Na nedavnoj konferenciji SSGZ-a “Jednake prilike u sportu – od načela do stvarnosti”, najzanimljivije izlaganje imao je književnik i sportski publicist Ratko Cvetnić, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Ovaj dugogodišnji sportski djelatnik govorio je o temi transrodnosti i ženskog sporta, o aktualnim izazovima za ravnopravnost i integritet ženskih sportskih natjecanja.
– Najveći je izazov kada se uključi ideologija na područje koje je zdravorazumsko, koje se rješava i znanstvenim metodama. I zato je bio u pravu Albert Camus kada je rekao da se očigledne stvari moraju stalno dokazivati da bi ostale očigledne.
Jeste li u hormonalnoj tranziciji?
A baš se s takozvanom političkom korektnošću, koja nekad zna otići u krajnost, svojedobno ismijao jedan Španjolac.
– Bio je slučaj Quima Durana koji se zakasnio prijaviti na planinsku utrku. No, budući da je vidio da za susjednim stolom prijave za žensku utrku još traju, on se odlučio prijaviti. Bez osobnih napora, Quim Duran u toj je utrci pobijedio i nitko nije postavio nikakvo pitanje sve do presice na kojoj ga je jedan ludo hrabri novinar priupitao: “Jeste li u nekoj hormonalnoj tranziciji? Ili možda kirurškoj?” Odgovor je bio: “Sačuvaj Bože.” No, novinar je ustrajao i pitao: “Pa kako ste onda nastupili u ženskoj utrci?”
Na ovo osjetljivo pitanje, a to nam je prenio književnik Cvetnić, Duran je ovako odgovorio: “Kad sam sa suprugom i djecom, ja sam muškarac. Kada odem u Pirineje, nekako sam feminiziran.”
– Dakle, ismijao je ideologiju na način na koji mu nitko nije uspio kontrirati. Kao i u priči “Carevo novo ruho”, u kojoj su svi počeli govoriti o tome kako neki tkalci imaju genijalnu tkaninu i da su budale oni koji to ne vide. Čuvši sve to, sam kralj je rekao da ne želi ispasti jedinom budalom u cijelom kraljevstvu pa pristade da mu tkalci naprave nevidljivo ruho koji mu pak to naplatiše masno. Na kraju je jedno dijete uzviknulo “pa car je gol!”. To vam je priča i s Quimom Duranom – ističe Cvetnić.
Priča o nastupu transrodnih osoba u konkurenciji žena intenzivirala se za vrijeme Olimpijskih igara u Parizu kada su olimpijsko zlato osvojile dvije boksačice koje su pale na testu spolnosti – Alžirka Imane Khelif i Tajvanka Lin Yu-Ting – jer su u nalazu imale muški (XY) kromosom. No, kako je to testiranje provela IBA, od MOO-a suspendirana Svjetska boksačka federacija, MOO je odlučio dopustiti im nastup u Parizu.
– U međuvremenu je MOO, s dolaskom žene na njegovo čelo, napravio radikalni zaokret. Predsjednica Kirsty Coventry u Trumpovu je stilu donijela pravilnik kojim se zabranjuje transrodnim ženama da nastupe u ženskoj konkurenciji. Tako je za sve discipline u programu Olimpijskih igara pravo nastupa ograničeno na biološke žene. Staro vodstvo MOO-a reklo bi neka se napravi otvorena konkurencija za transrodne žene, što s novim vodstvom nije slučaj.
Svoj je stav akademik Cvetnić potkrijepio onime što je govorio i pisao ugledni ginekolog, nažalost od lipnja pokojni, Joško Kalilić koji se pitanjem transrodnosti bavio za vrijeme svog 13-godišnjeg rada u SAD-u.
– On je izvanredno obradio pojam transrodnosti. Svjetska zdravstvena organizacija transrodnost definira kao mentalni poremećaj identiteta. Ne radi se tu o luđacima nego o ljudima koji se rode kao muškarci ili žene i osjećaju se tragično zatočeni u pogrešnom tijelu i njima treba pomoći. Ali ne tako da ih se gura u natjecanja sa ženama jer ne možete jednu nesreću liječiti tako da je prenesete na drugo mjesto.
Varvodić: Žene moramo zaštititi
A to je očito bio slučaj alžirske boksačice Imane Khalif.
– Radi se o osobi koja je prošla muški pubertet. Testosteron je od nje napravio ono što bi napravio i od muškarca. Nakon toga vi se identificirate kao žena i pregazite konkurenciju. U konkurenciji su sportašice koje krvare cijelu karijeru i sanjaju o olimpijskom uspjehu, a netko manipulira situacijom i uzme medalju. Ja ne bih optuživao, niti se izrugivao s bilo kim, no tu se radi o problemu sustava.
Ovu temu prisnažio je i novi predsjednik HOO-a Josip Varvodić, inače dopredsjednik European Aquaticsa.
– Više nego ikad moramo zaštititi ženski spol pa tako i u sportu, gdje ga se na puno načina pokušava ugroziti. I mi smo u World Aquaticsu odredili kako se definira ženski spol. Od 12. godine dječacima raste razina testosterona i više nije moguće vratiti mišić na početne postavke, tu se sportaši diferenciraju.