U danima kada se nad košarkaškom Europom nadvija prijetnja novog zaključavanja, zavirili smo u trenersku obitelj Repeša. Tata Jasmin (59) je u Italiji gdje se natjecanja odvijaju, a sin Dino (28) je u Češkoj gdje je prvenstvo obustavljeno još početkom listopada, u vrijeme kada je ta zemlja imala najveći prirast zaraženih koronavirusom.
- Nama ne da su samo zabranili igranje utakmica nego ne možemo niti trenirati. Tijekom listopada, situacija u Češkoj je bila takva da su otvorene bile samo trgovine živežnim namirnicama. Štoviše, s obzirom da se, sa zatvaranjem klubova i kafića, mlađarija počela okupljati po parkovima, uveden je policijski sat između 21 sat i pet ujutro. Morali su tako jer Česi su opušten narod, puno se ide u pivnice jer standard je viši nego kod nas. Pa u Pragu je prosječna plaća 1200 eura.
U Češkoj su pravila toliko stroga da Dinu nije bilo dozvoljeno da svoju momčad (Prag) izvede barem na trčanje po parku ili šumi.
- U Pragu, gradu s najvećom stopom zaraze, mi smo bili jedna od rijetkih momčadi koja je bila potpuno zdrava jer su me igrači poslušali izbjegavajući pubove i restorane. Nagovarao sam našu upravu da odemo na pripreme izvan Češke i u tom smislu imao sam jako dobru ponudu iz Poreča, no klupski šefovi na to se nisu odlučili već su mi rekli da, dok se stanje ne promijeni, mogu kući u Zagreb.
A dogodilo se to nakon što je momčad USK Praha, unatoč proračunu od samo 200 tisuća eura (dvostruko manje no lani), jako dobro startala u novu sezonu pa je, iznad svih očekivanja, nakon sedam kola treća (5-2). I to s momčadi prosječno starom 21,5 godinu u kojoj je dozvoljen stranac samo na žeton, na kraći ugovor, a to je do ovog trenutka bio 30-godišnji Robert Rikić.
- A svi su nas prije prvenstva vidjeli na dnu ljestvice. Kada su pak čelnici češkog Saveza objavili da zatvaraju ligu ja sam suprugu i 14-mjesečnog sina Maru vratio u Zagreb, a potom smo svi zajedno otišli u Italiju, do Pesara.
A u tom talijanskom gradu na jadranskoj obali živi i radi njegov otac Jasmin uz kojeg je I majka mu Maca.
- Nakon mjesec praških dana bez ikakvih vanjskih aktivnosti, htjeli smo da se mali Maro malo rastrči a u Pesaru je za to bila idealna prilika.
Za vrlo ambicioznog Dina bila je to prilika da opet radi s vlastitim ocem, prekaljenim trenerskim vukom, kojem je, još u Cedeviti, pola godine bio pomoćnik.
- Odlazio sam s ocem na sve njegove treninge, a i pomagao sam mu u pripremanju utakmica. To mi je dobro došlo prije povratka u Češku u kojoj bi u srijedu trebalo biti dozvoljen povratak treninzima, ali u skupinama od po šest. Što se pak tiče odigravanja utakmica, vjerujem da će to biti moguće tek početkom prosinca. A pravilo struke kaže da su za svaki propušteni tjedan potrebna dva radna tjedna da bi se vratili na staro.
S druge strane, njegov otac, bivši hrvatski izbornik, u punom je pogonu, ali uz obvezno testiranje prije svake tekme što je nemali svakotjedni trošak za sve klubove talijanske Serie A.
- Ako se dogodi jedan pozitivan u momčadi, svi moramo na testiranje i sve to klubovi sami plaćaju, a to vas po utakmici dođe oko 2000 eura. Ako je i drugi test negativan kod ostalih, svi nastavljaju raditi i to je puno povoljnija situacija no što ju imaju hrvatski klubovi koji moraju povlačiti u samoizolaciju cijele momčadi, čak i ako imaju samo jednog zaraženog - ističe Jasko koji, u svoj ovoj korona nevolji, ima sreće da radi u gradu koji ima najmanji broj zaraženih po glavi stanovnika u Italiji.
- Možda je to i zbog činjenice da ovdje imamo prekrasne šetnice uz more i da su ljudi jako puno vani, na zraku. Osim toga, nakon onoga što je prošla Italija u startu ove pandemije, ljudi su ovdje prilično disciplinirani.
Jasko vodi momčad Carpegna Prosciutto Pesaro, klub kojem je glavni sponzor najpoznatija talijanska pršutana, i koja je sa skorom 3-3 u zlatnoj sredini. I to s potrošenih 600-tinjak tisuća eura što je, možda, i najniži proračun u Serie A. A sve to značajan je pomak u odnosu na prošlu, nedovršenu, sezonu u kojoj su imali samo jednu pobjedu.
- Šteta, mogli smo imati jednu pobjedu više no prisiljen sam igrati sa osam igrača a kada je tako onda ne možeš biti agresivan svih 40 minuta pa smo gubili neke završnice. Situacija je nemila, jer ako tvrtke nemaju posla onda neće imati niti novac za sponzorstvo, a klubovi nemaju ni zaradu od publike jer ona nije dozvoljena. A kada je tako šteta je što i u Italiji, pa i svugdje, nisu napravili kao u Češkoj, da nitko ne ispada, jer onda bi se svi više mogli posvetiti razvoju vlastitih igrača. Eto, naš sljedeći suparnik Varese brže bolje kupuje bivšeg NBA igrača Jonesa jer se boje ispadanja - završio je Repeša senior.
U Češkoj 1333 eura prosječna bruto plaće, Poljaci 1212 eura, dok je prosječna bruto plaća u Hrvatskoj 1187 eura. Slovenija i dalje vodi s 1742 eura. Toliko o informacijama jednog trećerazrednog sportaša!