Rijekin suparnik na prvoj od tri stepenice prema grupnoj fazi Konferencijske lige je Derry City, jedini sjevernoirski klub koji se natječe u Premier ligi Republike Irske. Derry City je u toj ligi od deset klubova u prošloj sezoni bio doprvak, momčad mu po Transfermarktu vrijedi 3,93 milijuna eura, a Rijekina 34,55 milijuna eura.
Zašto Derry City, klub iz Londonderryja, ne igra u sjevernoirskoj ligi, u koju zemljopisno pripada? Naime, krajem 60-ih godina taj grad bio je epicentar nasilja, a četvrt Brandywell, u kojoj se nalazi stadion, bila je poprište nekih od najžešćih sukoba zaraćenih sjevernoirskih tabora, nacionalista i unionista. Za nogometni klub posljedice su bile katastrofalne. Utakmice protiv klubova s pretežno unionističkom bazom navijača, poput Linfielda iz Belfasta, postajale su sigurnosni rizik. Nakon niza incidenata, uključujući i paljenje autobusa momčadi Ballymena Uniteda ispred stadiona 1971. godine, Nogometni savez donio je drastičnu odluku. Smatrajući Brandywell preopasnim, zabranili su odigravanje utakmica na njemu. Derry City bio je prisiljen svoje domaće utakmice igrati u Coleraineu, gradu udaljenom gotovo 50 kilometara, što je za većinu navijača bilo neodrživo putovanje kroz regiju ispresijecanu vojnim kontrolnim točkama.
Godine u divljini
Situacija je postala financijski i logistički neodrživa. Posjećenost je drastično pala, a klub se našao na rubu propasti. U listopadu 1972. godine uprava kluba zatražila je od Saveza dopuštenje za povratak na Brandywell, budući da su sigurnosne procjene pokazale da stadion nije opasniji od drugih u ligi. Međutim, na glasanju klubova članova lige, prijedlog je odbačen za samo jedan glas. Razočarani ovim ishodom, čelnici Derry Cityja povukli su klub iz lige idućeg dana. Uslijedilo je trinaestogodišnje razdoblje poznato kao "godine u divljini", tijekom kojeg je klub životario u amaterskim natjecanjima. Suočeni s nepremostivim političkim zidom, klupski čelnici okrenuli su se prema jugu. Godine 1984. podnijeli su molbu za priključenje ligi Republike Irske. Uz posebno dopuštenja Fife i Sjevernoirskog saveza, Derry City je 1985. primljen u novoosnovanu Prvu diviziju, započevši tako novo i najslavnije poglavlje svoje povijesti.
To su osnovni fakti uoči prvog Rijekina službenog nastupa u sezoni 2026./2027., odnosno prvog europskog nastupa Matjaža Keka na klupi Rijeke nakon gotovo osam godina. Tog vrućeg kolovoza 2018. godine Rijeku je u 3. pretkolu Europske lige šokirao norveški klub Sarpsborg. Nepuna dva mjeseca kasnije, Kek je bio smijenjen i od tada do danas nije vodio nijednu klupsku utakmicu. Tako bismo susret s Ircima mogli nazvati velikim povratkom najuspješnijeg Rijekina trenera u povijesti.
Ne gubi strpljenje
Osim Fruka, u fokusu utakmice s Ircima bit će još jedan Rijekin povratnik, Niko Janković, a još više najbolji Rijekin igrač posljednjih godina, 25-godišnji Toni Fruk. Evo, ovo je valjda već četvrti uzastopni prijelazni rok u kojemu se nagađa kako će Rijeka prodati Fruka, a Našičanin upravo počinje svoju četvrtu sezonu u Rijekinu dresu.
S tim da na žalost – iako je mjesec dana bio u reprezentaciji – još od kraja prošle sezone nije odigrao ni minutu u službenoj utakmici. Naime, Fruk, uz vratara Pandura i Ćaleta-Cara, jedini nije dobio ni minute na travnjaku u šest utakmica reprezentacije ovog ljeta; prijateljskima s Belgijom i Slovenijom, te četiri na Svjetskom prvenstvu. Možda je i taj podatak utjecao da Frukova tržišna vrijednost nije rasla, nego je zaustavljena na devet milijuna eura (izvor: Transfermarkt), dok je prošloga ljeta iznosila deset milijuna.
Toni Fruk naravno ne gubi strpljenje, pritom i pomaže Rijeci, a i ima priliku ispisati povijest – i to već protiv Iraca. O čemu se radi? O tome da još od studenog 2014. godine stoji rekord Andreja Kramarića, još uvijek Rijekina najboljeg europskog strijelca svih vremena s osam pogodaka; jedan manje postigao je Zoran Kvržić, a dva manje, po šest, Leon Benko, Mario Gavranović i – Toni Fruk. U igri za ovaj rekord je i Englez Daniel Adu-Adjei s četiri europska pogotka – također igrač u izlogu.
Andrej Kramarić šest od osam svojih pogodaka za Rijeku postigao je u grupnoj fazi Europske lige, protiv Seville, Standarda i Lyona po jedan, te tri protiv Feyenoorda, dok je Fruk u grupnoj fazi Konferencijske lige zabio dva, protiv Lincolna i Celja, a jedan je postigao i u osmini finala protiv Strasbourga. Andrej Kramarić sve je svoje europske pogotke za Rijeku postigao pod vodstvom trenera Matjaža Keka – kod kojega će Fruk danas debitirati. Dakle, čini se da postoje svi preduvjeti da Toni Fruk ovog ljeta uđe u Rijekinu europsku antologiju.
Koliki je Rijeka napravila europski iskorak u posljednjih 16 godina, ilustrirat će i ovaj podatak – kao referentnu točku uzeli smo 2010. godinu, kada je Hajduk drugi i posljednji put igrao u grupnoj fazi europskog natjecanja; od tada su Splićani odigrali 72 europske utakmice, a Rijeka čak 88!
Otvori KEKS Pay
