Europskim nogometom Iyayi Believe Atiemwen počeo se baviti 2016. godine kada je potpisao za Kayseri Erciyesspor, nakon toga selio se po turskim klubovima: Rizespor, Sanliurfaspor, Manisaspor, a onda je na kraju iz Rizespora, vodeće momčadi druge turske lige, stigao u Goricu s kojom je izborio Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Gorica se za sada dobro drži jer u prvenstvu je trenutačno na četvrtom mjestu, a on joj je jedna od najvećih zvijezda i nada.
Drhtao je Iyayi Believe Atiemwen (22) naslonjen na ogradu pokraj travnjaka pomalo promrznut od hladnog vjetrića koji je puhao za vrijeme cijelog treninga, ali i našeg razgovora.
Nigerijac je bio zvijezda u pobjedi svoje Gorice nad Slaven Belupom za vikend (1:0) pa nije čudo što dobiva medijsku pozornost. Kompletan je igrač, brz, tehnički potkovan, u svlačionici voljen.
Ronaldo mu je jedini uzor
– Slažem se sa svima u svlačionici, sa svima sam otvoren, ali i oni su prema meni. Baš je super momčad. Najveći zabavljač u svlačionici je Džidži, njegovo ime je predugo i ne znam ga izgovoriti pa ga svi tako zovemo, a nakon njega ja – nasmijano će Iyayi pa nastavlja o dobroj statistici momčadi:
– Ide nam dobro, moguće je da budemo u prve tri momčadi prvenstva. To nam je neki cilj, a ovo je nogomet i sve je moguće – dodao je.
Da, sve je moguće jer Gorica je trenutačno četvrta momčad na tablici HNL-a, slavi pobjede i uživa u Prvoj HNL u kojoj je debitant. A iskočio je u cijeloj priči svojim dobrim igrama baš Atiemwen.
– Ma ne zanima me što mediji pišu, ne pratim to baš, samo igram pa što bude. Ne govorim puno, više volim pokazati nego govoriti – kratko će Nigerijac koji, istina je, nije previše razgovorljiv. No, nešto je o svojim počecima i uzorima rekao.
– Počeo sam igrati nogomet kada sam imao tri godine, u Nigeriji ljudi vole nogomet, tako sam i ja počeo napucavati loptu. Moje djetinjstvo nije bilo ništa posebno. Prije Hrvatske igrao sam u Turskoj i tamo je nogomet dosta snažan, više se temelji na tehnici, ali meni se ovdje više sviđa, više mi se sviđa hrvatski stil nogometa.
A osim nogometa sviđa mu se tu još štošta.
– Hrana je dobra, najviše volim svinjetinu, ali jedem sve. Grad mi se isto sviđa, živim u Zagrebu, a i ljudi su ljubazni. Trener je super, drukčiji je od svih ostalih s kojima sam radio. Dobar je prema meni, a i prema ostalima. Sviđa mi se njegova vizija igre. Jako me motivira, ima odlične govore prije i tijekom utakmica. To je njegov tajni sastojak, zato i pobjeđujemo.
No...
– Hladno je, ovo vrijeme sada ono je što mi se najmanje sviđa. Dolazi zima, smrznut ću se.
Bio je on i u toplijim krajevima.
– Putovao sam po Hrvatskoj, bio sam u Splitu. Svi govore o Splitu, nije ništa posebno, ali je lijep grad – polako i na dobrom engleskom kaže Iyayi. Hrvatski tek natuca, ipak je ovdje tek godinu dana.
– Malo govorim hrvatski, mogu razumjeti što drugi govore, ali ne mogu baš govoriti. Znam neke riječi kao: dobar tek, hvala, kako si i slično – s osmijehom govori mladi nogometaš kojeg zovu Beli. Zato što mu je srednje ime Believe...
– Znam da to znači bijeli, ali nisam uvrijeđen, sviđa mi se. Ne znam tko mi ga je točno dao.
Tijekom karijere uzor mu je bio samo jedan...
– Nisam imao neke, osim Cristiana Ronalda. Sviđa mi se kako igra i kakav je. Sada o njemu svašta govore, razvlače ga po medijima, osuđuju, ali ne zamara se time, fokusira se na nogomet i dokazuje suprotno. Volio bih biti kao on.
Prije dolaska u Hrvatsku znao je nešto i o Luki Modriću.
– Znao sam za Luku Modrića. On je najbolji na svijetu sada. Volim njegovu igru. Najbolji mi je hrvatski igrač, a osim njegove igre sviđa mi se i njegova osobnost. Vidim kakva je osoba, ne poznajem ga, ali mogu zaključiti da je dobar.
Poznaje Beli neka velika nogometna imena.
Moses je kul tip
– Znam igrača Chelsea Victora Mosesa, igrali smo u istom klubu u Nigeriji. On je kul tip. Ne govori mnogo, želi raditi na svoj način bez puno pažnje. Sada se više baš i ne čujemo, prije jesmo.
Iako još sređuje život u Zagrebu, i uz sve treninge i utakmice ima slobodnog vremena. No, nije on tip koji bi kao Sammir dane provodio po noćnim klubovima, mirniji je.
– U slobodno vrijeme najviše volim ostati kod kuće i gledati filmove, mogao bih ih gledati cijele dane, akcijski su mi najdraži. Osim toga volim slušati glazbu, hip-hop. Moram reći i da mi nedostaje obitelj, ali planiram ići doma početkom prosinca. Posjećivali su me u Turskoj, ali otkad sam ovdje, nisam ih još vidio – zaključio je.
Gorica je postala pravi internacionalni klub, u rosteru ima desetak stranaca i oni se profiliraju kao prave zvijezde. Njihov talent i tehnika sve više izlaze na vidjelo u prvenstvenim utakmicama. Osim Nigerijaca, tu su i igrači iz Nizozemske, Ugande, Gane, Poljske, BiH, Armenije... A i trener je bosansko-hercegovački nogometni stručnjak Sergej Jakirović koji odlično vodi momčad. Igrači ga vole, ali i on je dobar sa svima u svlačionici.
>> Pogledajte kako igrači Dinama provociraju idućeg protivnika
Koji ste vi gnomovi, čovjek u načelu nahvali Hrvatsku, a vaš naslov.....ma to govori o vama.....