Ivan Martinović, kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, upisao je u svoju bilježnicu još jedan trofej koji mu je nedostajao u sad već bogatoj karijeri. S mađarskim Veszprémom osvojio je Super Globe, svjetsko klupsko prvenstvo, i to na kakav način. U finalu su Mađari uvjerljivo svladali šesterostruke osvajače ovog natjecanja, Barcelonu, s čak devet pogodaka razlike.
Prvi put u Beograd
Za Martinovića je to posebno vrijedan trofej jer je prošle godine upravo protiv Barcelone ostao bez naslova. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe – Veszprém je od prve do posljednje minute kontrolirao finale i potvrdio da ove sezone ima velike ambicije i na europskoj sceni.
– Ne sjećam se da smo tako dobro igrali otkako sam ja tamo, a isto su potvrdili i suigrači koji su u klubu dulje od mene. Naša pobjeda ni u jednom trenutku nije došla u pitanje. Drago mi je zbog ovog trofeja. Jednom sam već igrao u finalu, lani, i izgubio od Barcelone. Eto, sada je stigla naplata dugova – kaže Martinović.
Turnir u Kairu bio je iznimno naporan. U samo tjedan dana Veszprém je odigrao velik broj utakmica, a prostora za pravi odmor gotovo da i nije bilo.
– U Kairu je bilo prilično naporno. U tjedan dana odigrali smo jako puno utakmica. Istina, nisu svi suparnici bili jaki pa je trener u nekim utakmicama mogao odmarati igrače, ali imali smo dvije zaista jake i teške utakmice – protiv Fuchsea iz Berlina i u finalu protiv Barcelone. Žao mi je što nismo barem malo vidjeli grad. Bili smo uglavnom u hotelu koji nije bio baš blizu dvorane u kojoj se igralo. Zato smo svaki slobodan trenutak koristili za odmor – govori Martinović.
Sigurno vas je i sam put umorio?
– Istina, i prava je sreća što nismo imali obveza u mađarskom prvenstvu ovog vikenda. Primjerice, Fuchse i Barcelona igrali su ovaj vikend. Ovako smo dobili malo odmora. Iskoristio sam slobodan vikend da se družim s obitelji i malo napunim baterije. Već u srijedu nas očekuje nova utakmica u skupini Lige prvaka. Idemo u goste Partizanu.
Bit će to za vas i svojevrsno novo iskustvo?
– Da. Nikada nisam igrao u Beogradu pa će to za mene biti nešto novo. Čujem da imaju sjajne navijače koji rade odličnu atmosferu. Radujem se tome jer volim igrati pred bučnim navijačima, čak i kada su na suprotnoj strani. Vjerujem da neće biti nikakvog vrijeđanja s tribina i da nas očekuje pravi rukometni spektakl. Naravno, mi smo favoriti i sve osim naše pobjede bilo bi veliko iznenađenje.
Veszprém je u sjajnoj formi. Momčad već 11 utakmica zaredom ne zna za poraz, a posebnu težinu ima pobjeda u Berlinu protiv Fuchsea.
– Lijepo je to čuti. U mađarskom prvenstvu ne pamtim kada smo izgubili, a u ovih 11 utakmica posebno je vrijedna ona pobjeda u Berlinu, u skupini Lige prvaka. Tamo smo pobijedili s plus šest svog izravnog suparnika za prvo mjesto. To je bila jako važna pobjeda jer smo pokazali da možemo igrati na visokoj razini i protiv izravnih konkurenata.
Posljednju utakmicu Veszprém je izgubio na domaćem parketu protiv danskog Aalborga 12. ožujka ove godine. Posljednji poraz u mađarskom prvenstvu dogodio se još 2025. godine, kada je Veszprém početkom lipnja izgubio od Szegeda u finalu doigravanja. Na kraju je ipak osvojio naslov s dvije domaće pobjede.
Kako ste krenuli u sezonu, čini se da ni Liga prvaka neće biti nedostižna?
– Da, svi govore kako smo prvi favoriti. Imamo odličan roster, pokriveni smo na svim pozicijama i to dvostruko. Ali prvo se treba plasirati na završni turnir. U četvrtfinalu se može dogoditi loš dan, mogu se zaredati, ne daj Bože, ozljede i sve brzo padne u vodu. Slažem se, favoriti jesmo, ali daleko je još svibanj 2027. godine. Naravno da bi mi bilo drago osvojiti trofej koji mi nedostaje, ali idemo korak po korak. Mislim da nismo doveli puno novih igrača. Najjače pojačanje svakako nam je danski vratar Nielsen. To se jako dobro vidjelo u finalu Super Globea, gdje je bio prevaga.
Zanimljiva je priča upravo s njim. Branio je za Barcelonu kada je osvojila svjetsko klupsko prvenstvo, a sada je isto natjecanje osvojio s Veszprémom.
– Da, evo, branio je za Barcelonu kada je osvojila svjetsko klupsko prvenstvo, ove sezone brani za nas i trofej je sada u našim rukama. Inače, odlično se snašao u Mađarskoj. On je zaista "cool" osoba. Došao nam je i Bence Imre iz Kiela, ali on je Mađar pa mu i nije trebala posebna prilagodba. Od pojačanja je stigao i Danac Jorgensen, ali on još nije u treningu zbog ozljede.
Kako ste zadovoljni svojom minutažom na početku sezone?
– Zadovoljan sam. Mislim da mogu još i bolje igrati. Dijelim minutažu na desnom vanjskom s Francuzom Remilijem. Nijedan od nas više u klubu ne igra na mjestu srednjaka, kao što je to slučaj kada dođemo u reprezentaciju. Trenutačno u klubu imamo tri sjajna srednja vanjska – Cindrića, Dodića i Elderaa.
Martinović se tako u Veszprému prije svega koristi na poziciji desnog vanjskog, dok u hrvatskoj reprezentaciji često preuzima odgovornost i na mjestu srednjeg vanjskog.
Već ste dugo u Mađarskoj. Sigurno ste u međuvremenu naučili i jezik?
– O, da. Super govorim. Znam reći "kako si", "dobar dan" i "doviđenja". To je sve.
Ipak, mađarski mu očito nije nužan za svakodnevnu komunikaciju u svlačionici.
– U klubu imamo samo dva Mađara – Imrea i Ligetvarija. Naravno, kada govorim o rosteru prvih 18 igrača. Inače, ima i nekoliko mlađih. Dakle, govori se engleski premda većina igrača zna njemački i španjolski.
Nakon klupskih obveza slijedi novi reprezentativni ciklus. Hrvatsku početkom studenoga očekuju dvije kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo 2028. godine.
Uskoro je ponovno okupljanje reprezentacije. Veselite li se povratku među reprezentativne suigrače?
– Jedva čekam. Posebno se radujem što ćemo igrati u Splitu. Tamo nikada nisam igrao. Mislim da sam u Splitu bio samo kao navijač. Ne sjećam se ni kada ni protiv koga smo igrali.
Hrvatska je posljednji put igrala u Splitu na Europskom prvenstvu 2018. godine, kada je atmosfera u Spaladium Areni bila jedna od tema o kojima se dugo govorilo.
– Pričao mi je Cindrić kako je tada bila luda atmosfera. Samo, ovoga puta nećemo igrati u Spaladium Areni, nego na kultnim Gripama. Bez obzira na to što je suparnik slabije kvalitete, vjerujem da će dvorana biti dupkom puna. Sigurno je da će u Splitu biti ugodnije vrijeme nego u Veszprému u studenome.
Nakon splitske utakmice Hrvatsku očekuje i gostovanje u Finskoj.
– Poslije još moramo odraditi utakmicu u Helsinkiju. Brzo će doći i pripreme za Svjetsko prvenstvo koje je u siječnju u Njemačkoj.
Hrvatska je na posljednja dva velika natjecanja osvojila broncu i srebro. Možemo li nastaviti taj niz i napraviti još jedan korak?
– Koliko znam, nedostaje nam još samo medalja zlatne boje – istaknuo je Martinović.
Iako već dugo igra u inozemstvu, Martinović prati zbivanja u hrvatskom rukometu, posebno nastupe hrvatskih klubova u Europi.
Pratite li hrvatsku ligu, odnosno naše klubove u Europi?
– Pratim koliko stignem. Gledao sam Našičane protiv St. Raphaela, Zagreba protiv Celja. Drago mi je da se Zagreb pojačao. Mislim da su puno kvalitetniji nego prošle sezone. Ne bih imao ništa protiv da se sretnemo u drugom krugu.
To bi, smatra Martinović, ujedno bio i dobar pokazatelj snage zagrebačke momčadi.
– To bi značilo da imaju kvalitetu jer bi u tom slučaju bili u skupini ispred Aalborga ili ispred PSG-a, a to su momčadi koje redovito dolaze do završnog turnira.
Odmorio dušu i tijelo
Iza Martinovića je i ljeto koje je, kako sam kaže, bilo drukčije od onih prethodnih. Nakon brojnih reprezentativnih i klupskih obveza napokon je uspio uzeti dovoljno vremena za pravi odmor.
Ljeto ste već zaboravili, no kako je bilo?
– Predivno i predugo. Mislim da je to bilo prvo pravo ljeto. Odmorio sam dušu i tijelo. Nije bilo nikakvih obaveza. Bio sam malo u Austriji, malo u Italiji i, naravno, na našoj obali.
Nakon takvog odmora, a s obzirom na sve što ga čeka u nastavku sezone, Martinoviću neće nedostajati motiva. Veszprém je već osvojio jedan važan trofej, ambicije u Ligi prvaka su velike, a nakon klupskih obveza ponovno slijedi reprezentacija. Za hrvatskog kapetana tako nema puno vremena za predah, ali upravo je to ritam na koji se već naviknuo.
Sve do 18. godine Ivan uopće nije konzumirao moderne proteinske praškove, već mu je majka svakodnevno pripremala poseban napitak za snagu. Radilo se o gustoj mješavini kozjeg mlijeka, kokosova maslaca, banana, jaja i oraha koja mu je osiguravala potrebnu energiju za teške treninge. Poslije u životu, kada se suočio s unutarnjim nemirima i stresom profesionalnog sporta, odlučio se na odvažan potez i otišao na poznato hodočašće Camino de Santiago. U samo 12 dana prepješačio je zahtjevnih 280 kilometara, što mu je donijelo prijeko potreban mir i trajno promijenilo njegov pogled na svijet.
Otvori KEKS Pay
