Hrvatska je proteklog tjedna šest dana bila pozornica vrhunskog svjetskog biciklizma. Jedanaesto izdanje utrke CRO Race krenulo je 22. rujna sa splitske Rive, a završilo u nedjelju na zagrebačkom Jarunu. Slike hrvatske obale, otoka, starih gradova i zelenog kontinenta putem televizijskog prijenosa stigle su do gledatelja u više od 190 zemalja svijeta. Ovogodišnje izdanje bilo je i najveće dosad. CRO Race se prvi put vozio u kategoriji UCI ProSeries, drugoj najvišoj u svjetskom biciklizmu. Iznad nje je samo WorldTour, kategorija u kojoj su Tour de France, Giro i Vuelta. Time je hrvatska utrka ušla u krug od četrdesetak najvažnijih višednevnih utrka na svijetu, uz bok nacionalnim utrkama Njemačke, Velike Britanije i Norveške.
Put nije bio lagan
– Unapređenjem utrke u višu kategoriju pokazali smo da smo spremni za nove iskorake. Imali smo najjači roster ekipa i biciklista u povijesti utrke, no tu ne stajemo. Sljedeće godine na CRO Raceu želimo okupiti još kvalitetnije momčadi i pojedince – ističe direktor utrke Vladimir Miholjević.
Kakve su momčadi stigle u Hrvatsku, najbolje pokazuju brojke. Prema podacima Međunarodne biciklističke federacije (UCI), prosječna WorldTour momčad ove godine raspolaže proračunom od 33 milijuna eura, a one najbogatije i s 45 do 50 milijuna. Na CRO Raceu vozilo je sedam takvih momčadi i devet ProTeams ekipa. Njihovi proračuni zajedno, prema procjeni, premašuju 300 milijuna eura. Oprema koju su dovezli također je vrijedna. Jedan trkaći bicikl vrhunske razine stoji od 9 do 14 tisuća eura, a svaki vozač ima po dva do tri bicikla. Samo su bicikli u pelotonu CRO Racea tako vrijedili nekoliko milijuna eura, a tu su još rezervni kotači, servisna vozila, kamioni-radionice i autobusi za vozače.
– Organizacijski se nije puno toga promijenilo time što smo ove godine imali kategoriju više. Za UCI ProSeries organizacijski smo se počeli pripremati prije tri godine. Znali smo da ćemo jednoga dana dobiti višu kategoriju i tako smo se pripremali. Naravno, put do UCI ProSeriesa nije bio lagan. Hrvatska je mala zemlja, gotovo nevidljiva na biciklističkoj karti. No godinama gradimo imidž sjajne utrke, što su svjetski timovi i njihovi biciklisti itekako prepoznali. Dobra organizacija možda nije bila vidljiva gledateljima, ali je itekako bila prepoznata unutar biciklističkog svijeta i među vodstvima momčadi. Nije lako organizirati utrku kada imate poplavu, kao 2024. godine, ili olujni vjetar, kao prošle godine. Sve smo to uspjeli nadvladati, a ove godine imali smo idealno vrijeme i uvjete. Jasno, svi su itekako zadovoljni otišli svojim kućama. Daj Bože da ovakvo vrijeme imamo i sljedećih godina – rekao je Miholjević.
Na startu ste imali šest od deset najbolje rangiranih momčadi na UCI ljestvici, a deset momčadi prethodno je vozilo Tour de France. Koliko je teško privući takva imena u Hrvatsku i što ih danas najviše motivira da dođu na CRO Race?
– Motiva je bilo napretek. Jedan od njih je dvostruki broj bodova za svjetsku rang-ljestvicu koje donosi CRO Race. O koliko velikoj borbi je bila riječ, pokazuje cijena pojedinih etapa, gdje smo vidjeli bjegove koji su brzo bili dostizani.
Posebno ste istaknuli da su se građani ove godine sve više povezivali s utrkom. Primjećujete li da CRO Race iz godine u godinu postaje više od sportskog događaja i da ga ljudi sve više počinju doživljavati?
– Moram priznati da je ove godine bilo deset puta više gledatelja uz stazu nego prijašnjih godina. Zato posebno zahvaljujem domaćinima etapa koji su se dosta angažirali da privuku što veći broj gledatelja.
Brandon McNulty, dvostruki pobjednik CRO Racea, na dan završetka naše utrke postao je svjetski prvak. Koliko vam znači činjenica da je pobjednik CRO Racea ostvario takav rezultat i može li to dodatno podići međunarodni ugled utrke?
– Naravno, ponosni smo što je baš on bio dio ove priče. Ali nije bio jedini. Na CRO Raceu prethodnih su godina vozili Tadej Pogačar, Primož Roglič, Jonas Vingegaard, Matej Mohorič i brojni drugi vrhunski biciklisti. To je kao da na teniskom turniru u Hrvatskoj nastupe osvajači Grand Slam turnira ili da na atletskom natjecanju nastupe pobjednici velikih svjetskih maratona, poput onih u Bostonu ili Berlinu.
Kada govorimo o financijskoj strani, na CRO Raceu vozile su momčadi čiji ukupni proračuni premašuju 300 milijuna eura. Koliko je zapravo skupo organizirati utrku ovakve razine i koliko je teško osigurati financijsku konstrukciju iz godine u godinu?
– Iskreno, od 11 sezona mislim da smo pet ili šest završavali u minusu. Sada je malo bolja situacija i držimo se malo iznad površine vode. Više nismo u opasnosti da potonemo, i to zahvaljujući lokalnim organizatorima i gradovima koji su financijski uskočili u pomoć. Tu je i velika pomoć sponzora. Podržava nas i Vlada Republike Hrvatske, ali ako netko misli da se tu vrti nekakva velika zarada, taj se grdo vara.
Rekli ste da ulaskom u ProSeries ne želite stati. Koliko je realno da CRO Race u budućnosti napravi još jedan iskorak i postane WorldTour utrka? Što bi sve trebalo napraviti da se to dogodi?
– Vjerujem da ćemo za nekoliko godina organizirati WorldTour utrku. Jasno, tada ćemo morati imati puno veći budžet, ali što se tiče organizacije, itekako smo spremni. Međunarodni biciklistički savez mora prepoznati naše kapacitete, moramo što aktivnije sudjelovati u njihovom radu.
Uvesti bicikle u škole
Kids CRO Race ove je godine okupio gotovo 500 djece u sedam gradova, a najavili ste njegovo daljnje širenje i mogućnost uključivanja u školski kurikulum. Može li upravo taj projekt biti jedan od ključnih načina da Hrvatska dugoročno dobije novu generaciju biciklista?
– Mislim da možemo. Planiramo uvesti dva bicikla po školi jer moramo odgajati nove generacije biciklista. Bilo bi sjajno kada bismo uspjeli financijski zaokružiti projekt škole biciklizma i iz nje stvarati kvalitetne mlade vozače. Uvjeren sam da bismo nakon četiri godine mogli imati mlade bicikliste sposobne konkurirati za plasman među deset, pa i pet najboljih na svjetskoj razini.
Ove godine posebno nas je razveselio rezultat Nicolasa Gojkovića, koji je bio drugi u Novalji, što je najbolji hrvatski rezultat na CRO Raceu u više od osam godina. Vidite li u Hrvatskoj nove bicikliste koji bi u budućnosti mogli napraviti još veći iskorak na ovoj utrci?
– Imali smo mi sjajnih biciklista – Rumac, Rogina, Kvasina, Đurasek, Dančulović, H. Miholjević, Kišerlovski... Međutim nisu bili prepoznati od skauta, a uvjeren sam da bi svatko od njih imao mjesta u velikim profesionalnim timovima. Dobro je da se neki klubovi bude, poput Rijeke, Vinkovaca i Zadra, a sjajno radi i škola Matije Kvasine. Moglo bi se pojaviti neko novo ime – zaključio je Miholjević.
Otvori KEKS Pay
