Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Sport Vaterpolo

Joković: Da su me Bušlje ili Vrlić pobijedili, ne bi bilo nezasluženo

Zbog klupskih obveza u grčkom prvenstvu s njegovim Olympiakosom, Mare nije bilo u Splitu na tradicionalnoj Noći hrvatskog vaterpola
27. studenoga 2019. u 12:34 0 komentara 116 prikaza
Pogledajte galeriju 1/3

S 46 od maksimalno mogućih 49 bodova našeg žirija Maro Joković (32), ljevoruki topnik iz Mlina, proglašen je najboljim hrvatskim vaterpolistom 2019. godine u tradicionalnoj anketi Večernjeg lista.

Split: Večer hrvatskog vaterpola VATERPOLIST GODINE Dočekao priznanje: Joković u 33. godini osvojio Sikiricu! Zapjevala i Rozga

Na žalost, zbog klupskih obveza u grčkom prvenstvu s njegovim Olympiakosom, Mare nije bilo u Splitu na tradicionalnoj Noći hrvatskog vaterpola.

1 / 5
maro joković

Umjesto njemu, Sikiričina Vaterpolista, tradicionalni trofej koji Večernjak dodjeljuje laureatu, predali smo izborniku Ivici Tucku. A Joković je u međuvremenu obavio posao, Olympiakos je u gradskom derbiju pobijedio Ethnikos s 24:6.

– Neočekivano smo remizirali s Vouliagmenijem u prethodnom kolu, pa se sad stvorila drama i malo jača mobilizacija, i zato nisam mogao doći – objašnjava popularni Joke.

Kako komentirate činjenicu da ste do trofeja za najboljega došli s 32 godine?

Pratio sam anketu

– Kad se pogleda popis imena prije mene, lako se da zaključiti da je svatko od tih vrhunskih pojedinaca itekako zaslužio naslov najboljega, neki čak i više puta, prvenstveno zbog svojih igračkih, ali i ljudskih kvaliteta. Protekla godina za mene je bila jedna od boljih u karijeri i premda imam 32 godine, osjećam se dovoljno mlado da mogu parirati svojim mladim kolegama. Drago mi je da je struka to prepoznala.

Franko Antunović ODLUČIO O GLASOVIMA Jedan od najvećih talenata Jugoslavije: Držao sam baklju ispred Torcide u Zagrebu

Jeste li stigli pratiti anketu i što kažete o prvim pratiteljima Bušlji i Vrliću?

– Pratio sam anketu i drago mi je da su istinski poznavatelji vaterpola bili ti koji su birali. Predivna je to i prestižna nagrada, sretan sam zbog nje, ali da su je i Bušlje ili Vrlić osvojili, ne bi bilo nezasluženo. Obojica su imala izvrsne klupske sezone i nositelji su igre u kojim god momčadima zaigrali. S njima je doista užitak igrati.

S Bušljom vam se često putovi križaju, obojica ste bili u Melbourneu 2007., naslijedili ste ga u Olympiakosu. U kakvim ste odnosima s njim i vezuje li vas još nešto?

– S Androm igram zajedno već 15-16 godina i jedan je od rijetkih igrača s kojim sam prošao kroz gotovo sve selekcije Juga i reprezentacije. Imamo uistinu zavidan broj zajedničkih utakmica u rukama. I vrlo dobro se poznajemo, privatno i u bazenu. Čak smo i prvi susjedi u Dubrovniku.

Šest pogodaka Mađarima u dvoboju za broncu na SP-u u Gwangjuu, je li to vaš rekord?

– Da, to je moj rekord i drago mi je da je došao u jednoj takvoj utakmici.

'snovi se mogu ostvariti' Bolest mu je dijagnosticirana prije 10 godina, a danas naš sportaš hrabrom porukom bodri oboljele

Povezali ste gotovo sve naše medalje od 2007. do danas, imate ih 20, koja vam je od njih najdraža?

– Puno puta naglašavao sam da je olimpijska medalja vrhunac dostignuća svakog sportaša i zato će mi Olimpijske igre u Londonu 2012. ostati u najljepšem sjećanju. U proteklih 10-ak godina uistinu smo osvojili velik broj odličja i ponosan sam na činjenicu da sam dao svoj doprinos za gotovo svaku od njih.

Igrali ste u tri jaka kluba – Jug, Pro Recco i Olympiakos (opet kao i Bušlje) – kako biste ih usporedili?

– Sva tri kluba imaju veliku vaterpolsku tradiciju i to s ponosom naglašavaju. U takvim su klubovima očekivanja, naravno, velika i to donosi određeni pritisak, ali to je sastavni dio sporta. Imao sam sreće da sam u Jugu odrastao s velikim imenima i s njima učio i nadograđivao se. Igranje u Reccu i Olympiakosu za mene je potvrda dobrog rada i pruženih partija na klupskoj i reprezentativnoj razini. U svakome od ova tri kluba prisutan je taj pritisak osvajanja. U Jugu i Olympiakosu naglasak je stavljen prije svega na domaće trofeje, dok je u Reccu najvažniji onaj Lige prvaka, s obzirom na velika ulaganja.

Kako ste se snašli u Olympiakosu, je li obitelj s vama, jeste li počeli učiti grčki, kakva vam je grčka kuhinja?

- Atena i život u Grčkoj uistinu su fenomenalni. Tu sam sa suprugom i tri kćerkice i baš smo se dobro snašli i uklopili u velikom gradu. Momci iz kluba su me dobro primili, ozračje u klubu je više obiteljsko nego strogo profesionalno i taj ležeran način života mi baš odgovara. S jezikom se malo teže snalazim, dok s grčkom kuhinjom nemam problema i već sam je dobro upoznao.

VATERPOLIST GODINE Nikolić: Svima bi nam bilo drago ako Tucak vrati Obradovića

Otac ste triju kćeri, kako vam je s njima, hoće li se i one baviti sportom?

– Sofia ima pet, Laura tri godine, a Gloria tek sedam mjeseci. Ove dvije starije su tipične djevojčice koje zanima ples, šminka, igranje lutkama i to im je zasad u središtu interesa. Za sport je možda još rano, ali što god izaberu, ja ću se s tim složiti i podržati ih. Nema mi druge...

Trenirao sam košarku

S obzirom na to da ste visoki 203 centimetra, jeste li u nekoj dobi razmišljali o tome da se bavite košarkom?

– Kao mali sam trenirao košarku, ali vrlo kratko. Blizina plivališta u Mlinima bila je, možda ne presudan, ali svakako jedan od važnih faktora koji su me usmjerili prema vaterpolu. I, naravno, društvo s kojim sam napravio svoje prve vaterpolske zaveslaje.

Od brojnih trenera s kojima ste radili, tko je najzaslužniji za vašu karijeru?

– Imao sam sreću da sam radio s uistinu puno vrhunskih vaterpolskih stručnjaka. Svatko od njih mi je prenio dio svog znanja i na tome sam im zahvalan. Bilo bi nezgodno izdvojiti samo jednoga.

Kakvi su vam planovi za ovu sezonu, klupski i s reprezentacijom?

– U Olympiakosu se naglašava važnost domaćih trofeja i to nam je primarni cilj. Svi napori i misli usmjereni su prvenstveno u tom smjeru. Dobro smo startali i u Ligi prvaka i plasmanom na Final Eightu ispunili bismo i preostale ciljeve. Sve iznad toga bila bi čista premija. No, 2020. bit će naporna godina za reprezentaciju jer imamo dva velika natjecanja, Europsko prvenstvo i Olimpijske igre, a svako od njih od je iznimne važnosti. EP i dodatno zbog činjenice da se još nismo kvalificirali za OI. Nadam se prije svega da ćemo sve pripreme i natjecanja proći bez ozljede. Hrvatska reprezentacija oduvijek cilja na najviše postolje, a s obzirom na igrački kadar koji imamo i prikazane igre u posljednjih nekoliko godina, mislim da imamo kvalitetu za velike stvari.

Božićna zabava
SAVRŠEN BOŽIĆNI PARTY ZAČINJEN KREATIVNIM JELIMA
Božićna zabava za pamćenje ili noćna mora? Organizacija božićnog partija ne mora predstavljati dodatni stres
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.