Bila je to nezaboravna gladijatorska noć u kojoj je Hrvatska dobila svog prvog teškaškog prvaka svijeta u profesionalnom boksu. A to je u srcu Londona, pred 20 tisuća navijača domaćeg borca, postao nekadašnji juniorski prvak svijeta Filip Hrgović.
Od tada do danas proteklo je 16 godina uspona i padova, pobjeda i poraza, uspjeha i pehova, da bi sve bilo okrunjeno jedne lude kolovoške večeri u velebnoj O2 Areni.
– Ne znam što bih rekao. Još mi zvoni glava od udaraca. Nisam ničega svjestan, ali sam presretan. Ne mogu vjerovati da sam ostvario svoj san nakon 20 godina karijere. Što drugo mogu reći osim da je Bog velik.
Zborio je Filip tako u svlačionici izmoren od kreševa za pamćenje, u kojem je osam rundi izvlačio deblji kraj, da bi u devetoj izborio filmski preokret. Kad je shvatio da je, u želji da ga smlavi, mlađahni protivnik izdušio, Filip je krenuo na sve ili ništa. I osvojio je prvu nagradu, zasluženo, s obzirom na to koliko je iz male Hrvatske čekao na svoju veliku priliku.
– Ova borba je na neki način i slika moje karijere, u kojoj su me zaobilazili, maltretirali, ignorirali. Gubio sam runde, primao udarce, svašta mi se događalo, ali sam sve istrpio i uspio. A ovo je bio posljednji vlak za mene. Da sam izgubio, ne bih više nikad dobio priliku boksati za svjetskog prvaka. Znamo kako ta boksačka politika funkcionira. Znao sam da je ovo sad ili nikad.
Razmišljao i o kraju
Nakon što je u lipnju 2024. godine izgubio borbu za privremeni naslov prvaka svijeta od Daniela Duboisa, razmišljao je i o odustajanju od boksa.
– Bez obzira na to što sam u tu borbu ušao nedovoljno spreman, spriječen da budem u top formi zbog ozljede arkade, a potom i gripe, nakon tog poraza liječničkim pregledom bio sam pomalo depresivan. No, prije te borbe rodila mi se kćerkica i nisam htio da joj jednog dana netko kaže da joj je otac bio luzer. Htio sam zbog nje još jednom probati, da nju učinim ponosnom.
Snažnu motivaciju crpio je i iz želje da se ovo jednog dana dogodi i zbog zajedničkih snivanja velikog uspjeha sa svojim pokojnim ocem.
– Moj je tata bio moja najveća podrška. Vjerujem da je ponosan na mene i ja sam ponosan na njega jer bez njega ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Baš kao ni bez supruge Marinele koja ne drži samo tri stupa njihova doma već i jedan dio njegove karijere jer mu organizira putovanja, smještaje, poslovne kontakte, medijske nastupe i slično.
– Ona je moj anđeo, ona je bila moja snaga.
A supruga je sjedila u drugom redu do ringa kraj svog oca Ivana, Filipove sestre Marte i brata Matije, njezina dečka Antonija, Filipova odvjetnika Marija Pavića i trenera Yousefa Hasana. I svi su oni vrlo angažirano pratili borbu, s time što se najviše čulo trenera Jukija i brata Matiju, bivšeg boksača.
Kako je borba odmicala mala hrvatska ekipa bila je sve glasnija, sve se češće čulo “kreći se”, “izađi iz kuta”, “digni lijevu ruku” i slično. Nakon što je završila šesta runda, nakon koje se Itauma u svojoj mladoj profesionalnoj karijeri nikad nije borio, netko je od njih viknuo “sad je tvoje vrijeme”. I bilo je.
Nakon nevjerojatnih razmjena u osmoj rundi u kojoj su obojica već počeli teturati, Filip je potvrdio sve što je govorio i u tjednu borbe.
– Jeste li sad vidjeli koliko je važno iskustvo i koliko je važna brada.
Bio je to i verbalni udarac Itaumi koji je za njihova jednog ranijeg sučeljavanja na DAZN platformi kazao da Filip suvišno ističe važnost brade u boksu i da mu iskustvo neće pomoći. A pomoglo mu je, kao i mudrost po putu stečena, itekako.
Kad je sudac u ringu Itaumu proglasio nesposobnim za nastavak borbe, a nekako u to vrijeme je letio i ručnik iz njegova kuta, Hrgovićevi navijači ludovali su od sreće, a najemotivnija bila je njegova mlađa sestra Marta koja dugo nije mogla zaustaviti suze radosnice.
Već u toj gužvi u ringu, preplavljenom srećom članova Filipova tima i obitelji, Filip je krenuo davati prve intervjue pa je tako rekao i ovo:
– Pokazao sam hrvatsko srce. Ja sam hrvatski ratnik. Došao sam na ovaj meč kao otpisan od svih. Namjerio sam se na mladog “ubojicu”, najtalentiranijeg borca u ovom sportu, no pobijedio sam ga.
A kad smo već kod kladioničarskih procjena, očito zamantanih najavama iz redova britanske boksačke mašinerije, bilo je i onih koji su zaradili lijep novac na tom podcjenjivanju Hrgovića. Jedan od njih je i izvjesni Londončanin pakistanskog podrijetla Rizwan, koji je zaradio šest tisuća funti.
A tog mladog gospodina, koji se bavi kibernetičkom sigurnošću i očito solidno zarađuje, sreli smo pred ulazom 40-ak minuta prije borbe. Požalio nam se da je ostao bez ulaznice jer je sve u hipu rasprodano nakon što je Hrgović, dan prije, pljusnuo Itaumu.
– Uložio sam 1000 funti na Hrgovića jer ovo je sramotno kako su ga kladioničari podcijenili, a ja sam se kladio na omjer 1:7.
Bio je to Rizwanov sretan dan jer je ovaj novinar u džepu imao jednu ulaznicu koju je dobio od Hrgovićeva tima, a budući da je Večernjakov izvjestitelj ipak dobio press akreditaciju potrebe za “ticketom” nije bilo. Doduše, stajali smo u predvorju dvorane u nadi da će se pojaviti netko u majici s crvenim kvadratićima, no kako se to nije dogodilo poslali smo poruku Hrgovićevoj supruzi (u ovoj priči i osobnoj tajnici) sljedećeg sadržaja:
– Mogu li dati onu ulaznicu, koja je sada viška, jednom Englezu koji je uplatio 1000 funti na Hrgu?
Kada smo dobili Marinelino zeleno svjetlo, Rizwan je sav sretan odjurio u dvoranu. A još je sretnije zvučala njegova poruka koja je stigla duboko u londonskoj noći.
– Zahvalite Filipu puno. Bio sam uvijek njegov fan i sretan sam što je pobijedio.
Razumljivo je da je on sretan, no svi oni Englezi u dvorani otišli su skrušeni i zabrinuti za zdravlje njihova mladog asa. Otišli su u nevjerici jer ono što se dogodilo u ringu izgledalo je kao da gledaju stvarnog, a ne filmskog Rockyja Balbou.
I sam u nevjerici, još u ringu, novi svjetski prvak je kazao:
– Ovo nisam bio ja. Ovo je bio Isus, Sveti Duh. Gubio sam runde, bio sam nadboksan i ni sam ne znam odakle sam dobio snagu da preokrenem ovaj meč u toj devetoj rundi. To nije bila moja snaga, to je bio Sveti Duh.
Imao je novi prvak lijepih riječi i za svog pobijeđenog protivnika:
– Ja sam sadašnjost ove kategorije, a on je budućnost, jedan od svoje vrste, no trebat će mu više iskustva. Znao sam da gubim runde, ali sam znao i da mi ritam ide u prilog. Bio sam uvjeren da će on izdušiti i da tada moram jače napasti, a to sam i učinio.
A da se tako potroši Filip je neiskusnog protivnika navukao verbalnim provokacijama u tjednu borbe.
– Vidio sam da šizi na moje izjave pa sam to nastavio raditi. Nisam ja tako glup kao što izgledam – našalio se Filip i dodao:
– Vidio sam da mu polako ulazim pod kožu, da je nervozan i to je sigurno igralo ulogu. Osim toga, ovo je prvi put u šest godina da mi je sve išlo od ruke. Od priprema i tjedna borbe, pa i onaj šamar je bio savršen. Doduše, borba baš i nije bila savršena, ali jest njezin završetak. Ovo je očito bilo pitanje Božjeg tajminga.
I učinio je hrvatski boks primjetljivijim na svjetskoj sceni, i to tim više što ga sada čeka obrana ili objedinjavanje pojaseva.
– Ja bih prije svega volio uzvrat s Danielom Duboisom, prvakom WBO organizacije. Neka Frank Sanchez zaradi ponovo bez borbe, a mi neka se borimo. Pobijedio sam tri Britanca u nizu, Joycea, Adeleyea, Allena. Sljedeći je Dubois. Što se to događa s vama Britancima. Pa pobjeđujemo vas u nogometu, u boksu...
Želja je braniti naslov u Zagrebu
A što će se uistinu dogoditi ostaje vidjeti jer Frank Sanchez, službeni izazivač po IBF-u, čeka u redu. Već je jednom prepustio svoje mjesto, doduše uz vrlo pristojnu naknadu.
U toj će priči važnu ulogu igrati Hrgovićev promotor Frank Warren koji u trenutku nokauta nije skrivao nezadovoljstvo ishodom borbe. No, njegovi financijski planovi vezani uz programiranog novog Tysona morat će pričekati, a u međuvremenu će komplimentirati Hrgoviću kojeg također promotorski zastupa.
– Ovaj je čovjek nevjerojatan. Iznimno čvrst. Unatoč vrlo lošim izgledima po kladionicama, a bilo je i 1-9, došao je boriti se. I pobijedio zahvaljujući zacijelo i sjajnom treneru Abelu Sanchezu.
Nakon svega Filip je svom promotoru dobacio da bi bilo dobro da Hrvat brani naslov u Hrvatskoj. Uh, kakav li bi to spektakl bio!? U navijačkom smislu zacijelo možda i jači od O2 Arene jer bio bi to događaj kakav se u Hrvatskoj, u borilačkim sportovima, nikad zbio nije.
Otvori KEKS Pay
