izvan reprezentacije. Cindrić, Šušnja i Šoštarić imat će 41 godinu, Mamić 40, Šipić 38, D. Mandić, Jelinić i Gavaš 37, Martinović i Vistorop 36, a Lučin i Srna 35 godina. Naravno, godine same po sebi ne moraju značiti kraj reprezentativne karijere. Sve će ovisiti o zdravlju, formi, želji i konkurenciji koja će se u međuvremenu pojaviti. Za neke od njih Europsko prvenstvo 2034. moglo bi biti posljednja velika prilika da zaigraju veliko natjecanje pred domaćom publikom. Raužan i Karica Mat tada će imati 31 godinu, Maraš i Ljevar 33, a Načinović i Šimić 34. Među iskusnijim igračima trebali bi biti Pavlović s 31 i Ćeško s 30 godina. To je generacija koja bi tada trebala biti u punoj igračkoj zrelosti. Još je zanimljivija generacija koja bi tada trebala preuzeti glavne uloge. Matko Moslavac, Tokić, Grubišić, Udovičić i Šprem tada bi trebali imati 27 godina, dok će Bajan, Pitt i Čulo biti dvije godine mlađi. Upravo bi oni, uz igrače koji će se tek pojaviti, trebali predstavljati okosnicu reprezentacije. Na vratima bi, ako sve bude prema očekivanjima, trebali biti Kuzmanović i Matej Mandić. Mandić bi tada imao 32 godine, što su za vratara najbolje igračke godine, dok bi i Kuzmanović trebao biti u razdoblju pune vratarske zrelosti.
Navijači neće faliti
Naravno, osam godina u sportu je cijela vječnost. Neki od danas velikih talenata mogu nestati iz reprezentativnog kruga, neki potpuno neočekivani igrači mogu napraviti velike karijere, a moguće je i da će se u međuvremenu pojaviti generacija koju danas uopće ne poznajemo. Upravo je zato svako predviđanje reprezentacije za 2034. više zanimljiva projekcija nego ozbiljna prognoza. Jednako je zanimljivo pitanje tko će tada sjediti na klupi – Dagur Sigurdsson, čovjek koji je potpisao posljednje dvije hrvatske medalje s velikih natjecanja? Njegov ostanak na hrvatskoj klupi toliko dugo bio bi velika stvar, ali teško je danas znati kako će reprezentativni rukomet izgledati 2034., a kamoli tko će tada biti izbornik.
Ako nešto u cijeloj priči ne bi trebalo biti upitno, onda je to organizacija. Hrvatska je već više puta pokazala da zna organizirati velika rukometna natjecanja. Svjetsko prvenstvo 2009. ostalo je zapisano kao jedan od najvećih sportskih projekata u novijoj hrvatskoj povijesti, a i Europsko prvenstvo 2018. organizacijski je prošlo na visokoj razini. Tehnologija će do 2034. godine napraviti još nekoliko velikih koraka. Promijenit će se način praćenja utakmica, komunikacije s navijačima, televizijskih prijenosa, analitike i gotovo svega što prati jedno veliko sportsko natjecanje. Ali Hrvatska je i dosad znala pratiti svjetske trendove. A neće nedostajati ni ono što nijedna tehnologija ne može proizvesti – navijači.
Otvori KEKS Pay
