Nakon ispadanja od Vikinga, remija protiv Istre, teško izborene pobjede protiv Gorice i poraza od Osijeka, u Maksimiru su se upalili alarmi za uzbunu. A problem više nije samo jedan loš rezultat, već činjenica da se u igri Dinama ponavljaju isti problemi.
No, predsjednik kluba Zvonimir Boban ipak zbog toga (zasad) neće smijeniti trenera, on je odlučio još jednom dati priliku Mariju Kovačeviću da digne momčad i da zajedno izađu iz ove krize. Kako doznajemo, iako čelnik kluba smatra da i Kovačević snosi dio odgovornosti, uvjeren je da nije sva krivnja njegova, već je nešto i do igrača. Zbog toga će ovih dana razgovarati s najiskusnijim igračima da vidi u čemu je problem i zbog čega na terenu ne djeluju energično kao u završnici prošle sezone.
Navijači žele europski iskorak
Bobanov potez razumljiv je, ali otvara se drugo pitanje: što ako igrači više ne slijede Kovačevićeve ideje? Da, igrači su ti koji su na terenu, oni su glavni akteri i uvelike sve ovisi o njima, ali nisu motivirani, igraju bez energije, onda je to i do trenera koji tu situaciju mora riješiti.
Kovačević se prošle sezone mogao vaditi na to da je morao graditi novu momčad, da se trebaju uigrati, ali više od godinu dana poslije to mu ne može biti izgovor. Pogotovo jer mu je jezgra momčadi ostala na okupu, nije prodan nitko od nositelja igre koji su donijeli dvostruku krunu, a konkurencija se zaoštrila.
Usporedimo li prošlu i ovu sezonu, onda lako možemo vidjeti da nekoga konkretnog napretka zapravo i nema. Štoviše, čak je početak i nešto lošiji nego lani. Potkrijepimo li to primjerima, to izgleda ovako: nakon šest utakmica HNL-a plavi ove sezone imaju isti broj bodova kao i prošle, ali problematično je što primaju više pogodaka. U cijeloj prošloj sezoni primali su 0,78 golova po susretu, a sad 1,17. Usto, lani je Dinamo imao znatno teže protivnike na startu i bolje je reagirao, u prvih sedam susreta, među ostalim, u gostima je pobijedio Osijek, Rijeku i Hajduk. Ove sezone kod kuće je pobjeđivao znatno slabije protivnike (Rudeš i Slaven Belupo) te je Varaždin, dok je u gostima remizirao s Istrom, jedva pobijedio Goricu, te sad teško stradao od Osijeka.
I dok u HNL-u situacija nije toliko alarmantna jer plavi drže priključak, a imaju i najbolju individualnu kvalitetu, Europa je druga priča. Navijači su davno prerasli HNL, domaći trofeji ih vesele, ali ni približno ne zadovoljavaju. Oni žele jak europski Dinamo koji će se sa svima "pofajtati", ali ovakva igra zasigurno ne ulijeva optimizam. Ako plavi nisu napredovali u HNL-u u odnosu na prošlu sezonu, ako su protiv Thuna visjeli kao lusteri, a ispali od, uz dužno poštovanje limitiranog Vikinga, kako će se nositi s Bayerom ili Sunderlandom?
Sve to upućuje da se nešto u Maksimiru mora promijeniti, ako se već neće smjenjivati trenera, onda se Kovačević sam mora nadograditi i postati hrabriji, revolucionarniji. Ili ako to ne može napraviti, mora to iskreno priznati jer možda je dosegnuo svoj maksimum.
Najveći problem Kovačevićeva Dinama trenutačno je predvidivost. Krenuvši od početnog sastava, preko građenja igre pa sve do izmjena. Dobro je imati iskristaliziran i standardiziran prvi sastav, ali to vrijedi kad pobjeđuješ. Ali ako od tog sastava ne dobivaš ono što tražiš, onda moraš mijenjati nešto. Ako ti McKenna, Dominguez, Valinčić ili Zajc nisu u formi, onda u ključnoj utakmici kao što je bila ona protiv Vikinga nekoga od njih ostaviš na klupi. Isto tako, izmjene su postale toliko predvidljive da bi mnogi navijači unaprijed mogli pogoditi i tko ulazi i tko izlazi. Pa čak i kada... Mijenjanje istih igrača, pozicija za poziciju, i tako stalno. Ako to obični navijači prepoznaju, bome to uoče i analitičari i stratezi protivničkog kluba.
Što se izgradnje igre tiče, i tu je u svakoj utakmici sve više manje slično, a tako je teško iznenaditi protivnika. Možda možeš, kao protiv Vikinga, na početku susreta na individualnu kvalitetu nešto napraviti, ali europske utakmice nisu HNL, tamo se protivnik adaptira, umrtvi te i voda polako odlazi na njegov mlin. A Dinamo u tim trenucima djeluje kao da nema plan B. Kada protivnik zatvori početni plan i oduzme mu prostor za igru, Dinamo teško pronalazi drugi način kako utakmicu prelomiti u svoju korist. A ako tome pridodaš da ove sezone Kovačevićeva momčad ima ogromnih problema u defenzivnoj tranziciji nakon izgubljene lopte, što se najbolje vidjelo protiv Norvežana i Osijeka, onda nastaju veliki problemi.
Svi ti navedeni problemi nisu od jučer, Kovačević je i prošle sezone nakon europskih poraza upozoravao na "neshvatljive greške", a kako je s tim opravdanjima nastavio i ove, sasvim je legitimno pitati se što je napravio da ih se otkloni. I zato nešto mora mijenjati u svom pristupu, jer ponavljanje istih postupaka s vjerom u drugačiji rezultat definicija je ludosti. U ovom slučaju put u loš rezultat.
Vremena je malo
Prošle sezone Dinamo je isto imao jednu krizu, Boban je stao uz Kovačevića, a ovaj mu je vratio tako što je digao momčad i u proljeće se igrao lijepi, lepršavi nogomet koji je doveo do dvostruke krune. Ovoga puta morat će napraviti nešto slično, ali više ne samo na nacionalnoj razini, sada navijači takav pomak očekuju u Europi. A vremena je jako malo, već u srijedu slijedi gostovanje u Rumunjskoj u kojoj svoje europske susrete igra izraelski Hapoel. Ta utakmica, kao i ona protiv Lokomotive, odredit će Kovačevićevu sudbinu. Boban mu je dao kredit, ali već u tim susretima momčad mora pokazati hrabrost, snagu i karakter. Ne bude li tako, izgubit će se i predsjednikovo strpljenje. Uspije li Kovačević, kupit će si mir, ali tek nakon toga slijede mu najveći ispiti.
Otvori KEKS Pay
