Mario Mandžukić u intervjuu za njemački Bild naglasio je da mu je već dosta pitanja o Mariju Gomezu te kad ih čuje, najradije – začepi uši!
– To me već lagano živcira. Naravno da smo konkurenti za poziciju, ali to ne znači da imamo problem. Nedavno smo se susreli u garaži, pitao sam ga kako je, poželio mu brz oporavak od ozljede. Zahvalio mi je i poželio sreću u utakmicama. Naravno da nitko od nas ne voli biti na klupi, ali to ne znači da ne možemo biti kolegijalni.
U srcu je i Nijemac
Proslavili ste se kao hrvatski reprezentativac, ali rijetki znaju da ste u srcu malo i Nijemac, pitali su ga novinari.
– Ditzingen mi je doista drugi zavičaj, imao sam sretno djetinjstvo u Njemačkoj, kamo smo došli kad sam imao šest godina. Imali smo lijepu kuću, išao sam ondje u školu. Na početku nisam znao riječi njemačkog, ali to je samo po sebi došlo. Kad smo nakon četiri godine odlazili, bio sam tužan – prisjetio se.
Znate li da je godinu dana stariji Mario Gomez odrastao samo 80 km dalje? Jeste li se možda susretali na terenu kao djeca?
– Moguće! Iako sam bio na posudbi u Stuttgartu, lako je moguće da smo igrali jedan protiv drugoga.
Otac mi je igrao s Bobičem
Potom se prisjetio prvog kontakta s Bayernom:
– Sjedio sam u kafiću s prijateljima kad mi je telefon zazvonio. S druge je strane bio Karl-Heinz Rummenigge. Kratko i jasno rekao mi je da me Bayern želi, da je prepoznao moje kvalitete. To mi je jako godilo, pa čovjek je legenda!
S 96 prekršaja lani ste bili najagresivniji napadač Bundeslige!
– Ne znači to da sam grub, ali nogomet je muški sport, igram agresivno, to sam naslijedio od oca...
On je pred kraj karijere u Ditzingenu bio suigrač kasnijem njemačkom reprezentativcu...
– Vodio me na svaki trening i zato se sjećam Fredija Bobiča i Seana Dundeeja, koji su tada još zabijali za Ditzingen.
Sokac Mandzo i njemacka disciplina i rad i uskoro ce on biti vrhunski igrac