U 73. izboru Sportskih novosti za najbolje sportaše Hrvatske nije bilo kompromisa kao u onom od Hrvatskog olimpijskog odbora pa nije bilo ni podijeljenih nagrada. Tako su pojedinačnim laureatima, s uvjerljivim bodovnim razlikama, proglašeni tekvondašica Lena Stojković i gimnastičar Tin Srbić dok su glasovanja za ekipne pobjednike bila nešto tješnja. A u njima su slavile ženska reprezentacija u karateu i muška nogometna reprezentacija.
Za razliku od izbora HOO-a, koji je Lena Stojković podijelila s Barbarom Matić, u ovom slučaju je tekvondaška svjetska prvakinja osvojila čak 102 glasa više od brončane džudašice sa Svjetskog i Europskog prvenstva (165 naprama 63 glasa) što je bila i najuvjerljivija pobjeda u ovom izboru.
- U 2023. sam obranila naslov svjetske prvakinje no ja ne želim stati na tome. Blagoslovljena sam što mogu trenirati u Marjanu, klubu koji je za nas tekvondaše centar svijeta - kazala je Lena prokomentiravši podatak da su u posljednje četiri godine čak tri puta sportašicama godine proglašavane borkinje (Jelić, Matić, Stojković):
- U Splitu očito ima nešto posebno sa ženama u borilačkih sportovima.
U izboru za sportaša godine prednjačio je Tin Srbić koji je sa svojim svjetskim srebrom i europskim zlatom nadjačao naslov svjetskog i europskog prvaka Giovannija Cernogoraza (148 naprama 71) kojem za utjehu ostaje naslov sportaša godine po HOO-u. Našem najboljem gimnastičaru ovo je četvrti naslov najboljeg u ovom izboru. Prvi put mu je to pošlo za rukom 2017., potom 2019. pa 2021. i 2023. i sada mu nedostaje još jedna pobjeda da se izjednači s rekorderima Kostelićem, Šurbekom i Ivaniševićem. Upitan da li se ikada uštipne kada vidi što je već postigao, duhoviti Srbić odgovorio je u svom stilu:
- Ne moram se uštipnuti jer se dovoljno puta razbijem na treningu pa da budem svjestan da se sve to meni događa.
Sad kad ima svjetsko i europsko zlato, Filipu nedostaje još samo ono olimpijsko.
- Meni ne nedostaje, meni je dobro i ovako. Ne volim najavljivati uspjeh i pokušat ću nastupiti "opušteno" i ništa ne najavljivati. Japanci i Kinezi će biti ludo dobri kao uvijek a mi ostali ćemo, ako oni nešto zeznu, probati to iskoristiti.
Cernogoraz je najbolji sportaš bio 2012., kada je osvojio olimpijsko zlato u Londonu što četiri godine poslije nije pošlo za rukom njegovu hrvatskom nasljedniku s olimpijskim zlatom oko vrata Josipu Glasnoviću. Premda je veslač Damir Martin u samcu osvojio srebro, način na koji je izgubio zlato (za sedam tisućinki) i priča koja se oko toga zavrtjela pomogli su mu u ovom izboru.
Kad smo već kod veslanja, recimo da su braća Sinković četiri puta bili na prijestolju, i to u godinama kada nogometaši, vaterpolisti, rukometaši ili tenisači (Davis Cup) ne bi postigli nešto važno. I to je dokaz da ovom tradicionalnom izboru ipak nedostaje dodatna kategorija koju je pod imenom posade, štafete i parovi još 2010. uveo HOO. I od tada nije bilo godine, osim jedne, da Sinkovići nisu bili laureati. Isprva kao članovi četverca na pariće, a poslije kao dvojac na pariće ili dvojac bez kormilara.
Premda imaju najbolje rezultate, Sinkovići ove godine nisu laureati. Za momčad godine izabrana je nogometna reprezentacija koja je, na čelu s Lukom Modrićem, osvojila drugo mjesto u Ligi nacija. A to je u očima čak 132 glasača bio vredniji uspjeh nego europsko zlato i svjetsko srebro Sinkovića, koji su dobili 100 glasova. Sa svojim sedmim trofejem, nogometaši su preuzeli vodstvo na "all-time" listi na kojoj su dosad dijelili prvo mjesto s vaterpolskom i rukometnom reprezentacijom (po šest).
Kod izbora ekipe godine nije bilo takvih dvojbi jer nitko od nominiranih ne dolazi iz redova najpopularnijih sportova. Štoviše, prijestolje su s 89 osvojenih glasova ove godine zavrijedile karatašice (Bećirović, Vukoja, Lesjak, Golomboš, Zorko) koje su na Prvenstvu Europe bile druge, a na Svjetskom prvenstvu treće. Njima je to bila treća pobjeda u ovom izboru. Doduše, ozbiljno su im konkurirale kuglačice (76 glasova) koje su, na SP-u održanom u Varaždinu, postale svjetske prvakinje.
U konkurenciji ekipa najviše naslova ima ženska reprezentacija u samostrelu (5), jedan više od odbojkašica (4) koje su, s europskim srebrima, dominirale u drugoj polovici 90-ih. A njihovu razinu (europsku medalju) uspjele su dotaknuti jedno rukometašice koje su 2020. osvojile broncu što govori da nam je muški kolektivni sport, generalno, znatno uspješniji od ženskog u koji bi, svakako, trebalo više ulagati. U pojedinačnom dijelu priče rekorderka je Sandra Perković s devet izbora, ispred Janice Kostelić (8) i Blanke Vlašić (6).
