Rođen je i odrastao u Buenos Airesu, u obitelji u kojoj je Hrvatska bila snažno prisutna iako tada nije postojala kao samostalna država. U Hrvatsku je prvi put došao kao mladić, početkom devedesetih, a ubrzo se vratio kao novinar izvještavati o ratu. Nekoliko godina poslije sa suprugom se trajno preselio u Hrvatsku, gdje je izgradio diplomatsku i političku karijeru. Davor Ivo Stier danas je treći put hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, a u novoj epizodi podcasta Cronnect o odnosu Hrvatske i iseljeništva govori i iz mnogo osobnije perspektive, kao potomak hrvatskih iseljenika i povratnik koji je taj put prošao i sam.
Stier se prisjeća odrastanja u hrvatskoj zajednici u Argentini, vremena kada je ljudima trebalo objašnjavati gdje je Hrvatska i što znači biti Hrvat, ali i prvog susreta sa zemljom koju je do tada poznavao ponajprije iz obiteljskih priča, knjiga i fotografija. Hrvatski koji se govorio u njegovoj obitelji, kaže, po dolasku se pokazao ponešto drukčijim od jezika kojim se govorilo u Hrvatskoj, a iznenadile su ga i neke sasvim obične stvari, poput stvarnih dimenzija crkve sv. Marka, koju je iz daleke Argentine zamišljao mnogo većom.
No Hrvatsku početkom devedesetih pamti prije svega po snažnom osjećaju zajedništva i povijesnom trenutku stvaranja samostalne države. Kao mladi novinar iz Argentine vratio se nekoliko tjedana prije pada Vukovara kako bi južnoameričkoj javnosti prenio što se događa u Hrvatskoj. Upravo je to iskustvo, kaže, dodatno usmjerilo njegov kasniji profesionalni put prema diplomaciji.
Povratak, međutim, nije završio pukim dolaskom u Hrvatsku. Kada se 1996. sa suprugom trajno preselio, počeo je svakodnevni proces prilagodbe, od jezika i birokracije do razumijevanja društva u kojem dotad nije živio. Iz vlastitog iskustva danas poručuje da povratnici trebaju doći spremni učiti i prilagoditi se, bez očekivanja da Hrvatskoj iz perspektive zemlje iz koje dolaze trebaju objašnjavati kako bi trebala funkcionirati. „Morate doći otvorenog srca, ali i uma, ne suditi“, jedna je od poruka koju Stier upućuje onima koji danas razmišljaju o povratku.
U razgovoru se osvrće i na ono što Hrvatska može učiniti kako bi povratak bio jednostavniji. Smatra da je institucionalni okvir danas znatno bolji nego devedesetih, od programa za učenje hrvatskog jezika i stipendija do pomoći povratnicima, ali upozorava i na vrlo konkretne prepreke. Među njima su dugotrajni postupci dobivanja dokumenata te nedostatak sporazuma o socijalnoj sigurnosti s pojedinim državama Južne Amerike, zbog čega ljudi koji su ondje desetljećima radili pri preseljenju u Hrvatsku ne mogu jednostavno prenijeti ostvareni radni staž.
Posebnu priliku vidi u mladim potomcima hrvatskih iseljenika. Hrvatska bi im, smatra Stier, uz programe učenja hrvatskog jezika trebala ponuditi više sveučilišnih programa na engleskom jeziku kako bi mogli doći studirati i prije nego što hrvatski svladaju na akademskoj razini. Jednako tako, potencijal iseljeništva vidi u poslovnim vezama, ulaganjima i povezivanju Hrvatske sa zemljama u kojima danas žive velike i uspješne hrvatske zajednice.
Da veza s Hrvatskom ne mora nužno započeti odlukom o trajnom povratku, pokazuje i projekt koji je Stier ove godine pokrenuo u svom uredu u Europskom parlamentu. Stažiranje je tijekom 2026. omogućio potomcima Hrvata iz Južne Amerike, a jedan od sudionika nakon stažiranja odlučio je s obitelji napustiti Argentinu i preseliti se u Hrvatsku.
O tome što Hrvatska danas može naučiti iz iskustava svojih povratnika, kako snažnije povezati iseljeništvo s domovinom te zašto se uspjeh te politike ne treba mjeriti samo brojem ljudi koji su spakirali kovčege i vratili se, pogledajte u novoj epizodi podcasta Cronnect s Davorom Ivom Stierom.
FOTO Moćni prizori hrvatskih Gromova: Desant iz helikoptera, jurišni brodovi i noćne operacije
Otvori KEKS Pay
Hrvatsku početkom devedesetih pamti prije svega po snažnom osjećaju zajedništva. Neka iskreno prokomentira kakav osjećaj zajedništva ima danas. Njegove iluzije o dovođenju hrvatskih potomaka, i uvađanje više predavanja engleskom jeziku rade protiv mladih hrvata i protiv održavanja hrvatskog jezika. Takvee ideje ostavimo za vremena kada se nećemo imat potrebet brinut o mladim građanima rođenim u Hrvatskoj