Kada vas dvostruki europski prvak proglasi i službeno svojom legendom i kada vam u to ime, uz podizanje dresa s vašim brojem (44) pod krov dvorane, priredi svečanost onda je to zacijelo jako dobar osjećaj. A o tome nam je, dan poslije, pričao Krunoslav Simon, zaslužnik turskog klupskog golijata Anadolu Efesa:
- Velika je to stvar za mene i moju obitelj. Nije bilo lako vratiti se u dvoranu u kojoj sam pet godina igrao. Ovo je sigurno najveća stvar koja mi se dogodila za kraj internacionalnog dijela moje karijere. Jedan od najljepših dana u životu. No, imam ja još utakmica ispred sebe i s veseljem ću igrati sa Cedevitu Junior u hrvatskom prvenstvu.
Puno mu znači, reći će, činjenica da je takvu počast od Efesa doživio samo jedan igrač prije njega a to je Makedonac Petar Naumoski.
- Ogromno je to priznanje no ja uvijek podcrtavam da sam imao sreće igrati u naraštaju sa Micićem i Larkinom. Osim toga, dobio sam dojam da se ovo priznanje ne tiče samo igre nego i kompletne slike a samim time je čast i veća. Jer, kada bi gledali moju statistiku onda bi morali dići pod krov još 20 dresova. Na temelju čega su oni donijeli odluku ja to ne mogu reći.
Bili su to i trenuci nostalgije.
- Jesu, ne samo za životom u Istanbulu nego i za ljudima iz kluba, od masera do direktora, koji su mi prirasli srcu. No, kada sam pogledao utakmicu protiv Olympiacosa i s kojom se brzinom sve odvijao onda sam shvatio da sam sa svojih 37 ipak dobro odlučio.
Svemu tome svjedočile su i njegove kćeri semogodišnja Amelie (rođena u Milanu) i troipolgodišnja Sophie (rođena u Istanbulu) u pratnji supruge Nikoline.
- Starija kći je bila dosta emotivna. Ona je vezana za ovu dvoranu, puno puta me gledala kako igram pa me ispitivala cijeli dan kad se vraćam u Efes da igram još malo.
Koliko je ta odluka o odlasku, a imao je ponudu od Efesa da još ostane, bila teška?
- U životu morate donositi odluke pri čemu je važan i tajming njihova donošenja. Ja sam osjetio da je meni to prenaporno, da sam u godinama kada mi je teško izdržati sva ta putovanja. Pa mi smo kao euroligaš stalno u zrakoplovu a što ste stariji to se teže oporavljate i od utakmica i od putovanja. Nisam htio doživjeti da se raspadam i da me tjeraju.
Nakon utakmice je, s bivšim suigračima, čak slavio i najnoviju pobjedu.
- S većinom tih momaka sam igrao i oni su mene pozvali na zajedničko fotografiranje. Ne bih se ja tamo sam gurao, ne bih izvodio samopromocijske ekshibicije.
No, zato je izveo malu ekshibiciju oko gledanja utakmice nogometne reprezentacije Hrvatske protiv Belgije.
- Posljednjih 20 minuta te napete utakmice gledao sam u svojevrsnom televizijskom studiju. Naime, uoči svake utakmice Efes emitira program na svojim digitalnim platformama a moj jedini uvjet bio je da mi osiguraju laptop da mogu gledati Hrvatsku i tako je i bilo. I tako sam i ja bio u prilici proživljavati Lukakuove neiskorištene prilike. Stavili su laptop s logotipom Efesa ispred mene pa je izgledalo kao da ja tu nešto čitam sa ekrana a zapravo sam gledao utakmicu. Uh, bilo je to doista stresno.
S obzirom da je veliki navijač hrvatske nogometne reprezentacije je li mu žao što se ovaj mundijal odigrava u ovo doba godine kada su još uvijek aktivni sportaš spriječeni nazočiti?
- Ovaj put mi to nije bio problem jer mi se nije ušlo u Katar. S tom odlukom o domaćinstvu Fifa se udaljila od običnih navijača.
U ljetnim terminima, Simon je bio na nekoliko velikih natjecanja da bi navijao za vatrene.
- Bio sam na Prvenstvima Europe 2008. i 2012. a u Rusiji sam, zajedno s prijateljem i reprezentativnim kolegom i prijateljem Lukom Žorićem, gledao pet naših utakmica. Sami smo si organizirali turneju a nismo gledali samo dvije utakmice naših, protiv Danske i Nigerije.
Većina hrvatske stručne i navijačke javnosti priželjkivala je da vatreni izbjegnu furiju i to se i dogodilo.
- Španjolci nam ne leže, njihov stil igranja timskih sportova. Bez obzira što su Japanci pobijedili i Nijemce i Španjolce, budemo li pravi, ovo nam otvara vrata četvrtfinala.
Je li nogomet tako popularan i zbog toga što su moguća iznenađenja veća nego u drugim loptačkim sportovima?
- Naravno i zbog toga su valjda jače i emocije. Gledao sam trenutak kada je Kostarika povela protiv Njemačke 2:1, pa to je bila takva ekstaza kakvu dugo nisam vidio. U drugim sportovima su veće razlike u klasi. Nogomet je sport gdje i oni mali imaju priliku i emocije su velike. Od prvih 150 zemalja na Fifinoj rang-listi možda ih 20 ima loših a svi ostali mogu parirati i najboljima.I zato svijet stane kada počne nogometno Svjetsko prvenstvo. Tada nogomet svi ne samo da prate već imaju i svoje taktičke ideje.
Kad mu je već oproštaj priredio dvostruki europski prvak, zaslužuje li Kruno i oproštaj od vlastite reprezentacije.
- U sportu se pamte samo rezultati a ja nisam imao tu sreću da nešto osjetnije napravim s reprezentacijom.
Pa zar peto mjesto na Olimpijskim igrama nije odličan rezultat?
- Jest, to stoji, no nije iza mene ostalo ono nešto što ti stoji kod kuće i stalno te podsjeća na nešto veliko. Nemam takvu uspomenu kao što je medalja.
Da je bio zdrav i u formi i da mu je v.d. izbornika Aleksandar Petrović rekao "Đuks, pomagaj" da li bi zaigrao u predkvalifikacijama za Eurobasket?
- Igrao bih. Znate moj stav o tome. Meni je glupo kada je netko zdrav i igra za klub a ne igra za reprezentaciju jer se boji da će se ozlijediti.
Po povratku iz Istanbula (nedjelja), Kruno će početi trenirati. Kost podlaktice se oporavila od loma i simpatizeri Cedevite Junior s nestrpljenjem čekaju povratak u stroj ovog vrsnog španera.
- S obzirom da ću tek sada osjetiti loptu, nije realno da zaigram već sredinom prosinca u Šibeniku, nakon čega slijedi prvenstvena pauza, ali jest početkom siječnja.
