Najvjerniji Dinamovi navijači Bad Blue Boysi oglasili su se o pobjedničkom rješenju novog stadiona u Maksimiru i poručili da ga ne mogu podržati jer prema njima nije u skladu s nekim od osnovnih načela koja su prije natječaja definirana kao važna za Dinamove navijače.
Posebno su istaknuli zatvoren stadion i spojene tribine, dvije karakteristike koje pobjedničko rješenje milanskog studija VG13 Architects nema jer su tribine potpuno odvojene kao na starom Maksimiru. Pitanje povezanosti tribina posljednjih dana postalo je predmet stručne rasprave jer dio arhitekata tvrdi da su natječajni uvjeti i odgovori na pitanja sudionika upućivali na to da tribine trebaju biti spojene.
Priopćenje Bad Blue Boysa prenosimo u cijelosti:
- Klub je, po našem mišljenju, vrlo jasno i precizno sažeo i artikulirao osnovna načela te želje velike većine navijača prije izbora idejnog rješenja novog stadiona.
U izradi tog prijedloga, koji je većim svojim dijelom postao i temelj uvjeta natječaja, imali smo priliku iznijeti svoje prijedloge na poziv predstavnika Kluba te znamo koliko se ozbiljno pristupilo pripremi za ovaj proces.
Izabrano idejno rješenje nije u skladu s nekim osnovnim načelima tog prijedloga (zatvoren stadion te spojene tribine) i kao takvo ga ne možemo podržati.
Očekujemo od Kluba i njegovih predstavnika da se u ovom procesu primarno vode željama i interesima Kluba i njegovih navijača uzimajući u obzir njihova mišljenja. Pitanje stadiona je pitanje svih generacija navijača Dinama, ono nadilazi uobičajene odluke koje Klub donosi, kao i one koji trenutno njime upravljaju. Od svih sudionika u ovom procesu očekujemo da to poštuju - rekli su BBB-i.
FOTO Ovo je svih 88 ideja za novi Maksimir: Kako je sve mogao izgledati
FOTO Ovo je svih 88 ideja za novi Maksimir: Pogledajte kako je mogao izgledati
Otvori KEKS Pay
Dečki, a kaj vi znate? Pa kaj ne kužite da odabir ovog rješenja predstavlja aksiomatski otklon od vulgarnog populizma i vizualne profanosti u korist hiper-dekonstruktivističkog liminalnog pejzaža. Sirova tektonika autentičnog betona i disonantno-asimetrična morfologija ne predstavljaju estetske aberacije, već sintagmatizirane prostorne vektore koji sublimacijski optimiziraju mikroklimatsku fluktuaciju i psiho-akustičnu kompresiju na samom terenu. Namjerno konfliktna geometrija uspostavlja beskompromisni, ontološko-morfološki dijalog s urbanom tektonikom, čime se kvantno redefinira tradicionalna percepcija sportsko-spektakularnog supstrata. Slijedom toga, protekcija vremena potvrdit će da izabrani koncept ne nudificira prolazne vizualne kompromise, već meta-prostorno egzistira kao ontološki spomenik bezvremenskoj arhitektonskoj alogičnosti.