Gore od ovoga ne može, Hajduk je pao najniže otkad je hrvatske neovisnosti. Ne samo zbog dojma loše igre, ne samo zbog vrlo negativne atmosfere oko kluba već i zbog čiste statistike. Poslije 11 odigranih kola bijeli su na sedmom mjestu HNL-a, sa svega 11 osvojenih bodova. Uvjerljivo im je to najgori start u prvenstvo u povijesti, dosad su u prvih 11 kola najmanje bodova osvojili u sezoni 2009./10., no i tadašnjih 15 bodova za ovih 11 čini se puno. Bilo je i sezona kada su u prvih 11 kola osvajali 28 bodova, a prosjek u svim sezonama HNL-a je 21,2. I zato je ovih 11 baš debakl.
Pali nakon 974 dana
Hajdukova navijača glava zaboli kada vidi koliko su pobjegli glavni konkurenti. Dinamo je nakon samo 11 kola na plus 16, Osijek ima 12 bodova više, Lokomotiva 11, čak i dojučerašnji drugoligaš Gorica osam, Rijeka šest bodova... A baš Rijeka, i to s novim trenerom Igorom Bišćanom, u nedjelju gostuje na Poljudu. Ono što je najgore za navijače bijelih, Hajduk u toj utakmici nije favorit, kao što nije bio ni u nedjelju protiv Lokomotive, od koje je izgubio prvi put poslije 974 dana. Bio je to drugi poraz Hajduka u HNL-u zaredom, te treća utakmica bez postignutog gola. Šok-terapija novog trenera Zorana Vulića očito je bila samo kratkoročna, a sada se sve vratilo na staro.
Ovakav Hajduk rušit će ove sezone, izgledno je, još mnoge negativne rekorde. Jer, malo je gostovanja u HNL-u na koja bijeli mogu otputovati u ulozi favorita. Možda jedino kod Istre i Rudeša. I to je najporaznija činjenica za navijače Hajduka.
Kao što je i porazno sedmo mjesto na ljestvici s kojeg natjecanje u Europskoj ligi iduće sezone izgleda kao najobičnija utopija. A uz sve loše stvari, Vulićevi dečki iduće četiri domaće utakmice neće imati niti huk s tribina, pošto Hajduk mora odraditi kaznu zbog incidenta na derbiju, u kojem je jedan vatrogasac ostao bez prsta.
Samo najveći optimisti misle da se uskoro sve može promijeniti nabolje. Jer za promjene treba gotovo sve promijeniti, i početi otpočetka. Ne može se stvar riješiti niti promjenama trenera, niti potjerivanjem limitiranih igrača, kojih je u svlačionici Hajduka više nego ikada. A za takve korjenite promjene nužna je jaka upravljačka struktura, koja u Hajduku ustvari ne postoji. Jer, u Hajduku se ne zna tko je glavni i odgovorni. Je li to Nadzorni odbor, je li to sportski direktor Saša Bjelanović koji je katastrofalno odradio prijelazni rok, ili je to predsjednik Jasmin Huljaj, koji dosad nije pokazao da može voditi klub jednako kvalitetno kao što je vodio poduzeće. S ovakvim vodstvom i politikom, Hajduk nažalost opravdano sve više postaje predmet sprdnje. A kako i ne bi kada mu zdrave grane koje ima pile čak i vlastiti navijači. S takvim navijačima ideja o narodnom klubu sada sve više izgleda kao promašena, iako je u načelu bila dobra.
Blagajna je prazna
Ali, u situaciji kada ti navijači tuku vlastite navijače, kada im buše gume na automobilima, kada na domaćim utakmicama dovode u životnu opasnost aktere utakmice, onda ideju o narodnom klubu više nitko ne može shvatiti ozbiljno.
Današnji Hajduk, ne lažimo se, ne vodi narod, već Torcida. Predsjednici su pogubljeni ili uplašeni, a i Nadzorni odbor, koji je trebao biti korektiv, nije uspješan. Jedini tračak nade su novi izbori za Nadzorni odbor, koji će se održati 15. prosinca. Valjda će odabrati ljude koji će klub vratiti na mjesto koje zaslužuje.
U protivnom, od Hajduka će ostati samo povijest, mit, uspomene na velike uspjehe i velike igrače, pogotovo domaće. Kojih danas više nema, jer ih omladinska škola ne stvara. A i kad pokojeg izbaci, onda ga klub proda u bescjenje, kao ljetos Tomu Bašića. A nove prodaje uslijedit će već ove zime, jer novca u blagajni više nema...
>> Pogledajte i kako se vatreni zabavljaju u slobodno vrijeme
Evo, tako je to kada ulica i huligani upravljaju klubom. Osim što su uvjereni da su svi drugi krivi za situaciju u kojoj se nalaze, još su postali pojam za kmečanje i naricanje...