Bruno Marić podnio je ostavku. Predsjednik Komisije hrvatskih nogometnih sudaca očito je podlegao pritiscima i odlučio se za ovaj radikalan potez. No nije to jedina posljedica krize koja je kulminirala zadnjih dana. – Dosadašnji predsjednik Komisije nogometnih sudaca HNS-a Bruno Marić podnio je ostavku na svoju dužnost te u razgovoru s predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza Marijanom Kustićem iznio osobne razloge zbog kojih je donio takvu odluku. Predsjednik Kustić izrazio je razumijevanje za iznesene razloge te je ostavku prihvatio, a Izvršni odbor usvojio, piše, među ostalim, u službenom priopćenju Hrvatskog nogometnog saveza.
Nastavak Marićeve karijere u ovom je trenutku vjerojatno sporedna stvar, pravo je pitanje u kojem će smjeru naš nogomet. Marić je, podsjetimo, na ovu funkciju došao 10. ožujka 2021. godine, kada je zamijenio Antu Kulušića. Spomenutu funkciju obnašao je tri godine.
Nastavak priče mogao bi se dogoditi već za koji dan jer naši nogometni suci ozbiljno razmišljaju o bojkotu. Također, zbog situacije u kojoj su se zadnjih dana našli ne žele suditi utakmice Supersport HNL-a.
Nikome nije ugodno
Razumljivo je da u ovakvim okolnostima linča nikako nije ugodno. Posljednjih nekoliko dana polemike koje su se razvile na medijskim platformama i društvenim mrežama otišle su ipak malo predaleko. Kako se cijeli sustav samo tako olako srušio!? Desetljeće i pol pokušavali smo vratiti povjerenje u sudački sustav, no zadnja zbivanja pokazala su da se ipak, nažalost, nismo maknuli previše s mrtve točke.
Sve je bio samo privid jer se cijela priča rasplinula u samo jednom danu, pala je na jednom detalju VAR snimke. Naš je nogometni sustav očito presnažno kontaminiran i sada su na vidjelo izišli preozbiljni problemi. Ili se samo tražio adekvatan okidač za nešto sasvim treće. A kako smo se zapravo našli u ovoj situaciji i zašto ne vjerujemo u one koji bi trebali dijeliti pravdu u elitnom razredu našeg nogometa?
Problem je što su desetljećima o vitalnim problemima šutjeli svi, klubovi i odgovorni u Savezu. Sve anomalije gurane su pod tepih kao da će ih netko drugi riješiti, a od sada detektiranog "sumnjivog sudačkog kriterija" u jednom su trenutku koristi imali svi. Problem je isto tako što, ovakvim načinom interpretacije, priča nema kraj. A nastavi li se ovakav način komunikacije i polemika, možemo jedino "staviti ključ u bravu".
Uvijek će jedna strana moći izvući doba Mamićeve despotske vladavine ili spomenute afere, drugi će prebrojavati jedanaesterce – i svaki klub pronaći će situaciju u kojoj je zakinut. I tako u krug. A kada se izračunaju pogreške zadnjih pet sezona, najviše su stradali mali klubovi, a kod velikih su sudačke pogreške najčešće išle u njihovu korist. Prebrojavati sada tko ima prekršaj ili jedanaesterac više, zaista nema smisla. Naravno, to ne znači da pred očitim previdima treba zatvarati oči, naprotiv. Na sve nepravilnosti treba pravovremeno i precizno upozoriti. Privilegiranih ne smije biti ili ipak previše tražimo. No komunikacija mora biti primjerenija. Traume iz prošlosti ne jamče pravo na uspostavu neke druge apsolutne vlasti, tko god bio s druge strane.
Jasno, oni koji su pisali sudački pravilnik na razini Uefe i Fife definitivno su zakomplicirali stvari, jer više zaista nije jasno kako treba tretirati igranje rukom, intenzitet prekršaja i gdje je granica slobodnog sudačkog uvjerenja.
Problem je vjerojatno i civilizacijske prirode. Jer, svi tražimo vezu kada se idemo zapošljavati, kod liječnika, automehaničara... I onda u svakoj priči tražimo prečac ili poguranac jer naš svijet tako funkcionira. Analogno tome, lako je onda okriviti suce da rade za nečiju korist. Tu civilizacijsku razinu morat ćemo još dugo "liječiti". Ili smo možda precijenili važnost ove priče.
Sudačka organizacija opterećena je aferama, ona najpoznatija je za "pošteno suđenje", a u doba vladavine Zdravka Mamića znalo se kako su suci "morali" raditi. Što nam sada slijedi, zaista je teško predvidjeti. Pred ključnim ljudima našeg nogometa težak je zadatak, pravo na pogrešku nemaju. Jasno je to i njima.
Možda je djelomično rješenje ideja o kojoj se do sada već govorilo, a to je da sudačka komunikacija bude javna, a oni bi mogli nakon utakmice odmah komentirati svoje odluke. Isto tako, neophodna je edukacija svih aktera. Stvari elegantno mogu biti objašnjene uz pomoć neutralnog stručnjaka, kojih, primjerice, u Sloveniji ima nekoliko.
Brzo reagirati
Isto tako, neophodna je brza reakcija Saveza i svih klubova koji se moraju izjasniti. Pristupiti hitnom rješenju problema, a ne prepucavanjima preko medija koja će samo raspiriti polarizirano nogometno društvo. Neophodan nam je pogled s distance, racionalan, bez emocija, ako je to moguće kada je nogomet na ovim prostorima u pitanju. Dakle, autori krizne inicijative moraju inzistirati na tome da svi akteri moraju sjesti za stol, jer ovo stanje nema rješenja. Što vrijeme bude odmicalo, problem će biti sve teže riješiti i postoji mogućnost da se još više zakopamo. Valja preventivno djelovati kako bi u eter izišlo što manje nepromišljenih ili, bolje rečeno, glupih opaski s jedne i s druge strane. A koliko smo "pošteni", vidjet će se vrlo brzo...
Pođimo od toga kako se uope dođe u poziciju biti nogometni sudac. Jel se može prijaviti netko mlad i ambiciozan, bez da ima nekog koji ga gura? Odgovor je jasan. Ne može. A onaj koji nekomu nešto omogući uvijek nešto očekuje zazvrat. Možda ne odmah, ali kad tad. I to se onda vidi na suđenjima. Naš sudački sustav je odavno urušen. Nemamo niti jednog suca koji sudi neku od europskih liga ili nedajbog na europskom ili svjetskom prvenstvu. Država koja ima reprezentaciju kakvu mi imamo nema niti jednog suca za prvenstvo?!? I oni imaju obraza pravdati se?!?!