Otprije smo znali da Hrvatska ima četiri milijuna nogometnih izbornika, a ovaj smo tjedan doznali da ima i četiri milijuna stručnih arhitekata. Nema Hrvata koji od četvrtka, kada je predstavljeno arhitektonsko rješenje za Maksimir, nije dao svoje mišljenje u vezi s novim stadionom. Većina negoduje i bez imalo kriterija “puca” po odabranom rješenju, a naravno da su i brojni političari populistički stali na stranu većine i pokušavaju pridobiti pokoji glas na temi o kojoj, realno, pojma nemaju. Šteta je samo što ti isti političari koji se sada bune, nisu podigli glas u vezi sa starim stadionom, odnosno nije ih smetalo što je Maksimir već desetljećima ruglo koje je postalo opasno za navijače. No dok smo od političara takav populizam mogli očekivati, nevjerojatna je činjenica da rješenje novog stadiona žele srušiti Dinamovi najžešći navijači, oni zbog kojih se ovaj stadion i gradi.
Čekali su novi stadion 30-ak godina, mnogi su im ga godinama obećavali s figom u džepu, samo Bandić ih je prevario barem četiri-pet puta, a onda kada je netko končano sve ozbiljno pokrenuo i početak gradnje doveo pred gotov čin, sada ti isti navijači žele srušiti cijeli natječaj i poništiti pobjednički odabir. I tako srušiti sve napore čovjeka koji je cijelu priču pokrenuo još 2020. godine, kada je kao drugi čovjek Uefe napravio ključan korak za izgradnju novog maksimirskog stadiona. Taj čovjek u međuvremenu je postao i predsjednik Dinama i s neviđenim entuzijazmom počeo graditi novi klub koji počiva na demokratskim načelima. Boban sanja u idućim godinama napraviti veliki europski klub, no osnova referencija za tako nešto je novi stadion. Bez novog Maksimira Dinamo će samo životariti, bez ikakve šanse za većim iskorakom.
I zato je nevjerojatno da sada, kada je rušenje, a onda i izgradnja stadiona na vidiku, netko sve želi srušiti. A vjerujte, ako se ovaj natječaj sruši, novog stadiona tako skoro neće biti! I toga bi navijači morali biti svjesni.
Paradoksalan je taj neviđeni napad na Bobana, pogotovo što je on samo jedan od devet članova žirija, žirija koji je većinski sačinjen od uglednih domaćih i stranih arhitekata. I umjesto da se ponosimo što je tako velik natječaj bio javan, transparentan, i što je izabrano originalno rješenje, a ne neka kopija, mi se bunimo i pokušavamo osporiti odabir. A kad smo već kod Bobana, on je kao tadašnji drugi čovjek Fife bio u žirijima za stadione SP-a u Kataru i Rusiji, pa bi valjda i zbog toga trebao imati veći kredibilitet kod onih koji ga sada napadaju. A ti napadi idu i do te mjere da su neki opskurni, ali nažalost vrlo popularni portali i Facebook stranice masovno dijelili objavu da za pobjednički arhitektonski ured iz Milana radi Nikola Anđelić, navodno nećak Zvonimira Bobana. Priča je, međutim, potpuno netočna, a demantirao ju je Bobanov stvarni nećak koji se zove – Luka Jurković. Neki su pak toj izmišljotini pridodali još jednu, da je pobjednički arhitektonski ured radio, pazite sad, Bobanovu vilu na Braču! Toliko daleko idu maliciozni, izmišljeni napadi. I pritom ne mare na poruke Bobana i arhitekata koji poručuju da je projekt podložan promjenama i doradama, da je moguće spojiti tribine, da je moguće između tribina staviti nešto nalik na pleksiglas koji će spriječiti udare vjetra... A u ideji je već i na samom početku da stadion bude osvijetljen plavom, prepoznatljivom bojom Dinama... Nadamo se da će navijači na kraju ipak shvatiti da se stadion gradi za njih i da će u daljnjim mjesecima biti dodatno prilagođen njima. Ne shvate li to, stadion do kraja 2030. godine sigurno neće dobiti.
Otvori KEKS Pay
