U sportu su počesto najslađe one pobjede kojima se ljudi najmanje nadaju. A Cibonino osvajanje naslova prvaka uistinu je nešto o čemu se početkom sezone vrlo malo ljudi usudilo pričati a kamoli okladiti na takvo što. A sami cibosi ako su i vjerovali činili su to potiho, negdje u sebi, da bi se taj plamen rasplamsavao kako je sezone odmicala. A naročito nakon pobjeda u prvoj i četvrtoj utakmici finalne serije sa Zadrom.
Unatoč tome, vukovi su u Zadar na majstoricu ispraćeni sa željom svojih navijača da u Višnjiku budu konkurentni, da u petoj utakmici finala ne dožive što i Split 2024. odnosno 2021. godine a žutima se događao raspad sustava.
No, ovi cibosi domaćinu nisu dozvolili da prelomi utakmicu već u prvom poluvremenu. Štoviše, kako je vrijeme odmicalo Zagrepčani su se dodatno punili samopouzdanjem a domaćin nervozom jer je rezultat do same završnice bio na klackalici. I sve je završilo velikim trijumfom Zagrepčana (82:75).
- Mi smo na kraju potonuli. U drugoj četvrtini smo imali neke otvorene šuteve, na desetak razlike, da se odlijepimo još više no nismo ih pogodili a oni su mic po mic spuštali tu našu prednost. U zadnjoj četvrtini su vezali par teških šuteva za tricu. Stvarno iscrpljujuća serija a oni su u najbitnijim trenucima bili mirniji, rekao bih čak i svježiji i precizniji. Težak poraz za nas - kazao je Zadrov centar Karlo Žganec na kojeg se nadovezao trener branitelja naslova Danijela Jusupa.
- Cibona je zasluženo osvojila ovaj naslov. U ovoj utakmici imali su devet skokova više od nas, i sjajan šut za tricu, 48 posto. Mi smo u prvom poluvremenu imali priliku da se odvojimo no promašili smo neke otvorene šuteve da povećamo razliku. Niti jedan šut nismo pogodili kada je trebalo a kada su oni počeli pogađati u nas se uvukla neka nesigurnost i oni su zasluženo pobijedili.
Premda je Zadar na svojoj strani imao devet tisuća ljudi, punu dvoranu, dojam je da je momčad favorita bila u grču. Koji je razlog tome?
- Teško mi je to objasniti. Mihailović je rano ušao u tri prekršaja pa je bio vani, Kapusta je također skupio četiri prekršaja. Mučili smo se dosta s tom kreacijom. Mi cijelu sezonu nismo imali neku ekstra kreaciju ali smo imali dobru energiju, dobro smo trčali i skakali a to sada nismo imali. Nije lako igrati pred devet tisuća ljudi kada moraš dobiti kući. To je pritisak velik, nekima je to bilo prvi put. I svježine nam je nedostajalo jer smo odigrali preko 70 utakmica. S ovim proračunom izdržati ovako teška natjecanja, s ovolikim brojem utakmica, to je stvarno teško za izdržati. Osjećam se tužno, prazno, no nemam što dečkima zamjeriti. Mislim da smo svi dali ono posljednje od sebe što smo imali.
Upitan je li mu ovo bila posljednja utakmica na klupi Zadra, a tako se po gradu govori već neko vrijeme, Jusup je kazao:
- O tome ćemo za koji dan.
Ivan Rudež, Jusupov kolega s pobjedničke strane, zborio je pak ovako:
- Bila je ovo fantastična sportska priredba. Navijanje je bilo fantastično kao i sigurnost gostujućih navijača. Ovo je bila visoka klasa organizacije, respekt Zadru. Toliko su pametno vođena momčad od strane trenera Jusupa da je ovo bio lavovski pothvat od strane mojih igrača i mojeg stručnog stožera.
Nije Rudež likovao kako bi se očekivalo od stratega koji je upravo ostvario najveći uspjeh svoje trenerske karijere.
- U ovakvom sam raspoloženju jer je jedan ratnik pao. Palokajeva ozljeda ne izgleda dobro. Ono što je on danas napravio za svoju momčad ja nikad neću zaboraviti. To je ratnik, takvog smo ga i doveli, platio je svojom nogom. Nije ozljeda Ahilove tetive ali ne izgleda dobro. Svi moji igrači dali su svoj obol. Tihi heroji ove utakmice su Serdarušić i mladi Bart koji je stalno bio osporavan a danas je na velikoj pozornici pokazao kako može odigrati smireno i pogoditi najvažnija slobodna bacanja. Hepi je bilo najteže ući u ritam jer zbog pravila od dva dozvoljena stranca na terenu nije nikako mogao doći do izražaja no onaj šut koji je pogodio iz lijevog kornera pokazao je da se nije mentalno izgubio. Morao sam s njim popričati u poluvremenu, vezano za to. Bekovi su na kraju manje griješili. Kod oba beka, i Šiška i Radovčića, bila je prisutna velika nervoza, no nekako smo im glave doveli u red.
Je prvom Ciboninu treneru bio postavljen imperativ osvajanja prvenstva?
- Nisu. Kada novi ljudi uđu u biznis sporta, kao što mi imamo nove investitore i nove ljude koji su dali svoj novac, oni žele svoje ime vezati uz trofeje. Za njih je ovaj trofej bitan kao potvrda da su i oni dali svoj doprinos tome. Iz tog konteksta taj trofej nam znači jako puno jer smo premašili očekivanja koja su bila u startu pred nama. No, kada sam osjetio momčad, kroz natjecanje u Fibinu Europa kupu, osjetio sam i da sezonu možemo završiti pobjedom. Znao sam da će biti pakleno teško. Polufinale sa Splitom iščupalo nam je dušu jer je Split vodio 80 posto cijele serije ali smo uspjeli na karakter, na smirenost, na bacanja, te guste utakmice pobjeđivati. Meni trofej ne znači kao potvrda uspjeha, on nije indikacija toga da ja sada pričam vama kako je sezona uspješna. Da je Mihailović danas zabio pet šuteva više, da smo mi izgubili pet lopti više ja bih i dalje bio ponosan na ovu momčad. I dalje bih da smo premašili nekakve ciljeve i da je svatko od njih pobijedio sebe, da smo rasli kroz sezonu.
Rudežova mantra cijele sezone bila je stabilizacija kluba.
- Kažete da se spominjala mantra o stabilizaciji. Pa nije mantra kada je klub u raspadu, kada se ne zna tko pije tko plaća i tako iz godine u godinu. Bitno je bilo stabilizirati klub jer i Zadar će profitirati od stabilne Cibone i obratno. Stabilna Cibona treba hrvatskoj košarci i zahvaljujući ljudima iz kluba, investitorima i gradskim vlastima, mi smo uspjeli to napraviti. Nije to bila samo mantra, već je to bilo jako bitno. Nadam se da će ovaj trofej biti poticaj da izgradimo ozbiljan klub jer sam trofej ne znači da smo ozbiljan klub. Mi tek to postajemo a ovo neka nam bude dodatno gorivo da vjerujemo da možemo.
Rudežu je upućeno i pitanje želi li ostati u klubu?
- Trebam prespavati. Ja sam se vratio u svoj grad, u zahtjevan projekt na svim razinama. Želja je uvijek tu. Sada sam malo umoran, iznerviran sam zbog ozljede Palokaja, pa ćemo o tome razmišljati ovih dana.
Hvaleći svoje igrače, Cibonin trener spominjao je i 36-godišnjeg veterana Marijana Čakaruna, koji se vukovima pridružio na pola sezone.
- Euforija je prevelika. Od prvog trena, od kada smo Palokaj i ja došli u prosincu, momčad se držala združeno, naglašavali smo taj timski duh. Puno ljudi nije vjerovalo u nas a trener je bio jedan od prvih koji nas je poticao i otvarao neke nove mogućnosti. U šoku sam. Za ovo se igra, za ovo se žiri. Nemam riječi, san je ostvaren.
Hoće li ovaj rođeni Zadranin jednog dana obući dres Košarkaškog kluba Zadar?
- Ja sam u svojim počecima bio Zadrov igrač. Znam koju to težinu nosi na leđima. Ja sam rođeni Zadranin ali imam ugovor s Cibonom i profesionalac sam.
Cibonin kapetan je pak Šibenčanin Krešimir Radovčić koji je kazao:
- Kada smo se okupili 20. kolovoza nije nas bilo više od šest. Ova momčad primarno je skupina kvalitetnih ljudi a tek onda dobrih košarkaša. U godinu dana nije bilo niti jednog incidenta, niti jedne tuče ili svađe na treningu. Dva Amerikanca vrhunski ljudi kao i Slovenac Šiško. Nemam riječi za sve ovo što smo napravili a napravili smo veliki pothvat. Nakon onog poraza u drugoj četvrtfinalnoj utakmici u Dubravi nije nam nitko davao niti 10 posto izgleda da možemo igrati finale a naročito da možemo biti prvaci. Pohvalio bih vodstvo kluba koje nam je omogućilo da se možemo usredotočiti samo na košarku.
Imao je Šere potrebu pohvaliti i Cibonine navijače koji su došli u Zadar.
- Ljudi vole košarku, i drago mi je da su došli oni u Zadar kao i Zadrani prije toga u Zagreb. Drago mi je vidjeti pune dvorane. Ovih pet utakmica bile su pune dvorane i za pohvaliti je sve Zagrepčane i Zadrane kao i ljude iz drugih gradova koji su dolazili na te utakmice. Stvarno im svaka čast. Hvala im što su podržali jednu i drugu momčad.
Otvori KEKS Pay
